Dodaj komentar

Krnji Hrvatski narodni sabor koji su ustoličili i zatvorili Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i bivši čelnik "devedesetke" Božo Ljubić mjesecima je pod povećalom različitih političkih i intelektualnih krugova, a osobito je u fokusu nakon "prevrata" u HDZ-u 1990. i izbora novoga stranačkoga vodstva na čelu s Martinom Ragužom. Naime, taj je suosnivač HNS zarovio u temelje Sabora i traži njegovu suštinsku reformu u obliku otvaranja prema hrvatskome puku i redefiniranja strateške nacionalne misije te institucije.

Rijetke su stranke i pojedinci koji osporavaju utemeljenje HNS-a, njegovu legitimnost, ustavnu podudarnost i iskazanu nacionalnu potrebu za takvim tijelom u kojem će se dogovarati nacionalna politička strategija oko položaja i budućnosti Hrvata i donositi povijesne odluke, međutim, matrica po kojoj funkcionira krnji HNS i njegova otuđenost od naroda i zatvorenost za umne i čestite Hrvate izaziva stalne rasprave i žestoke kritike na račun prije svega ključne saborske figure Dragana Čovića.

Smiješni likovi

U konstituiranju HNS-a napravljena je izopačena i drska selekcija koja je probrala samo podobne i poslušne zastupnike, bez kralježnice, ali zato grlate i često intelektualno inferiorne zastupnike koji "misle kao jedan čovjek" ili jedna stranka.
Uvaženi profesor dr. Mile Lasić je takvu probranu masu nazvao "smiješnim likovima". Nažalost, kaže prof. Lasić, mnogi umni i čestiti Hrvati nisu se mogli naći pod krovom HNS-a jer imaju drukčije poglede i stavove na političke prilike u BiH i položaj Hrvata u ovoj zemlji. Takvim nepodobnim Hrvatima, neistomišljenicima, nema mjesta u zastupničkim klupama HNS-a koje popunjavaju Čovićeve "hrvatine", oni su izdajnici, "muslimanski podanici", nelegitimni i manje vrijedni od ekskluzivnih nacionalnih zaštitnika. Pa svaki razuman čovjek se zapita može li i takav privatizirani HNS opstati na tim neetičkim i nedemokratskim postulatima.

Dugogodišnji političar i poznati odvjetnik Krešimir Zubak niti jednoga trenutka ne osporava niti dovodi u sumnju nasušne potrebe za jednom korektnom i uređenom hrvatskom institucijom u BiH, ali ima silni zamjerki na neke kontradiktorne norme i dvostruka mjerila u djelovanju HNS-a.
"Prvo mislim da je doista nesporno da treba postojati institucija na razini BiH u kojoj bi Hrvati usklađivali, to naglašavam, svoje nacionalne potrebe, strategije i ciljeve. Nisam baš siguran da bi se to tijelo trebalo nazivati HNS, ali se mora priznati kako sabor ipak nije u suprotnosti i ne zadire u Ustav BiH niti u bilo koje druge pravne regulative. Međutim, anakrono je da u jednoj takvoj nacionalnoj instituciji koja je nastala, barem tako kažu, voljom nekoliko političkih stranaka, zapravo, nema slobodne volje i unutarnja organizacija funkcionira po modelima iz bivšega komunističkoga sustava. Jednostavno se u HNS-u nametnuo princip demokratskoga centralizma što znači da si formalno, tobože, slobodan iznositi svoje stavove i mišljenja, ali u biti presudno odlučuje većina, u ovom slučaju uobličena isključivo kroz jednu stranku pa moglo bi se kazati i u liku jednoga stranačkoga vođe. To je eklatantan primjer rigidnoga obezvrjeđivanja stavova i demokratskih prava manjine. Svi oni koji drukčije misle, imaju drukčije stavove ili glasuju suprotno od većine se, zapravo, linčuju i proglašavaju izdajnicima ili se na bilo koji drugi način diskriminiraju i blate. To su prošla vremena", upozorava Krešimir Zubak. On primjećuje neke dvolične norme u političkom djelovanju unutar HNS-a koje odudaraju od onoga što najjače hrvatske stranke zagovaraju i traže u državnim institucijama.

Opasan sklop

"Gledajte, mi imamo jedan paradoks koji odudara od etičkih, moralnih načela. U BiH se traži paritet ili konsenzus oko krucijalnih političkih pitanja, a unutar HNS-a se o vitalnim nacionalnim pitanjima, poput položaja Hrvata, odluke donose nadglasavanjem ili nametanjem nečije volje. Držim da to nije urađeno iz nekakvoga neznanja ili slučajno već se radi o smišljenoj režiranoj manipulaciji na jednoj strani verbalnoga zagovora poštivanja demokratskih principa, a na drugoj strani u praksi u okvirima HNS-a se promovira jedan anakroni i vrlo opasni mentalni sklop u političkome djelovanju. Smatram kako dominanto HDZ BiH vješto i perfidno prebacuje sav teret za donošenje nekih krupnih odluka u ime hrvatskoga naroda na HNS, a u biti kroz Sabor provodi svoje političke ciljeve, a da pri tome ne preuzima gotovo nikakvu političku odgovornost za položaj Hrvata u BiH. Dapače, HDZ BiH vrlo podmuklo prikuplja za sebi alibi za stranačko djelovanje i promoviranje i ostvarivanje svojih ciljeva i pri tome su proklamirani nacionalni interesi apsolutno sporedna stvar u svemu", smatra Zubak.

Kreatori političkih procesa i analitička struka promišljaju kako su nakon zadnjih legitimnih i razumnih zahtjeva iz HDZ-a 1990. o "pretresu temeljnih organizacijskih i misijskih načela HNS-a", glavni "vlasnik" Dragan Čović i njegovi likovi dovedeni u vrlo nezgodnu poziciju. I zadnja sjednica Glavnoga vijeća HNS , na koju nije došao, "iz opravdanih razloga" Rudo Vidović zorno svjedoči da je "devedesetka" praktično zamrznula svoje članstvo u HNS-u dok se HDZ BiH ne očituje o odlukama Središnjega odbora HDZ-a 1990.

Inat, politička paranoja i napose "demokratski centralizam" mogli bi vrlo brzo HNS priključiti na jednostranačku infuziju što bi nekako i bio pravedan i korektna epilog, ako se već nema mudrosti i ne može izdići iznad osobnih taština i napraviti jednu korektnu, demokratsku i otvorenu nacionalnu instituciju.