Natakario se jedan ishitreni mladić na Bernarda Shawa nagovarajući ga da mu pošto poto pročita nešto iz svoje poezije. Shaw ga pusti i nakon nekog vremena prekine: - a dragi mladiću kako ste vi došli na ideju da postanete pjesnik?
Mladić se malo zbuni pa mu odgovori: - ja sam gospodine htio biti političar i onda sam shvatio da bih kao pjesnik mnogo više doprinio dobru čovječanstva.
Shaw ga onako prijateljski dobroćudno potapša po ramenu i reče: - e pa kad je tako, dragi mladiću, savjetujem ti da se odmah ostaviš pisanja pjesama jer si već strahovito mnogo učinio za čovječanstvo kad nisi postao političar.
Evo već teče i treći mjesec ove izborne godine i nije daleko do listopada. Šta mi hrvatski konstitutivci možemo očekivati u smislu izbora naših političara. Može li itko HDZ-u otkinuti barem trideset posto?
Htjeli ili ne htjeli u obzir moramo uzeti stvarno činjenično stanje u političkim srazmjerima bh Hrvata a najprije prevashodnu činjenicu da će se opet, kao i uvijek do sada, voditi borba između Davida i Golijata.
Za Lijanoviće, bez sto maraka ovaj put neće glasati niti gospodin Jerko Ivanković. A primjerice radi, njihov glavni agitator u Ljubuškom, gospodin Gubo je cijenu glasa podigao na dvijesto maraka, osušenu plećku i deset kilograma kobasica.
Prema SPP-u, tj. gospodinu Živku Budimiru usmjereni su svi HDZ-ovi i ostali katapultovi pljuvačnica i fekalija.
Gospodin Zvonko Jurišić se pobrinuo da HSP ostane stranka koja ima Zvonku Jurišića i crno-bjelog vuka...
Ipak, najzanimljiviji će biti sraz između gospode Dragana Čovića (u daljnem tekstu ovaj) i gospodina Martina Raguža (u daljnem tekstu onaj).
Po najnovijim kuloarskim saznanjima na izbore neće ići zajedno a možda i hoće. Neće ići na nižim razinama ali će ići skupa na visokim razinama ili možda neće ni na visokim ako neće na nižim...
Kako god radi se o Davidu i Golijatu.
Ovaj ima čvrstu, provjerenu, odanu užu stranačku infrastrukturu u kojoj zasigurno nema nijednog neprijateljskog uljeza.
Onaj, za sada ima medicinsku, politički polupismenu i pseudošpijunsku.
Onaj gotovo da i ne troši osobnu energiju jer na svakom izbornom strateškom mjestu svoje izborno interesne sfere ima dokazano učinkovite komesare.
Onaj u dobroćudnim naporima da sam dopre u svaki kutak bosansko-hercegovačkih gudura potpuno rasipa svoju energiju slamajući čak i svoju kičmu.
Ovaj, naravno, ima zatvorenu predizbornu financijsku konstrukciju koju može pokriti iz malog džepića.
Onaj mora prihvatati donacije od "tojzi, vojzi, odtamokar-vamokar, a ići i gorikar i dolikar"...
Ovome ne treba mentalni napor za viziju riješenja nego tiho očuvanje statusa QUO, kao preduvijeta njegove doživotne vladavine.
Onaj je prisiljen iz oluje misli i grozničavo tražiti i vaditi državnička riješenja kojima se spašavaju i vukovi i ovce.
Ovaj nesmiljeno barata sa centrima stvarne, mostarsko crkvene vlasti.
Onaj u tom pravcu pokušava revitalizirati pomalo depresivne i odsiječene bosanske franjevce.
Onaj ima "svršen poso", tj. unovčene zamisli i gotovo savršeno uklonjene tragove, brisane čak putem pravosuđa.
Onaj tako nešto i nije morao raditi.
Onaj hoće da u fikus udrugu HNS ukrca što više preostale HR sive moždane mase a ovaj odmah duž Radobolje formira svoju vlastitu akademiju znanosti i umjetnosti.
Ovaj već desetljeće raspolaže sa zakonodavno-represivnim aparatom dok je onaj prisiljen u svoj obavješajni segment regrutirati "bondiće" koje prepoznaje svaka džukela skitnica i koji ne mogu upratiti par ovaca.
Ovaj je formirao svoju donovsku karizmu na izgledu, stajlingu, pritajnošću, arogancijom...
Onaj istu gradi "Don Kihotovskom strategijom". Pri tome, ovaj je vremenom dobro stabilizirao svoj obrazac finoće i uglađenosti, pa je tako i većina stranačkih pokreta kojeg sačinjava nježniji spol, po principu Josea iz meksičkih sapunica, potajno zaljubljena u njega.
Ovaj u svojoj neposrednoj blizini ima minimum dvadesetoricu kojima je bez bojazni dao javnu reputaciju i legitimitet autoritativnog, samostalnog miješanja u bh politiku. Za razliku od njega onaj mora gotovo sve sam osmisliti, izreći ako ne želi doživjeti uprskanost.
Ovome su za izbore dovoljni otrcani klišeji s istim protagonistima (bez duše i srca)ali sa jasnim motivacijsko mehaničkim stilom.
Onaj mora svoje brzinski školovati brzim tečajevima uz neizbježno falokratsko živciranje.
Dakle ovaj ima scenarij za svaku nastalu okolnost a onaj svoj tek pokušava napisati.
I ove izborne godine u BiH hrvatskom političkom korpusu opet će se boriti David i Golijat. Do sada David ima samo jednu pobjedu a ona se desila u Bibliji.
