Otpisana skupina časnika i pripadnika HVO-a

U nizu bisera koji su izašli iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine je onaj koji se tiče optužnice protiv generala Hrvatskoga vijeća obrane i Hrvatske vojske Zlatana Mije Jelića u kojemu su sakupljene sve tužiteljske predrasude o zajedničkom zločinačkom pothvatu (ZZP), a sastavni dio je i nalaz vojnoga vještaka koji je otišao korak dalje pa je predsjednika Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška stavio kao dio istoga plana etničkog čišćenja.

Ovakvi skandalozni navodi, a posebice praksa Tužiteljstva BiH da visoke časnike HVO-a optužuje za zajednički zločinački pothvat, nisu naišli na ozbiljniji institucionalni odgovor hrvatske politike. "Ekstremniji nacionalistički element HDZ BiH, pod vodstvom Mate Bobana, Darija Kordića i drugih uz potporu Franje Tuđmana i Gojka Šuška preuzeli efektivnu kontrolu nad HDZ BiH …", na taj je način već kompromitirani Zemir Sinanović, inače sigurnjak 'mudžahedina', prvi put u BiH u jedan slučaj uveo pokojnog predsjednika Franju Tuđmana i ministra Gojka Šuška.

Ovaj slučaj već je uzburkao javnost, napose zbog paušalnih pokušaja da se pod krinkom procesa koji se vodi protiv generala Jelića praktično izrekne presuda Domovinskom ratu, Hrvatskom vijeću obrane i Hrvatima u BiH.

Skandalozno je da vještak Sinanović, koji je krajnje pristrana osoba jer je u ratu bio pripadnik vojne sigurnosne službe Armije BiH, sada tumači karakter ratovanja, te čak proširuje cijeli okvir rata navodeći i događaje koji su izvan optužnice, od osnivanja Herceg Bosne do drugih povijesnih događaja.

Vrhunac je što je prepisao cijele odlomke iz prvostupanjske presude Haaškog suda u slučaju bivših dužnosnika Herceg Bosne Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, što je nemoguće uzimati kao gotovu činjenicu s obzirom na to da se radi o prvostupanjskoj, nepravomoćnoj presudi.

Iako je Tužiteljstvo BiH pripremilo 212 svjedoka, sve obuhvatilo s 6726 stranica dokaza, nevjerojatno je da je sudac za prethodni postupak u roku od sedam dana uspio pročitati makar naslove, a kamoli analizirati optužnicu. Očigledno je da je tek potvrđena bez ikakvih kriterija i ozbiljne analize. Pri tome se Tužiteljstvo BiH, iako bi moralo činjenično obuhvatiti sve dokaze, odlučilo na jedan posve čudan pristup u podizanju optužnice. Naime, iako u optužnici navode da je bio u tijeku rat HVO-a i Armije BiH, krajnje su pristrano opisali zbivanja, izostavljajući vrlo važne pojedinosti.

Naime, tako se otvorilo pitanje gdje su i što radile vojne postrojbe druge strane u sukobu čiju se odgovornost i aktivnosti uopće ne propituje. Tako se navodi i kako se u akcijama HVO-a radilo o 'namjernom napadu na civilnu populaciju', no nijednom Tužiteljstvo čak i ne izražava sumnju kako je možda primarni strateški cilj ipak bila Armija BiH pa su u sukobu dviju vojski nastale i kolateralne civilne žrtve.

Za Tužiteljstvo BiH, odnosno tužiteljicu Remziju Smailagić nema nikakve dvojbe kako su Hrvati u BiH stvaranjem Hrvatske republike Herceg Bosne radili na stvaranju 'države Hrvata'. Na ovakve navode, osim pojedinačnih, nije bilo službenih reakcija hrvatske politike ni institucionaliziranog otpora pokušajima krivotvorenja i pisanja povijesti o Hrvatima i njihovim institucijama za vrijeme rata.

A morali su reagirati, ako ne zbog časnika i pripadnika HVO-a koji sve više sliče otpisanoj skupini, onda zasigurno zbog istine i naroda koji predstavljaju i koji im svoj glas na izborima povjerava zbog ovih svetinja. Nije se očitovao ni službeni Zagreb iako se sloboda RH nikada ne bi mogla ostvarit bez Hrvata u BiH.