Karolina Vidović Krišto o Dubravku Grgiću

Slijedeći slučaj - osim što je skandalozan - iznimno je i bizaran.

Naime, Dubravko Grgić, vlasnik Euroherca i drugih osiguranja u RH, od hrvatskih medija ovih dana je slavljen i hvaljen, jer je pompozno izjavio da će platiti autobusni prijevoz bošnjačkoj djeci da idu u školu u hercegovački Stolac.

To je ta bahatost privilegiranih "poduzetnika", koji otimaju na sve strane, i onda glume velike donatore. U prijevodu, državu oštete za 100 000 eura, pa doniraju 10 eura , i kažu kako su veliki donatori, a korumpirani mediji to proglase dobrotorstvom stoljeća.

Jer, Dubravko Grgić sa svojim sustavom, i drugim osiguravajućim kućama kao što je Croatia osiguranje Ante Vlahovića (koje je skupa s Linićem oteo hrvatskim građanima), stvorili su za hrvatske građane vjerojatno najnepovoljniji osiguravateljski sustav u cijeloj EU.
Jer, cijene osiguravateljskih usluga u Hrvatskoj su na razini Europske unije, ali kad trebate nešto naplatiti od osiguranja - tu nastaju muke.

Kako? Pa, jednostavno. Te kuće imaju dubiozne odvjetnike koji imaju niz sudaca pod kontrolom (a jasno je i što ih povezuje), te se kao potrošač možete postaviti na trepavice, ali ćete uvijek izgubiti protiv osiguranja.

Ovdje treba navesti kada je nastao taj poslovni imperij Dubravka Grgića, kako sve sumnje u utaju poreza i silne prijevare nisu urodile osudama, te kako takva dubiozna osoba može biti toliko društveno-gospodarski moćna.

Naime, za vrijeme Domovinskog rata osnovao je u BiH je osnovao osiguravateljsko društvo. Poslije je prevario svoje suosnivače, te je Grgić niz godina bio predmet kazneno-pravnih istraga. I, sad pazite - bio je predsjednik uprave Euroherca, i svaki dan dolazio na posao u svoju centralu u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, ali ga policija nije privela jer je navodno bio nedostupan policijskim tijelima.
A u vrijeme kad je bio nedostupan policijskim tijelima, ugošćavao je predsjednika Mesića na svojoj jahti, a Mesić je dolazio na jahtu uz policijsku pratnju, a ta ista policija nije mogla pronaći Grgića!

Ovo svakako jest bizarno, ali i porazno za jedno društvo!

No, vratimo se poslovnoj dominaciji Grgića i njegovog sustava.

Do 2000. godine i dolaska Račana na vlast, Grgić bio je bio jedan od igrača na tržištu, ali nije mogao dominirati osiguravateljskim sustavom.

Grgić postaje dominantan 2000. godine, kada je u Račanovoj vladi Šime Lučin postao ministar unutarnjih poslova, koji je na niz načina išao na ruku Dubravku Grgiću.

Usput, Dubravko Grgić je, kao i Dalić, bio veliki sponzor Ive Josipovića, a Grgić se javno hvalio i djelovanjem svoga oca, koji je bio šef UDBE u Hercegovini, i to u poslijeratnom vremenu, kada je ta UDBA činila strašne zločine.

Vdimo da hrvatskim gospodarstvom ne dominiraju sposobne i inovativne, već podobne, korumpirane i nadasve nemoralne osobe.