Ministar i baba

ljubuski.info

Jedan od naših bivših ministara, već nekoliko mjeseci arbartuje na Njemačkoj baušteli. Kaže, dobro je, i da je tamo sve automatizirano i da mu se betonske kocke same slažu u naramak. Njegov zadatak je da se podmeće pod njihovu težinu i da u tom poslu djeluje žustro. Tamo ima sve, ali ipak mu, kako reče, nedostaje službena limuzina, kartica, klimatizirani restorani, a najviše plaća i slatkasti osjećaj vlasti i važnosti.

A lik se prepolovio i ostario, barem desetak godina. I opet me iživcirao rekavši da najviše mrzi pjesnike i poeziju. Zapravo me pokušao iživcirati, jer smo obojica preumorni za bilo kakav jalovi mentalni sukob. Stoga smo valjda u tišini iskapili i odgegali se u životnim kontrasmjerovima, "kroz prečice i puteve znane".

Ministar je ostao dosljedan svojoj uvjerenosti, u potrebu preobražaja ka modelu materijalnog prosvijetljenja, kao jedino mogućeg. Ja sam, u jednom trenutku, pomislio da sam u nekoj novoj maloj evoluciji, ali sam u trenu odustao od uzaludnog napora, da kroz poeziju opet "domahujem životu". Ministar je izgledao veoma opasno, i nije mu bilo do domahivanja, jer je očito i on evoluirao u 1965.-u, godinu.

Mogli smo mi, tog pasjeg podneva, još sjediti uz rashlađujući žubor Trebižata i hladiti se točenom, ali ministar nije posezao za svojim znojnim i prašnjavim eurima, a moji KM-ovi su u metalnom obliku i tek ponekad jedva čujno zazvekoću.

Ipak na rastanku promrmljah: "A što je život nego poezija! Dobra ili loša, ipak je poezija". Srećom nije me čuo.

I što u svom zavičaju, domu uraditi u bijegu od žege, nego brzo nabrati plodova iz ove naše Getsemanije… kavoda, paprika, patlidžana… brzi sataraš s purom i u idilu svog sobička, meditirati gledajući kako Čilić i Karlović servisima oru Wimbledonsku travu.

Ali vraga! Ipak nešto čovjeka mora izbaciti iz mirnog takta i ritma vrućeg ljetnog dana. Čekajući hrvatske teniske fenomene na HTV-4, pojavi se ona baba. Ona što ju je naivni, dobroćudni, seksistički demokršćanin Kovačević "smiještao na madrace". I bubnu ga baba, Gebelsovski: "Pa to nije egzodus… to, to je naprosto sloboda izbora"

!? Taj silni ležerni cinizam i pogubni sarkazam, u toj nebulozi, bake Pusić, može osjetiti i osnovnoškolac.

Baba nikada nije bila bez primanja. Babi je oduvijek dobro, jer baba je izuzetno prilagodljiva političarka. Eeeh, da joj je obući jačermu, staviti maculet i posjesti je pored pijanog Junckera. Ovaj bi se trenutno otrijeznio i ostao takav doživotno.

Ode baba, a Karlo poče mlatiti asove, ali ništa od moje meditacije u kojoj uključim moždani inhibitor i u svijesnost puštam samo geometrijske putanje teniske loptice. Misli se otrgnuše kontroli i prebaciše mi užasno dosadan film, o našem bivšem lokalnom ministru, koji je politički pukao i babi koja nije, nego još i aspirira ka UN. A mozak je teško zaustaviti kada se u njemu izazove takav elektricitet s olujama nadolazećih misli, koje se redaju od kraja do početka i obrnuto.

Zašto se jedan relativno mladi, pametni i apsolutno lijepi ministar polomio u smrdljivom kalu lokalnog političkog supstrata, a baba uspješno roni po blatu EU političkog licemjerstva?

Baba leti poslovnom klasom, a ministar arbartuje prizemno uz minimalnu satnicu. Ipak je odgovor u poeziji, koju nažalost emigrant i dalje mrzi, smatrajući je šprdnjom, od koje se kad tad poludi, dok baba s poezijom relativizira svaku političku zapreku. Dovoljno se sjetiti njenog i Čačićevog strasno laganog plesa, nakon kojeg mu je otpjevala "crvenog bana", a stranku u koju je on utukao milijune, ostavila sebi na dovoljnih par postotaka.

Ministar je imao potpuno pogrešan pristup politici, kao svom ozbiljnom životnom pozivu. Pristup apsolutnog ego-a u kojem nema mjesta za relativnost i improvizaciju, i koji je ili potpuno za ili potpuno protiv. To je iscrpljujući, arhetipski i prezahtjevni oblik stalnog održavanja uštogljene kontrole sebe i okoline. Pritisnut stalnim imperativima savjesti i dužnosti koji su se sukobljavali s iskušenjima hedonizma i općenite lagodnosti, naš današnji emigrant nije imao šansu za političku dugovječnost.

