Nihilizam ili provokacija

priča

Profesor Mile Lasić prejudicira političku namjeru (koaliranje), lidera hdz 1990 na način koji bi trebao biti provokacija s ciljem da se on sam uvjeri je li Raguž kao njegov politički favorit još u akciji najboljih političkih namjera. Gospodin Lasić, najprije tvrdi da je Raguževa politika uzdrmala Čovićev monopol i jednoumlje, potom istu naziva "pustolovinom i avanturizmom", da bi nihilističkim bljeskom, Ragužev rad izjednačio s dosadašnjom praksom kalkulantskog jurišanja na vlast po svaku cijenu.

Čovjek na kraju defetistički obara pogled, netom spoznavši da će nakon izbora opet biti sve isto.
Što se to u međuvremenu desilo i u kojim potezima je Raguž razočarao profesora Lasića?

Od cijenjenog i umnog čovjeka, kao što je profesor Lasić, čovjek bi u ovom slučaju očekivao potpuno razumijevanje Raguževih napora i možebitnu frustraciju zbog nerazumijevanja onih zbog kojih se upustio u te sve opasnosti kojima je izložen onaj tko narušava političko-mafijaški monopol.
Kad je već, kako reče, doživio i progone zbog podrške njegovoj "pustolovini", onda bi trebao biti svijestan na koliku je razinu, Raguž uopće digao, politiku ove scene, od čije smo se podmukle učmalosti svi dokotrljali do ivice ponora.
Shodno tome profesor je u biti Ragužev nedeklarirani intimus, koji je ipak nečim razočaran, dok tako olako lijepi etiketu karijerizma političaru-ekspertu, a kojeg je i on čekao, da se više jednom pojavi na ovoj nesretnoj kontaminaciji.

Po meni bi se, tako rijetko široki um, trebao zabrinuti za opasnost političke usamljenosti, kojoj je Raguž izložen samom činjenicom što je oformio, isprofilirao državotvornu stranku, te joj i udahnuo snažan vjetar originalne, prepoznatljive politike kojoj se narod svakodnevno priklanja iz samo jednog razloga: jer je normalna a samom, tom činjenicom i spasonosna.

Ljudi poput profesora Lasića itekako imaju tu svijest, kojom mogu razumjeti ono za što se netko istinski trudi. A ako se, taj netko, trudi za preokret politike prema dobru, onda ga mudri jednostavno moraju slijediti. To je imperativ akademskih ljudi.
Jer takvi nose ogroman teret koji se ne može nositi bez navedene podrške.

Pa i ako nema podrške, onda ne treba niti intelektualno bleferski provocirati takvog čovjeka, jer ne može on baš sve demantirati niti svakome ponaosob odgovoriti.
Kako god... meni se čini da gospodin Raguž, politički-expertno,... ide dalje. Ne vidi se nikakav juriš, sem na političko sivilo. A to je dobar juriš.

Žarko Nižić

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto