Otvoreno pismo gđi. Nadi Đerek

Dugo me nema u Ministarstvu, je l' da?
Baš ste pomislili odustala je!!!
Naravno, kao i mnogi što utvrde da se nije 's rogatima bost'.
Ma kakvi gospođo. Ja sam samo promijenila položaj. Istina, malo silom prilika, ali prihvaćam...

Kažu: Što ne možes promijeniti, nauči se podnosit.
Inačica je to onoga... okreni drugi obraz.
Može tko obraza ima!
Zato Vam pisem gospođo Nado.

Moj prvi susret s Vama ulio mi je nadu da postoji netko tko radi ispravno.
Nakon što su me izmantali po tom Ministarstvu za koje radite, dok ste Vi bili na bolovanju, kazali ste mi, na ono što sam Vam izložila, da ćete otići, po mom zahtjevu, u inspekcijski nadzor u Gimnaziju u Širokom Brijegu, po pitanju prava mog djeteta. To je meni bila nada u Nadu!
Nikad nisam dobila odgovor.

Kad sam pak kasnije pisala jednu Žalbu na neprimanje u radni odnos u istoj školi, našli ste za shodno otići u inspekcijski nadzor i donijeli Rješenje o poništenju Natječaja, zbog greške u Natječaju kojeg ste prethodno odobrili, dakle s greškom.
Inace školski odbor se pozivao na nekakvu Obavijest ministra, što nije smio jer i moj djed zna da Obavijest nije zakonski Akt, itd.

Niste naložili ponavljanje Natječaja.
Iako je već bio izvršen prijem osobe koja nije imala potpunu dokumentaciju, čak je naknadno "uturila" Svjedodžbu, uz pomoc krminalne postave u administraciji Gimnazije fra D. Mandića, Široki Brijeg.
To poništenje čak nije izgledalo valjano, ali to Vas više nije brinulo.
Briga Vas sve za moj kruh.
A brinuli ste za nečije kredite. Sami ste mi kazali kako ima nezakonito nezaposlena osoba u Gimnaziji, kako izvješće o tome leži negdje u Ministarstvu obrazovanja ZHŽ, ali tu osobu se ostavlja da radi na miru, jer gospođa je, eto, već digla kredit... šta ako ostane bez posla.

Tu Vi niste krivi, samo da se zna za dvostruki tretman prema ljudima kod vladajućih.
Ali niste odgovarali na moje žalbe. I donosili ste u najmanju ruku čudna rješenja.
Odnemogli ste mi.

Branili ste se šutnjom. Šutnjom administracije.
Neka ja skacem po sudu, ta "bez/nezaposlena" sam.
Na suđenje niste došli kao pozvani svjedok, a niste se ni ispričali.
Ministrica Helena Lončar također nije došla, ali poslala je neki izgovor.
Tad sam shvatila koliko ste nisko pali i nisam tražila da Vas se ponovo zove, privede, šta li već slijedi.
Ne mogu puzati po podu ni tražiti od nekog da to čini da bi pronasao Vašu malenkost.

Taj radni spor je još na nekom višem sudu u Sarajevu već više od tri godine.
Ne nadam se ničemu od naših sudova. I tamo rade eto takvi.

Rekoh već, ne treba mi taj kruh. Ako za mene nije bilo kruha ima "Brot-a".
U zemlji u kojoj ljudi ostaju uskraćeni za liječenje zračenjem, zbog budalaste uprave i rada nesavjesnih ljudi, šta je ovo moje?! Je li tako?!
Ali eto, nek se vidi i čuje.

