Naši "Fazlinovići"

Politika bi po prirodi stvari trebala biti disciplina kojom se bave ljudi koji su to područje studirali, potom ljudi kojima je svrha bavljenja politikom opće dobro i služenje narodu. O tome su nas učili stari filozofi od Platona do Aristotela. O tome su napisani tomovi knjiga tijekom povijesti pa do današnjih dana. O politici su pisali ljudi koji su se njome bavili, ali i mnogi drugi stručnjaci sa područja sociologije,filozofije, povijesti i drugih društvenih disciplina koje su sa politikom usko povezane. O tome i danas pišu mnogi, ali najmanje oni koji se politikom bave.

Kod nas slobodno možemo konstatirati da ne postoje profesionalni političari, pa prema tome ne postoje ni političari koji služe općem dobru. Svi političari u našoj maloj općini su uglavnom osobe koje imaju privatnu izobrazbu ili oni koji su nakon završenog agronomskog fakulteta, pokušali putem politike učvrstiti svoju moć. Umjesto unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje oni su postali avangarda političke scene. Umjesto općeg dobra postali su jaki politički igrači koji su svojim „mudrim“ potezima služe svojim uskim ciljevima, usavršavaju nepotizam. Glavna svrha politike našeg malog zavičaja postalo je zapošljavanje. Političar se tako najviše “cijeni“ koliko je osoba zaposlio u javna poduzeća. To je postalo mjerilo politike i političke moći. Sve ostalo „naše političare“ne zanima, a spomen na opće dobro kod njih stvara žgaravicu. Interes političke elite postao je svrhom bavljenja politikom, pa su mnogi u svemu tome izgubili kočnice i idu dalje. Usprkos omraženosti od naroda koji ih je birao.

Najveći uspjeh sa privatnom izobrazbom postigao je aktualni predsjednik Općinskog vijeća Tihomir Kvesić. On je zahvaljujući partiji na vlasti, kojoj je vjeran dugi niz godina, te prijateljstvom sa obitelji Ševo, stekao visoki stupanj stručne spreme na Centru za poslovne studije u Kiseljaku. Taj kiseljački student umjesto da bude menadžer u nekoj privatnoj firmi, “vješto“ dirigira Općinskim vijećem Ljubuški.

I v.d.direktor Javnog poduzeća Dječji vrtić Ljubuški, Viktor Grbavac također je bosanski student iz Travnika. Političku karijeru započeo je u stranci Radom za boljitak, da bi kasnije vrlo vještim transferom prešao u HDZ BiH, u kojem je nagrađen mjestom direktora. Živi je dokaz kako ne treba biti vjeran samo jednoj partiji i da treba osjetiti trenutak koji je najpogodniji za prijelaz u pobjedničku stranku. Potom slijedi nagrada ulaska u upravne i nadzorne odbore.

Antonio Radić sa agronomskom izobrazbom napravio je veliki iskorak u politici Ljubuškog kraja, pa tako umjesto savjeta iz poljoprivrede sada daje savjete koji se tiču gorućih političkih pitanja i organizacije unutar vladajuće partije. U općini Ljubuški glasi za jednu od vrlo važnih mladih osoba koja je profitirala „svojim znanjem o politici“. Agronoma je pun MUP ŽZH, od zapovjednika PU Ljubuški pa do ministra. Nigdje niti jednog sa završenim studijem politologije ili nekog drugog društvenog smjera. Ni u Platonovo, ni u Aristotolovo vrijeme nije bilo ovako, pa se ne moramo čuditi kakvo je ono danas, zašto se u zraku osjeti zavist, jal, ljubomora. Pakost je na svakom koraku. Zato se ne trebamo čuditi što su i svi ostali ljudi koji rade u privatnim i društvenim firmama postali nezadovoljni. Između njih vlada latentni sukob, svatko krivi svakoga. Nitko nikomu ne valja. Više nema autoriteta, nema društvene ljestvice uspješnosti. Sve je srozano. Unutar društva vlada kaos uzrokovan lošom dugogodišnjom klimom, upravljanjem politikom kadrova koji za to nisu učeni, ni kvalificirani. Netko ih je postavio na te funkcije,opet da služe nekome da ih iskoristi i poslije neće biti važni.

Dobar političar ili dobar vođa je uspješan ukolko ima dobre ili bolje suradnike od njega. Kod nas to nije slučaj. Najbolji primjer je aktualni načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić, koji je na vlasti već četvrti mandat, a nije uspio za to vrijeme iznjedriti niti jednog sposobnog, kvalitetnog i stručnog suradnika. Izabrao je niz loših kadrova, stavljao ih na pijedestal, nakon što su ispunili (ili nisu) zadaću koju je od njih tražio, potrošeni su i bačeni u aut.

Ništa od politologa,sociloga i drugih poznatih imena iz svijeta političke doktrine nisu naučili, pa zbog toga danas gledamo stanje dezorjentiranosti, beznađa, pakosti i svojekakvih ludosti koji su postali normalni u današnjem društvu. Izgubio se svaki smisao za moralne vrednote tako da to postaje vrlo opasna situacija u kojoj se mnogi ne snalaze. Ne snalaze se ekonomski, ne snalaze se politički. Bivaju unaprijed osuđeni na propast. Bez obzira što su sposobniji, školovaniji i stručniji od onih drugih, koji njima kroje politiku i sudbinu.

Umjesto bune, revolucije biraju liniju manjeg otpora i bježe “trbuhom za kruhom“ u inozemstvo. Kao nikada do sada u povijesti.Svi smo početkom devedesetih godina da smo dobili našu vlast koja će cijeniti vrednote kao i u ostalom normalnom svijetu. Mislili smo da smo se jednom zauvijek riješili komunizma.Prevarili smo se jer smo dobili još gore od toga. Dobili smo nažalost političke nakaze, koje nam svima kroje sudbinu.Kada od politike nastanu političke nakaze, vrijeme je za promjene. Jer i njima vrijeme istječe.