Stranputica je valjda pojam koji znači "pogrešan put". Gospodin Topić tvrdi da je Gospodin Raguž na stranputici. Opet taj termin je i posredno i neposredno vezan za budućnost, pa po Topićevim tezama ispada da Raguž svoje pristalice nagovara na pogrešan put u budućnost.
Koju budućnost? Kakvu budućnost? Ovakvu kakvu nam kreirao HDZ, od Bobana do Čovića! A ne, ne... !
"Jedan bogati Bagdadski trgovac imade vjernog slugu, kojeg jednog dana spremi na tržnicu. Došavši na istu, sluga se pomiješa s ambijentom gužve, vreve, galame i tražeći ono što treba, ugleda visoku, vitku ženu, svu ogrnutu u crnu svilu. Sluga preplašeno ustuknu, problijedi i pobježe što je brže mogao. Ispoljavajući smrtni strah, kleknu pred svog gazdu, te mu drhtavo reče što vidje na tržnici i izmoli ga, da mu da dobrog konja s kojim će pobjeći u Samariju. Trgovac mu udovolji, te i sam zaintrigiran, ode da upozna tu tajanstvenu ženu. I doista čim dođe na tržnicu, ugleda je leđima okrenutu. Priđe i dodirnu joj rame a žena s velom na licu se okrenu. "tko si ti ženo, pa da mi nasmrt preplaši najvjernijeg slugu?"... "Čovječe, ja sam smrt i nisam preplašila tvog slugu, nego se iznenadila odakle ga ovdje, kada popodne imamo sastanak u... Samariji!"
Najnoviji, svakojaki pa i medijski istupi Čovićevih fukara, poltrona, konvertita... itekako podsjećaju na slugu iz ove Perzijske priče.
Topiću je sva politika u koju nisu zabijene Čovićeve kandže... politika "stranputice", koja dobru budućnost.
HDZ-e je potrošio svo naše vrijeme, pa čak i ono koje nemamo a koje nam samo bog može dati... u sadašnjost. Nemaju više niti trans-nacio-pjesama, barjaktarenja, lažnih atmosfera homogenizacije, nestade im i busanja u junačka prsa, sveopćeg fobičnog talasanja narodnih masa, radi spasa Hrvatstva.
Ostade im alibi budućnosti, koju su nam tako nezajažljivo, drsko, bezobzirno... već odavno oteli i pretvorili u ruševine prošlosti, po kojima sada tumaraju naša kokuzna djeca... tumaraju u sadašnjosti.
Martin Raguž je odbacio njihov, sada već, opasni i prejeftini populizam, riskiravši sve. U okviru Čovićeve organizacione imaginacije, mogao je imati doživotnu političko-statusnu udobnost ali čovjek je shvatio svu iracionalnost njihovog terminiziranja i manipulacije s pojmom budućnosti.
Čovjek neće, da mu jednog dana, nitko ne urinira po grobu.
Odvajajući svoj ideološki koncept, od onog kojem dolazi vitka, visoka žena u crnom, Raguž se vraća tamo gdje se živi... u sadašnjost.
Čovjek ima konkretnost, politike, gospodarstva, kulture... pa čovjek je radio na programima života... sadašnjeg vremena.
Budućnost je dio vremena koji zapravo ne postoji ovog trenutka, kada je čovjek gladan a nemože jesti u tom, samo očekivanom, vremenu.
Dva i pol desetljeća, već prođe odkada SK postade HDZ i zajaši našu budućnost, koja je sada prošlost.
I kako smo živjeli? Možda to čak nije ni važno.
Jedino čemu se možemo veseliti je sadašnjost ukoliko, poradi eventualne beatifikacije, nećemo skidati tu bandu s vlasti. Ako ih istrpimo doživotno, Hrvati će imati najdužu Kolonadu svetaca-mučenika, na svijetu.
E pa, koliko ja razumijem tog lika a prilično je jasan, Raguž je konkretno nudi.
Čovićeva, vojno-huntovska, oligarhijska, klero-ulizička politika već izmoljava konje za galop... prema Samariji.
Martin Raguž je, itekako dobro, shvatio da je politička budućnost u biti sadašnja životna realnost a koja je za njegove političke protivnike... njihova budućnost.
Neka mu je bog na pomoći!
Glas naroda
Kolika je pasa Zarko. Koliko
Kolika je pasa Zarko. Koliko je AID obeca platit za ovakav clanak.A Raguz brine samo za svoju politicku karijeru, i on ce stogod kanut... mozda napravi kuhinjicu aa....