Ne pišem samo zbog sebe nego i zbog onih koji su prošli slično od sličnih, ali nisu skloni pisanju. Ja, pak, potpisujem svaku svoju riječ, ali pazite, prvo utvrdite koje su moje riječi!!!
Priznajem, malo sam prekoračila granice pristojnosti, ali šta je to spram prekoračivanja zakona kojim se drugi služe.
Spremna sam odgovarati i pred lakrdijom od suda.
Više nisam nezaposlena majka petero djece, mogu angažirati i odvjetnika.
Imam i nekih nekretnina, ne bih o njihovoj vrijednosti sada, mogu ih riskirati, ali ipak prebacit ću ih na djecu, da mi ne bi sud doveo to u pitanje, ako me tko tuži za iznošenje istine.
Uostalom, ako nanjušim nove spačke, ostat ću u EU, u bijegu ko naši generali.

Ma šalim se, razumijete vi.

Mnogi pismeniji od mene bore se i pišu, ali ne žele u javnost. Bore se i za druge, riskiraju mnogo.
Pišem i zbog njih.
Pišem zbog pismenih i nepismenih. Neka pismeni pročitaju ovim drugima i svima će biti jasno.

Pisala sam neki dan i spomenula Vas potaknuta pričom iz Gimnazije u Posusju.
Pravo da Vam kažem, vjerujem kako Vi možete ispravno odraditi to sa zaključivanjem ocjena.
Postoji i neka Konvencija o pravima djeteta koja kaže: Svaka odluka treba biti donesena u korist djeteta.
Moje to nije doživjelo!!!
Istina, sad je pitanje što je bolje za dijete?
Kad je moje promjenilo školu, preporodilo se, bilo je shvaćeno i prihvaćeno i opet odlična učenica.
Onu godinu kad je "nešto zapelo", nastojali smo zaboraviti.
Istina, bilo je to nešto teže nego zaboraviti prisustvo tetoristickom napadu koji smo netom prije doživjeli i preživjeli u poznatom trgovačkom centru u Bosni i otkaz jedinog hranitelja obitelji prije toga...

Mislim, šta je ta eksplozija u kojoj je jedan zaštitar poginuo, kraj cijeg raskomadanog tijela smo prošli, spram upornog nerazumijevanja profesora da nešto moze "zapeti" i neodobravanja ispita pred povjerenstvom djetetu?
Šta je nezakoniti otkaz ocu hranitelju obitelji i šest mjeseci bez primanja sedmeročlanoj obitelji, kraj upornog ometanja da dodjem do posla u vrijeme kad oboje ne radimo.

Nije ovo bilo u Tunguziji ni u Nedođjiji nego u Širokom.

Naglašavam, znam da ima težih životnih priča, ali ne mogu pričati o tuđem bez dopuštenja.
Ovo pišem samo kao primjer. Ostalo mi je još pravo na pisanje. Dok nam i to ne ukinu.

Pisala sam svojevremeno još nekima da ukazem kako je teško preživjeti nekima u svom mjestu dok se drugima sređuje sve gazeći preko nečijih prava i dostojanstva.

Jedan odgovor na moje pisanje cu sad podastrijeti javnosti zajedno s jednim Vašim potpisom koji, kad bi imao pravu vrijednost, bi mogao promijeniti povijest.
Po njemu bi se moglo zaključiti da je nekada između Mostara i Širokog Brijega postojala državna granica.
Ne daj Boze, promišljam sada. Sva bi prolivena krv da ta granica ostane na Drini kako i jeste bila uzalud.

Stoga Nado, ne zavidim vam na tome šta radite, još manje kako i pod kojim uvjetima radite. Savjetujem samo. pazite pod šta se potpisujete.

Moje su pričice bljesak na virtualnom nebu, časkom mogu nestati bez traga, a vaši dopisi su dokumenti koji mogu mijenjati živote.

Mislili ste svo vrijeme ako su nas smantali da smo "maniti".
Sad neka znate koliki znaju odavno, a koliki od sada još mogu vidjeti pa znati šta ste sve potpisivali. A niste "maniti".

Preporučujem pročitati svakome tko maše pečatom.

Posebno ovaj odgovor kardinala Puljića. On je iz mojih dokumenata sve shvatio, što ne bi mogli i drugi?!

Mogli su, nisu htjeli. Kao ni Vi gđo. Nado.