U Širokom Brijegu svečano je proslavljena jubilarna, deseta godišnjica postojanja Doma "Marija naša nada". Dom za djecu s poteškoćama u tjelesnom ili psihičkom razvoju "Marija naša nada" je jedina specijalizirana rehabilitacijska ustanova ovog tipa na području ZHŽ-a.
Dom je otvoren 5. rujna 2004. godine kao plod suradnje Udruge "Mir i dobro" iz Italije, Udruge "Međunarodno kumstvo djetetu Herceg Bosne" iz Širokog Brijega, Kluba roditelja "Nada" iz Širokog Brijega, Općine Široki Brijeg i Zaklade "Don Carlo Gnocchi" iz Italije uz važnu i nezamjenjivu ulogu fra Joze Zovke.
Razgovarali smo sa Slobodanom Karačićem, ravnateljem ovog doma, kako bismo saznali što se sve radilo proteklih godina te kakvi su njihovi planovi za budućnost.
Težak, ali i lijep posao
"Dom je namijenjen za dnevni boravak djece od 4 do 18 godina, djeci na ambulantnom tretmanu od 1-14 godina i djeci 0-12 mjeseci s neurorazvojnim problemima. Trenutačno usluge našeg doma koristi 41 dijete na dnevnom boravku od kojih 13 djece iznad 18 godina svoju grupnu terapiju provodi u radionici, 53 djece na ambulantnom tretmanu i 86 djece koriste usluge neurorazvojne rehabilitacije. Moram naglasiti da smo otvaranjem radionice dali mogućnost djeci mlađe dobi koja su bila na boravku da i dalje koriste naše usluge i ujedno djeci izvana da se uključe u radnu terapiju. Isto tako od rujna 2013. do srpnja 2014. godine provodili smo projekt kućne njege u koji je bila uključena 21 osoba u dobi od 2 do 35 godina s različitim stupnjem psihomotornih poteškoća. Grupne potpore za rad s roditeljima djece s poteškoćama u razvoju organizirane su prvi put u srpnju 2014. godine i organiziraju se dva puta mjesečno s ciljem edukacije, povećanja kvalitete života, informiranja o pravima i potrebama djeteta, emocionalnog osnaživanja i prevladavanje stresa", kaže Karačić.
U Domu trenutačno radi 21 stalno uposleni djelatnik i 5 djelatnika na zamjeni te 4 vanjska suradnika: liječnik fizijatar, psiholog, defektolog-rehabilitator i glazbeni terapeut. Ravnatelj ovog doma ističe kako svi ovi djelatnici, kao i on sam, vole svoj posao te da ih on ispunjava.
"Ja osobno, a i djelatnici koji rade s djecom s posebnim potrebama zaboravimo na sve probleme i poteškoće s kojima se svakodnevno susrećemo u svom radu kada vidimo dječji osmijeh. Nema ljepše nagrade od smiješka djeteta kojemu se ostvarilo da uz stručnu pomoć i ljubav osjeti da je bitno kao osoba. Nema sumnje da je ovaj posao težak i odgovoran, ali isto tako svakome od nas daje snagu i zadovoljstvo", s ponosom kaže ravnatelj.
Naši počeci…
Počeci u ovom projektu su, kako kaže, bili dosta zahtjevni. Tijekom same izgradnje i uređenja objekta bilo je potrebno posjetiti obitelji i razgovarati o djeci i prijemu na dnevni boravak. Isto tako, prije svečanog otvaranja potrebno je bilo pripremiti stručni kadar koji je odlazio na stručnu edukaciju u Italiju.
