Podizanje starosne granice za odlazak u mirovinu nije rješenje

Broj umirovljenika u Bosni i Hercegovini se gotovo izjednačio s brojem radnika. Svake godine vladama oba entiteta nedostaje više od 400 milijuna maraka za isplatu mirovina. Procjene su da će 2032. godine entitetske vlade za mirovine morati dodati milijardu i 600 milijuna KM. Ovakvo stanje je, kažu stručnjaci, neodrživo. Jedna od mjera koja se spominje je i podizanje starosnog praga sa 65 na 67 godina.

Sve češće se u javnosti pominje i navješćuje podizanje starosnog praga za odlazak u mirovinu sa sadašnjih 65 na 67 godina, bez obzira na godine staža. U Fondu PIO Republike Srpske kažu da, ukoliko se i poveća starosna granica za odlazak u mirovinu tijekom ove godine, ta pravila neće biti primjenjivana od iduće godine, već će uslijediti razdoblje prilagođavanja. Do tada sve ostaje isto.

U 2025. i u narednim godinama, sve dok se eventualno ne izmijene uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu i prvi uvjet je minimalno 15 godina staža osiguranja i 65 godina starosti, koji važi, odnosno vrijedi kako za osiguranike muškog tako i za osiguranike ženskog spola, kaže direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS Mladen Milić.

Građani, kako oni što su već u mirovini, tako i oni koji tek trebaju otići u istu, nemaju dobro mišljenje o namjeri podizanja starosnog praga za odlazak u mirovinu. Pitaju se tko će je dočekati.

Činjenica je da ljudi sve duže žive i da su u 50-im i 60-im godinama agilniji nego što je ranije bio slučaj. Logično je, smatraju ekonomisti, iskoristiti takvu radnu snagu koja ima znanja i iskustva koji su primjenjivi na tržištu rada. Zato nije neracionalno podizanje starosnog praga za odlazak u mirovinu.

Oni mogu mnogo da pomognu i poslodavcu i novima koji ulaze na tržište rada. S te strane je potpuno racionalan i opravdan taj potez. S druge strane to se može tumačiti kao briga za održivost Fond PIO, ali kažem već neko vrijeme je Fond PIO potpomognut sredstvima iz budžeta tako da bih ja prave razloge tražio zapravo u pospješivanju tržišta radne snage i u prosto dužem životnom vijeku, ističe ekonomski analitičar Miloš Grujić.

Jasno je da u radno intenzivnim sektorima pogotovo u prerađivačkoj industriji, građevinarstvu, poljoprivredi, da su ljudi u tim godinama sa 65, 66 godina, vjerovatno manje produktivnosti, ali u svakom slučaju mi imamo značajan broj ljudi koji su već sada u tim godinama i doprinose ukupnoj produktivnosti, konkurentnosti, ekonomiji i mi nemamo prostora kao zajednica da se lišimo tog potencijala, navodi direktor Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Aćić.

Demografi ističu kako nam na naplatu dolazi ono na što upozoravaju duže od dva desetljeća, a na šta vlasti na svim razinama u zemlji, ne obraćaju pažnju. U pitanju su nepovoljna demografska kretanja, koja su posljedica nedovoljne reprodukcije i migracija.

Imamo strategiju svega i svačega, ali strategiju jedne od najbitnijih i za očuvanje nacije najerelevantnijih strategija uopće nemamo ni u kojem obliku niti imamo ni razvijene odgovarajuće politike. Iz tog razloga se mi u principu nađemo u problemu i onda posežemo za rješenjima koja rješavaju posljedicu, a ne uzrok, smatra demograf Aleksandar Čavić.

Trenutačno u Bosni i Hercegovini na jednog umirovljenika dolazi 1,2 radnika, dok je taj prosjek u Europskoj uniji 1: 1,8. Da bi stigli europski prosjek trebalo bi se zaposliti nekoliko stotina tisuća novih radnika. Pitanje je samo kojih. Ne što neko neće da radi, već što mi naprosto nemamo toliko radne snage koju bi angažirali. Jedini spas su nam, slagali se s tim ili ne, kako god okrenemo, strani radnici.