Okolnosti koje mu nimalo nisu išle u prilog, jesu te da da su Hrvati postali narod enormne političke svijesti, i to ne iz iskustveno-povijesnih razloga, nego zbog stanja opće nacionalne zbunjenosti. U takvom stanju nitko nikoga nemože prevariti, jer nitko nikome ne vjeruje.

A baba? Baba je sav zataškani i zamaskirani smrad politike modificirala u osobnu zabavu koristeći poetičnost pjesmuljaka iz zbirke "Crveni ban", Vuka Karadžića. Eto dokaza da je poetičnost itekako primjenjiva i u politici.

Drugim riječima Hrvati političari su crveni banovi, jer pjevaju i sviraju…ku…

"Moj" ministar nije, u samom početku svoje neslavne političke karijere, shvatio bit Balkanske politike, ostajući isprestrašen od svega što je oko njega politički gmizalo, pa je srljao u frontalne napade bez strpljenja i restorativne strpljivosti. Logični slijed te stalne napetosti bijaše paranoja, koja ga je dovela u stanje da zazire od svakog stvorenja, jer se ovdje svako stvorenje i može baviti politikom. I dok je tako, svom svojom energijom, držao neprestanu stražu nad svojom pozicijom u stranci, ministar se potrošio poput kočionih pakni i nije više niti mogao kočiti, ni sebe ni stranačke neprijatelje.

A baba? Baba je cijelo vrijeme, pa i danas…svirala crvenom banu iz narodno-erotske poezije.

Žarko Nižić

Komentari

Zara bice za loze,tocene i mjesanog,di te vidim leti ti pice,ipak mi gastarbeiteri imamo urlaubsgeld,nekih 120 eura po danu godisnjeg odmora,Danke Deutschland,Danke tebi Zara,i mačići progledaju valda ce i RAJA.pozz

Eto sve,a di nađe Vuka Karadžića

Kad ministri moraju u poznim godinama na bauštele vrag je doša po svoje

Ivica Gašpar?čovik bio iskren a oko njega mutni tipovi. iz 1990..ali Ivica Vrati se opet u politiku!

Gašpar u Njemačkoj Bandur i Radišić u kladionici šefovi stranke Šojka Tonćo Bukmir moj Martine šta napravi od 1990 u Ljubuškom

tamo su sad glasovi

Bar ne troše tuđe (naše) pare u Mediteranu, Diamondu, Avantgardu itd...

Eno rekoše da će i načelnik na bauštelu ali u Zenicu.

Čim zatvore i njega i one oko njega odmah vola peć i feštu ispred općine pravit,i proglasit taj dan danom općine.

Šapuće se po čeveljuši i bambusu da je i jedan mladi bivši HDZ-ovac na baušteli sa vinčanim kumom. Kum uvodi struju, a on štena i gipsa zidove.

Nek se pogleda sad kad je gori vidit će koliki je u stvarnosti. Jado jadni. Što ne povede i ženu da radi u"Verwaltungu".

Stid vas i sram bilo okanite se tu ljudi!

odgovori
lav 5. srpnja 2015 - 23:04
Stid vas i sram bilo okanite se tu ljudi!

Ti si zaluta na portal di ti vidiš ljude???? ))))))))))))))))))))))

a ko je baba?

Ova priča je opomena i sadašnjim ministrima da trebaju radit za dobrobit svoga kraja, a ne slijepo slušat mentore koji su ih poćurili!

Gašpar je bio faca i ostao a znaju to svi da je covjek otisao raditi,i neka je nek do kraja ostane face,vidi se da nije ukrao nista,bori se za familiju i svaka mu cast ponavljam!!!Ostali su samo oni koji ne valjaju i neka sve uniste ljudi ih biraju i koga izaberes nek ti bude tako kako ti taj odredi!!!Uzivajmo u ovim minusima i poduzeca drzavnih i opcine i zupanije i cijele drzave,iskreno mislio sam da su Hercegovci super ljudi ali ima dobrih ali tko god imalo se docepa vlasti postane zvijer koja sve rusi pred sobom iza kojeg nista ne ostaje!!!

Ja smatram da je gosp. bivši za pohvalu
Da ne gubi živcea ni zdravlje
Otišao di su i mnogi otišli, pa u Njemačkoj ako znaš imaš šanse
Pa nije istina da svi moraju na bauštelu, pa ako znaš raditi zašto ne? Pa neka mnogi slijede njegov put, a neka drugi pokušaju, možda će bolje znati!
Niko nije nezamjenjljiv Za gos. Nižića, pa ovo je svijetli primjer, shvatio, i otišao

Ministar i baba

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari