U Bosni i Hercegovini se posljednjih godina sve glasnije govori o fenomenu femicida - ubistva žene samo zato što je žena. Iako se slučajevi nasilja prema ženama prijavljuju gotovo svakodnevno društvo i institucije i dalje se sporo kreću ka stvarnom priznavanju ovog oblika kriminala kao posebne kategorije.
Razgovarali smo sa predstavnicima akademske zajednice, pravosuđa, policije, nevladinog sektora i žrtvama, a njihove riječi pokazuju da se radi o društvenom problemu duboko ukorijenjenom u predrasude, tišinu i sustavne slabosti.
Dugoročne posljedice nasilja
Magistrica sociologije Merima Kovačić-Mehinović, koja godinama istražuje rodno zasnovano nasilje, ističe kako posljedice nisu samo trenutačne:
Šutnja postaje saučesništvo. Kada se žena oglasi, to može biti čin otpora no posljedice su duboke: fizičke povrede prolaze, ali psihološke rane ostaju. One se prenose na djecu, na čitave generacije. Tu leži i međugeneracijska trauma koja oblikuje društvo i njegovo razumijevanje odnosa moći.
Kovačić-Mehinović ističe da zakon, koliko god bio važan, nije dovoljan sam po sebi:
Definicija femicida jeste korak ali bez integracije u šire socijalne i ekonomske politike od obrazovanja do tržišta rada ostaje fragmentarna. Država mora preuzeti odgovornost, a ne da se teret i dalje prebacuje na NVO sektor i pojedinačne inicijative.
Policijski izazovi i manjkava zaštita
Profesor kriminalističke psihologije doc. dr. Sandi Dizdarević ukazuje da se slučajevi nasilja često urušavaju zbog nedostatka kvalitetnih dokaza.
Prva predispozicija je profil istražitelja! Oni moraju biti senzibilizirani i obučeni za razgovore sa žrtvama. Također potrebno je uzimati izjave ne samo o posljednjem događaju, nego i o ranijim, jer se tako dokazuje kontinuitet nasilja. Fizičkom nasilju uvijek prethode drugi oblici - psihičko, ekonomsko, seksualno.
, kaže Dizdarević koji ističe i važnost uviđaja, prikupljanja i pozitivnih i negativnih činjenica, ali i ističe nedostatak specijaliziranih policijskih timova:
Nažalost, femicid nikada nije zaslužio posebnu pažnju u policijskom smislu. Imamo obučene istražitelje, ali strukturalno specijalizirani timovi ne postoje.
Kada je riječ o zaštiti žrtava iako zakon predviđa elektronski nadzor, on u praksi još nije operativan. Dizdarević podsjeća da je predlagan i "tihi alarm" za žrtve, ali prijedlog nije usvojen:
Žrtva može povući prijavu, a tada se postupak prekida jer je ona privilegirani svjedok. To je ogroman problem.
Perspektiva institucija
Iz Federalne uprave policije pojašnjavaju kako rodno zasnovano nasilje i nasilje u obitelji primarno spadaju u nadležnost župa nijskih ministarstava unutarnjih poslova. Ipak Uprava se uključuje u najsloženije istrage, poput slučajeva ubojstava Amre Kahrimanović ili Nermine Sulejmanović.
Smatramo da bi bilo svrsishodno vršiti posebno evidentiranje femicida u policijskim evidencijama, kao i posebne edukacije na tu temu,
, stoji u odgovoru Uprave.
To jasno pokazuje kako i policija prepoznaje potrebu tretiranja femicida kao zasebea kategorije.
“Jednom nasilnik, uvijek nasilnik”
Poseban težinu razgovorima daje svjedočanstvo žene N.N., koja je preživjela nasilje:
Ljubomora, umišljanje nečega čega nema, to je bio razlog. Najteže je bilo svaki korak od prijave do odluke da odem. Djeca i ono "Šta će ljudi reći?" me je zadržavalo. Porodica mi je bila podrška, ali zajednica… zajednica me je okrivila.
Njen apel je jasan i snažan:
Ne trčite ništa, svaki oblik nasilja se može riješiti. Jednom nasilnik - uvijek nasilnik. On se ne mijenja, samo postaje gori.
Pravna perspektiva
Pravnik Adnan Pobrić pojašnjava trenutačni status femicida u zakonodavstvu:
U Krivičnom zakonu FBiH femicid je nedavno uveden kao posebno krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od 10 godina ili dugotrajnog zatvora. Međutim, zbog različitih tekstova usvojenih u Predstavničkom domu i Domu naroda, konačnu verziju još mora usaglasiti zajednička komisija. U manjem bh entitetu Republika Srpska koliko mi je poznato, takva odredba ne postoji.
Pobrić dodaje kako bez jasne definicije femicida tužiteljstva i sudovi mogu različito tumačiti slučajeve. Upravo zato ističe važnost izobrazbe sudaca i tužitelja:
Pravna definicija bi pomogla u statističkom praćenju, ali i u prevenciji. Edukacija može promijeniti pristup.
Stigma i tišina
Sugovornici se slažu u jednom - stigma i dalje drži žene u nasilnim odnosima. Strah od osude zajednice, nedostatak institucionalne potpore i osjećaj inferiornosti koji se prenosi generacijama stvaraju začarani krug.
Kovačić-Mehinović ističe kako je jednako važno promovirati ženske glasove iz znanosti, književnosti i svakodnevnog života:
Majke, komšinice i žene iz mahala - one su tihe junakinje naših emancipacijskih procesa. Njihova upornost više je puta obranila naša prava nego sve deklaracije i konferencije zajedno.
Mediji i narativ
Pitanje medija posebno je osjetljivo. Iako o slučajevima femicida izvješuju gotovo svi, način na koji se to čini često je problematičan. U fokusu često bude počinitelj, dok se žrtva prikazuje kroz prizmu "privatnih problema" ili "obiteljske tragedije". Takav pristup, suglasni su sugovornici, održava stereotipe i umanjuje ozbiljnost zločina.
Put ka promjenama
Od sljedećih izmjena zakona očekuje se puno: jasnija razrada provedbenih akata, uvođenje proračunskog fonda za potporu žrtvama, kađnjavanje institucija koje zakasne u reakciji, te obavezna izobrazbe policije, tužiteljstava i socijalnih službi.
Sugovornici upozoravaju kako zakon nije dovoljan ako društvo ostane nijemo. Angažman muškaraca, civilnog sektora, akademske zajednice, ali i medija ključan je za prevenciju.
Femicid nije izolirani slučaj niti nesretan splet okolnosti. To je najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja i kao takav zahtijeva i posebno ime i poseban zakon. Iz razgovora sa sociolozima, pravnicima, policijom i žrtvama jasno je kako BiH stoji na raskrižju hoće li ozbiljno zakoračiti ka zaštiti žena, ili će ostati društvo u kojem se šutnja i dalje računa kao sudioništvo.
Promijeniti narativ znači prestati nasilje nazivati "obiteljskim problemom" i jasno reći: femicid je ubojstvo. Svaki put kad institucije zakasne, svaka neizrečena kazna i svaka zanemarena prijava je poruka kako je život žene manje vrijedan.
Ukoliko ste žrtva nasilja možete pozvati policiju na 122, ali i SOS broj 1265 (za Federaciju BiH) ili 1264 (za Republiku Srpsku).
Ovaj članak je kreiran uz financijsku potporu Europske unije. Sadržaj članka isključiva je odgovornost udruge "Ja bih u EU" i "Dignitet" i ne predstavlja nužno stav Europske unije.
