INA (1): Optimizam i perspektive Hrvata u BiH nakon odluke Plenkovića da vrati INA-u

Otkup 49% dionica INA-e od MOL-a, kojeg planira Hrvatska vlada s premijerom Andrejem Plenkovićem je odlična vijest i za Hrvate u BiH. Koliko je to bila kardinalna pogrješka Ive Sanadera, kojem je sudac Turudić dokazao mito od 10 milijuna €, nanoseći neizmjernu štetu Hrvatskoj, toliko je to dobar potez Andreja Plenkovića po pitanju same tvrtke, ali u prvom redu jačanju Hrvatske, njenog utjecaja u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kao i osobito u BiH, odakle Hrvati cure u bijeli svijet.

Na pitanje koliko bi sada vrijedila INA da većinski paket dionica nije prodan MOL-u, samo je trošenje vremena. To nije briga bila niti Sanadera niti hrvatske politike u cjelini, koja je u Hrvatskoj vodila interesnu politiku, kao što istu takvu provodi HDZ BiH i Dragan Čović u BiH. Korupcija i pljačka su dominantne teme HDZ BiH.

Stanje srediti ne može pljačkaška i interesna politika ovog čovjeka okrenutog prema Beogradu s ulogom lutka na koncu Milorada Dodika pomoću kojeg potkusuriva BiH i odnose sa Bošnjacima.  

Nastanak energetskog diva HEP – INA

Eventualni nastanak ovog energetskog diva za Hrvate je od neizmjernog značenja. Obadvije tvrtke imaju ogroman potencijal. HEP trenutačno ima mogućnost ulaganja od 3 milijarde €, posluju pozitivno i dvije su dobro uređene kompanije.

Takav potencijal može donijeti ulaganja u BiH i preuzimanja EP HZHB i mostarskog Aluminija, koji zbog nestručnog upravljanja po direktivi Čovića i ekipe propadaju s gubitkom od gotovo 260 milijuna € (500 milijuna KM). Činjenica da postoji dokumentacija o načinu iznosa kapitala iz Aluminija Mostar s kojom je Dragan Čović upoznat, jer se nalazi u posjedu istražnih agencija iz kojih se doznaju ovi podaci, sama po sebi predstavlja zadatak da se urušavanjem ova dva poduzeća prekine.

Svaki hrvatski domoljub se treba upitati samo jedno – Je li SOKO Mostar mogao postati najveći poluprerađivač i prerađivač sirovog Aluminija u svijetu? Njegovi pogoni zjape prazni. Gdje bi nam bio kraj. Da Ljubušaci ne misle da je to nije istina, bilo je prijedloga da se jedna tvornica lijevanih gotovih proizvoda od aluminja izgradi u Ljubuškom. Sve je odbijeno, jer vrh HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem ne dozvoljava da bilo kakav utjecaj u društvu imaju slobodnomisleći stručnjaci i intelektualci. Takva politika stranke koja se deklarira kao hrvatska je na razini feudalca Hercega Stjepana – Kosače. Feudalnom snagom Hercega Stjepana iz prošlosti se mjeri politički ponos stranke HDZ BiH, što je parada gluposti. 

Hrvatska značajan strateški i geopolitički partner zapada

Preuzimanjem INA-e Hrvatska se definitivno odvaja od istočnog svijeta i pozicionira kao značajan strateški partner Amerike i Europske unije. Na Krku će se brzo početi graditi LNG terminal i Jadranski plinovod. Takav partner je potreban i BiH. INA u vlasništvu ima i Energopetrol i takav energetski div se vrlo lako može početi širiti na istočnu Europu, sve do Ukrajine.

S druge strane MOL je dijelom u vlasništvu ruskih kompanija i dobro je da je hrvatsku politiku netko usmjerio u pravom smjeru – gospodarskog osnaživanja i jačanja državnosti. To je pravi hrvatski nacionalni interes. Bravo Andrej!

Ovakav razvoj događaja ulijeva optimizam Hrvatima u BiH, kojeg Andrej Plenković može pojačati čišćenjem političkih stranaka od ljudskog kukolja u prvom redu HDZ-a BiH, jer druge ne predstavljaju, zbog svoje minornosti, osobit potencijal za činjenje štete.