Ljudima je dosadilo da ih se proglašava komunjarama ako nisu za HDZ

Sigurno će ovih dana mnogi pisati o tome zašto je HDZ-ova kandidatkinja izgubila na predsjedničkim izborima, no jedno je sigurno.

Jedan od glavnih razloga za to je činjenica da je ljudima dosadilo da ih se proglašava komunjarama, Jugoslavenima, neprijateljima, što li sve već, samo zato što ne podržavaju HDZ. Čim nisi za HDZ ili za njihovog kandidata, na portalima i u izjavama, ako ne od onih iz vrha stranke, onda od strane stranačke mašinerije odmah si za komunjare, odmah se diže "teška artiljerija" tko je stvorio državu, što kažu branitelji, što pišu umirovljeni generali…

Mnogima je ta monopolizacija države, Domovinskog rata i hrvatstva općenito koju je provela Hrvatska demokratska zajednica, taj stav "ako nisi s nama protiv nas si" jednostavno dosadio. Stranka koju je osnovao i vodio Titov general, čiji je premijer svojevremeno bio i nekadašnji šef hrvatske UDBA-e i u koju je ušlo po znanstvenim istraživanjima 97.000 članova Saveza komunista Hrvatske uzela si je za pravo određivati sudbinu ove zemlje i sve političke protivnike proglašavati doslovno neprijateljima ove zemlje. Jer, ako nisi HDZ, onda se u najmanju ruku klanjaš Titu i tako dalje.

HDZ-ov nacionalistički bullshit

Takva količina, kako bi Amerikanci rekli, bulšita, ljudima je dosadila. Nije stvar da je Hrvatska skrenula lijevo (SDP se vara ako misli da su ovo njegovi glasovi), stvar je da je HDZ sa svojim saveznicima tipa stranke Bandić Milan 365 (stranka koja je službeno bila na listiću uz Kolindu) dosadio. Dobiti glasova koliko je dobio Milanović znači dobiti glasove ne samo ljevice, već i centra, ali i dijela desnih birača. I to je logično. Zamislite nekoga tko je išao u rat u ljeto 1991., u doba kada se nije znalo tko će pobijediti i dok su "beli opasači" vojne policije JNA još bili po našim gradovima, tko nije ideološki blizak ni HDZ-u ni SDP-u, ali ako nije podržao Kolindu (već recimo Škoru ili nekog trećeg) na Fejsu dobiva tko zna kakve komentare da je i ovo i ono… Naravno da će iznerviran izaći na izbore i zaokružiti onog drugog kandidata, makar i SDP-ova.

Hrvati su politički tradicionalisti, ne desničari, već baš tradicionalni. Uglavnom ne podržavaju ljevicu, no ako biste na referendumu željeli zabraniti pobačaj taj referendum ne bi prošao (zato ga desne opcije i nisu tražile). Hrvati vole klasični brak, ali se i uvelike razvode. Hrvati vole i nedjeljom na misu, ali kršćanska načela tipa skromnosti će počesto zaboraviti. Takav narod će u pravilu podržavati desnu stranku i desnog kandidata, ali samo dok im taj ne dosadi. Ako stvari odu previše loše, a odlazak mladih, nerad pravosuđa i općenita stagnacija većeg dijela države govore da su stvari loše, Hrvati će podržati drugu opciju. Posebno kada ta druga opcija očigledno ima nacionalni naboj, kao što ga ima Milanović koji se primjerice o Vučiću odredio vrlo jasno.

HDZ ne shvaća nove generacije

Ima tu i drugih razloga. HDZ sa svojom strogom partijskom hijerarhijom i velikim brojem primitivaca u stranci na društvenim mrežama pokazuje jako loše. Stvari su bile pod kontrolom dok su svoje primitivce držali po opskurnim birtijama, no sada, kada javnom podrškom nekome tko nije HDZ dobijete komentare kako ste "komunjara" i ponekad "četnik", ljude to iznervira i onda sigurno izlaze na izbore i glasaju za bilo koga drugog. Vjerojatno u toj stranci sanjaju doba prije 20-ak godina kada su mediji bili jednostavni i kada se stranačka politika mogla tako lijepo i umjereno dozirati.

I na kraju, vezanost HDZ-a na razdoblje Domovinskog rata počela je dovoditi do gubitka glasova jer su u pitanju teme koje sve veći dio biračkog tijela ne zanimaju. Oni koji su bili tek punoljetni u doba Domovinskog rata približavaju se pedesetima, većina veterana već je debelo zašla u 50-e i 60-e godine te su sada prvenstveno socijalna kategorija zbog u ratu često narušenog zdravlja. Novim generacijama, a oni rođeni 1990. danas su već obiteljski ljudi s djecom, HDZ nije ponudio ništa.

Cijela predsjednička kampanja se gurala uglavnom oko prošlosti i oko stvari koje danas većinu ljudi ne zanimaju. Dosta medijske pažnje je primjerice zauzela podrška koju je Kolindi uputila Julienne Bušić, no većina mladih uopće ne zna niti ih zanima priča o otmici aviona pradavne 1976. godine. Nemojmo zaboraviti da su na ovim izborima glasali ljudi rođeni 2000. godine, kojima je čak i Domovinski rat davna prošlost, a kamoli ranija događanja.

HDZ nema što poručiti mladima

Netko na Twitteru je iznio zanimljivu primjedbu, da su se kandidati na ovom zadnjem, trećem sučeljavanju trebali sučeliti igrajući Fortnite, među mladima vrlo popularnu kompjutersku igru. Naime, oko mladih i budućnosti skoro da i nije bilo tema. HDZ, unatoč aktivistima iz mladeži, ionako mladima nema što poručiti, a niti ih politički razumije.

Ono temeljno što su ovi izbori pokazali su dvije stvari. Prvo, Bandić više ne može dobiti praktično ništa i započinje bitka za Zagreb nakon njegova razdoblja. Drugo, Hrvatima se više ne može prodavati prošlost i stranačke nastupe treba mijenjati. Čini se da neki nisu razumjeli mudre riječi koje je 2012. izrekao general Gotovina: " Rat je gotov. Okrenimo se budućnosti!"