"Svatko je kovač svoje sreće! - reče državni namještenik i udobno se zavali u "svoju" fotelju. Ne odlazi čovjek u rat poradi rekreacije i zabave.Valjda, sve što ima na kocku stavlja, iz razloga što više ne može podnositi postojeće stanje.
Pored želje za slobodom, neovisnošću...ratovali smo i za buduće zdravo društvo blagostanja.
Društvo koje se ne može brinuti za svoju mladost, siromašne, nemoćne, je bolesno društvo...zaraženo od svoje vlasti.
"Svaki treći uposlenik je uposlen u nekoj od državnih institucija"!"Ljudi moji jeli to moguće"!?
SFRJ bijaše toliko nakljukana administracijom, birokracijom, lezilebovićima, da je ratno-programski cilj Hrvatske vojne komponente, poslijeratno odrezivanje tih društvenih tumora, bio na vrhu prioriteta u svim činovima koje će nova vlast raditi u svojoj oslobođenoj domovini.
Ali danas svaki treći...metastaza, metastaze, metastazum.
Tašnje im Joksimove! U onoj državi Joksim je bio svaki deseti, pa su joj požderali ekonomiju.
A gotovo sve ih je, poput sardina u konzervi, spresavao HDZ. Koliko je to glasova za tu partiju!?
U kultnoj "Đekni", Joksim se kleo: "službe mi moje"..."tašnje mi moje"... Lik Joksima, kasnije postaje sinonim za državnog uredskog pacova, koji niti što radi, niti se mnogo brine a plaća mu je neupitna, jer on je u državnoj službi a država ne može propasti. Eto može, itekako, poput malog hotelčića.
"Ha,ha,ha, misli Jozina da se nemere živit bez rada (kopanja)...e moj Jozina da ti znaš kako lipo žive državne glave!".
"Ma govori ti šta oš...samo ja Jozina znadem jedno: ko god ne kopa, eeee bogme ima ko kopa zanj". (scena iz filma "Prkosna delta").
I eto u ove dvije županije s hrvatskom većinom (ZHŽ, HNŽ), nema više tko kopati za...svakog trećeg.
E kada nema rada i radnika, nema ni poreza. Kakav priljev u županijske i općinske blagajne?!...priljev je hiperbolična riječ...ama prestaje i kapanje.
Kreditni rejting "nam" je takvo smeće, da ga neće pokupiti ni komunalna poduzeća...kojih i nema.
Što će biti s našim Joksimima, službu im njihovu?
K vragu i ovaj sarkazam! Radije bih od muke eksirao nekoliko "mučenica" (zbog podatka o broju državnih glava i njihovih nedržavnih diploma).
Kako je bilo moguće, najprije opljačkati ekonomiju, pa na nepostojeću natrpati još toliko administrativnog balasta i isti hraniti skupim kreditima, zalažući ovaj sveti zavičaj, bjelosvjetskim bankarskim hoštaplerima!? To je mogao samo HDZ (pišem o politmafiji iz HR konstitutivnosti).
Radi opstanka na vlasti? Pa ti kreteni su i laički mogli zaključiti da bi toliki rashodi na nerad....srušili i Norveško gospodarstvo i to u istom vremenu.
Pa jeli moguće da su HDZ-eovci, stvarali svoju glasačku vojsku po principu: "drži kotao vodu dok majstori odu"!?
Zadnjih godina naša radna snaga opet traži Njemačke bauštele i to takvim brzim trendom da će za par godina, po ovoj emigracijskoj progresiji, ovdje ostati samo Joksimi...bez primanja...i tašnja.
Daće dragi bog, pa više nećemo lutati po svim jasnoćama uzroka naše duh-socio-ekonomske erozije, pa ni po ovoj. Ako ništa pomoći će nam naša vlastita iscrpljenost od gledanja kako HDZ-e kalajiše naše prazne lonce. Opet i opet...ipak ćemo na njihova đubrišta zasaditi cvijeće. Kao što reče draga Helena, ovo treba napisati tako prosto, poput učenika koji piše prvi pismeni u zadaćnicu.
HDZ BiH, je sjebao i zdravstvo, školstvo, mirovinsko-socijalni sustav, poljoprivredu, industriju, kulturu...ostale su samo benzinske crpke, super marketi i banke. Još preživljavamo ponajviše zahvaljujući drugoj generaciji nekadašnje emigracije, koja svoje krvavo stečene mirovine, ubrizgava ovdje i onima koji su po četrdeset godina crnčili za tristotinjak maraka mirovine...doduše konvertibilnih. Uglavnom je to većinski obim novčane cirkulacije u ZHŽ i HNŽ.
Par je mjeseci do trenutka kada se , nekoliko minuta, drži sudbonosna olovka u ruci.
Tamo na drugoj obali nema više izbora.
"Svaki treći" će ionako morati početi otključavati neke druge izbe. Da mi "svaki prvi i svaki drugi", nebi morali po krilatici: BiH Hrvati, ujedinite se! I staro i mlado!
Sabirni centri: tuđinske bauštele, na kojima vam vreće same padaju na leđa (diplome i godine nisu važne).