"U početku smo imali samo 21 dijete na boravku, 10-ero na ambulantnom tretmanu i 13 zaposlenih, a danas sve u puno većem broju. Budući da je ova ustanova otvorena na ovom području kao prva ovoga tipa postojala je izvjesna doza nepovjerenja pojedinih roditelja kako će to sve funkcionirati, ali što je vrijeme više odmicalo djelatnici, djeca i roditelji su stekli povjerenje jedni u druge i danas su zadovoljne sve tri strane. Kada pogledamo retroaktivno proteklih deset godina mogu kazati da smo postali prepoznatljiva ustanova u organizacijskom i stručnom smislu što nam daju za pravo svi posjetitelji iz inozemstva i tuzemstva. Učinjeno je doista puno u smislu rehabilitacije i socijalizacije djece korisnika usluga i neupitna je potreba postojanja rehabilitacijskog centra. S te strane sam zadovoljan, ali naglašavam da možemo i želimo još bolje i kvalitetnije nastaviti raditi", kaže on.
Ovaj dom je jedina ustanova ovakvoga tipa u ZHŽ-u, a potrebe su, nažalost, daleko veće.
"Imamo molbe roditelja da se i njihova djeca uključe u rehabilitaciju, što zahtjeva dodatni napor u rješavanju pitanja prostora, kadrova i financiranja. Budući da u općini Ljubuški ima mnogo djece koja bi trebala biti uključena u rehabilitaciju, planirana je gradnja jedne ustanove u ovoj općini", kaže Karačić.
Na upit kako se djeca i roditelji nose s ovakvim životnim križevima te koliko postojanje ovakvog jednog centra znači za njih odgovara:
"Teško mi je reći kako se djeca nose sa svojim poteškoćama. Ono što vidim je njihovo zadovoljstvo i osmijeh jer su prihvaćeni i voljeni od djelatnika. A što se tiče roditelja, razumljivo je da ni jednoj obitelji nije lako kada ima jedno ili više djece s posebnim potrebama, ali isto tako se divim njihovoj hrabrosti i upornosti da ovoj djeci uljepšaju život. Neka ih dragi Bog blagoslovi i da im snage da sve ovo mogu izdržati. Koliko im centar znači potrebno je pitati njih, no mogu reći na temelju izjava da je roditeljima postojanje ovog centra postalo vrlo važno kao i rehabilitacija u kojoj su vidljivi pomaci, ne tako veliki, ali ih ima. Jedan broj roditelja se može posvetiti poslu i obvezama dok im dijete boravi u Centru", kaže Karačić.
Ističe da i u budućnosti imaju velikih planova u svom radu. Prvenstveno žele poraditi na stručnom usavršavanju i edukaciji djelatnika kako bi mogli što kvalitetnije zadovoljiti potrebe ove djece.
"Adaptacija prostora za djecu s pervazivnim razvojnim poteškoćama (autizam), za koji smo dobili novac od Vlade RH, je pri samom kraju, ali je potrebno ishoditi financiranje kadrova kako bi se krenulo u realizaciju istog i pružale usluge ovoj djeci. Broj ove djece je velik i, nažalost, u porastu. Tu je i dnevni tretman za osobe mlađe dobi s težim i teškim poteškoćama u psihomotornom razvoju, kao i nastavak projekta kućne njege. Isto tako planiramo opremanje radionice za ortopedskog tehničara i nadogradnju dijela Centra. To bi bio jedan potreban novi iskorak, ali sve ovo treba i financirati. Ako toga nema, uzaludni su naši planovi i potrebe", kaže ravnatelj.
Smatra da kod nas svijest o postojanju djece s posebnim potrebama još uvijek nije dovoljno podignuta, što je posebno vidljivo prilikom posjeta Centru kada stranci vidno pokazuju koliko su ispred nas u segmentu pristupa djeci i komunikaciji.
"Apeliram da mijenjamo svijest i naš stav prema drugima, napose prema djeci koja trebaju našu pomoć i da se svi zajedno, a posebno društvene strukture, aktivnije uključe u osiguravanje sredstava potrebnih za neometan rad Centra. Za kraj se želim zahvaliti svim dobročiniteljima iz inozemstva i tuzemstva koji su nas na različite načine pomagali i još uvijek pomažu kao i društvenim strukturama koje su nas do sada pomagale", kaže na kraju ravnatelj Doma "Marija naša nada" Slobodan Karačić.
