Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda - Budućnost koja kuca na vrata BiH

Bosna i Hercegovina - vodom sedma najbogatija zemlja u Europi sa svega 12 pročistača otpadnih voda! Ukupni teret zagađenja voda u BiH iznosi 15 milijuna ES, što bi značilo da vode naše države onečišćuje 15 milijuna stanovnika tj. četiri puta više nego što BiH ima stanovnika. Zabrinjavajuća je činjenica da je samo 4% stanovništva BiH priključeno na uređaje za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV), dok je 33% priključeno na javnu kanalizacijsku mrežu. Taj podatak me potaknuo da posjetim uređaj za pročiščavanje otpadnih voda u Ljubuškom, kako bih istražio način funkcioniranja jednog takvog uređaja.

UPOV Ljubuški je pušten u rad 1989., a novo ruho sa slike (slika 1) je dobio rekonstrukcijom 2015. godine. Riječ je o jedinom pročistaču u BiH koji je radio za vrijeme rata. Sa svojih 6000 ES, unatoč tome što pripada redu malih pročistača, ima veliku zadaću na ekološkom planu ove općine.

Svaki dan u prosjeku 2500 m³ otpadne vode prođe kroz dvije faze pročišćavanja: mehanički predtretman i aerobni biološki postupak. U mehaničkom pretretmanu voda prolazi kroz:grubu,finu rešetku,fino sito,pjeskolov i mastolov gdje se iz vode uklanjaju boce,staklo,kruti otpad,pijesak,ulja i sve čestice veće od 3mm. Na pitanje postavljeno voditelju UPOV Ljubuški o najzanimljivijoj stvari koja je došla na pročistač, zapanjio me odgovor "televizor", na što sam dobio obrazloženje da stanovništvo koristi kanalizacijske šahtove kao kante za smeće. Odstranjeni otpad se prikuplja u kontejnere, a mehanički pročišćena voda ide u drugu fazu. U fazi aerobnog biološkog postupka voda ulazi u biobazen gdje se djelovanjem aktivnog mulja (pahuljaste flokule s bakterijama i raznim mikroorganizmima) i upuhivanjem kisika uklanjaju otopljene tvari (ugljikohidrati, bjelančevine, kompleksni spojevi…),a cijeli postupak se odvija bez prisustva kemikalija. Potom,voda prelazi u sekundarnu taložnicu, gdje se mulj taloži, a bistra pročišćena voda se ispušta, u ovom slučaju, u rijeku Trebižat. Zanimljivo je da u sekundarnoj taložnici žive dva šarana što je pokazatelj da su voda i mulj bezopasni i bogati hranjivim tvarima. Na slici 2 je okom vidljiv efekt pročišćavanja: u lijevoj posudi se nalazi otpadna voda koja dođe na uređaj, a u desnoj pročišćena voda koja se ispušta u rijeku.

Slika 2 : Prikaz otpadne vode prije i poslije pročišćavanja (vlastita fotografija)

Mulj se, ovisno o trenutnom stanju i karakteristikama vraća u biobazen ili se prebacuje u silos nakon čega se mulj ispušta na muljna polja. Mulj koji nastane ovim procesom može se koristiti u poljoprivredi kao organsko gnojivo budući da je bogato dušikom,nitratima i ostalim spojevima koji su potrebni za rast biljaka. Nažalost,to nije slučaj jer ljudi imaju krivu percepciju o uređaju za pročišćavanje i spomenutoj opciji za iskorištavanje mulja u poljoprivredne svrhe. U razgovoru s par stanovnika uočio sam da su malo ili čak nikako upoznati s radom UPOV Ljubuški te da smatraju kako uređaj negativno utječe na okoliš. Na pitanje imaju li obrazloženje za takvo mišljenje nisu imali odgovora. Iako postoje veći zagađivači okoliša, ljudi i dalje imaju negativan stav prema ekološki prihvatljivom i poželjnom tretmanu otpadnih voda. Ovdje vidimo potrebu za podizanjem ekološke svijesti stanovništva čime bi npr. mulj pronašao svoju svrhu u poljoprivredi. Također, mulj se nakon procesa pročišćavanja može koristiti za proizvodnju plina koji svoju svrhu može pronaći u brojnim industrijama. Pročišćena otpadna voda ne bi imala svoj kraj u rijekama nego bi mogla svoje potencijale iskoristiti u industriji, vodosnabdijevanju, termoelektranama, hidroelektranama, građevinskoj industriji i dr.

Stoga, moramo ovladati znanjem o zaštiti okoliša te postati svjesni odgovornosti da vodu uzetu iz prirode ne ispuštamo onečišćenu, već da je pročistimo do tog stupnja da njenim ponovnim vraćanjem u prirodu ne narušimo prirodnu kakvoću okoliša. Upravo to čini UPOV Ljubuški koji, između ostalog, osigurava da vodopad Kravica (slika 3) bude prepoznatljiv simbol Hercegovine. Ovaj uređaj je pozitivan primjer na kojeg se druge općine i gradovi moraju i trebaju ugledati, a sve za dobrobit voda i okoliša naše BiH.