Radar županija

U ponedjeljak u našu malu općinu dolazi Dragan Čović s visokim izaslanstvom obilježiti 27. godina osnutka općinskog odbora HDZ-a Ljubuški. Lijepa je to godišnjica pa je treba svečano obilježiti kako bi građani Ljubuške općine osjetili i vidjeli što im je stožerna stranka HDZ BiH ostavila u naslijeđe posljednih 27 godina.

Pripreme za dolazak Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH i člana predsjedništva BiH, uvelike u u tijeku. Grad se uljepšava pa tako možemo vidjeti uređenje grada u kasnim popodnevnim satima gdje radnici JP Parkovi užurbano uređuju zelene površine u Ljubuškom. Valjda je razlog tome da Dragan Čović vidi i osjeti kako Nevenko Barbarić Načelnik ljubuške općine vodi brigu o gradu, da se sve zeleni, da je grad okupan.

Kod ovakvih obljetnica uvijek se treba prisjetiti što se uradilo u proteklom razdoblju, u ovom slučaju proteklih od 27 godina. Treba se prisjetiti zašto nešto slavimo i sa kojim razlogom. Ili možda nemamo što slaviti?

Slika vladavine HDZ BiH, posljednjih 27 godina uočljiva je na svakom koraku. Vlada opća nezaposlenost, osim u državnim službama. Val iseljavanja poprimio je ozbiljne razmjere i sve više liči na egzodus. Ljudi traže spas bijegom u zemlje zapadne Europe jer ovdje više ne vide svoj život, ne vide svoju budućnost.

Razina neodgovornosti, kriminala, nepotizma i korupcije u institucijama je stravična, javnost s pravom postavlja pitanje - imamo li pravnu državu?

Poljoprivrednici su u očaju jer nema tržišta za plasiranje poljoprivrednih proizvoda, a ovaj nesretni led, pokopao je sve njihove nade.

Mladi koji su završili srednju školu i fakultet nemaju posao i jedina šansa je prijaviti se na zavod za osiguranje.

Investicija nema, a Ljubuški uz granični prijelaz Bijača te vezu sa zapadnom Europom zjapi prazan, šikara i visoko raslinje svuda su okolo.

Načelnik Nevenko Barbarić uvijek iznova, poslije svakih izbora obećava pronaći investitore koji bi trebali otvoriti radna mjesta u proizvodnji i sličnim djelatnostima. Naćalost, oni Ljubuški i dalje zaobilaze u punom luku. Odredište su im nekadašnja sela ljubuškog kotara, Grude.

Braniteljska populacija je nezadovoljna, generali progonjeni kao ranjene zvijeri. Izdani od svojih, od onih koji sada obnašaju visoke funkcije.

Poslije ovoga čovjek se može zapitati ima li uopće razloga za slavljenje 27. godina osnutka općinskog odbora HDZ BiH. Normalan čovjek nema što slaviti, naprotiv, ima pravo na razočarenje u "našu vlast" koja je već odavno zaboravila brinuti se o malom čovjeku.

Vlast je dostatna sama sebi, bahata, pohlepna, osvetoljubiva. Tjera strah ljudima u kosti i ljudi uglavnom šute, i odlaze.

Zašto više šutjeti?

Treba im konačno u lice reći ono što ih spada, ono što su zaslužili. Treba konačno reći kako za naše stanje propasti nije kriv niko drugi, osim "naših" koji godinama obnašaju vlast i ostaju bez svoga "stada".

Umjesto pobune za ovakvo stanje ljudi radije biraju bijeg u inozemstvo. To nije dobro, jer dopuštamo da nas i dalje tlače i upravljaju našim životima kao da smo stoka sitnog zuba.

"Naša narodna vlast" u posljednjih 27. godina nije uspjela napraviti normalnu cestu i uvezati Ljubuški s Mostarom. I gospodin Čović će sutra u Ljubuški preko hrše zakrpljeih udarnih rupa na asfaltu, kroz zavoje u kojima se gine. Imamo Kobilovaču preko koje se u zavojima ne mogu mimoići dva auta. Prekategorizirali su cestu u magistralnu, pred lokalne izbore pompozno najavljivali proširenje ceste, asfaltiranje, tunele. Opet ništa. Kažu nema novaca.

Ljudima lažu u lice, obećavaju. Licemjerstvo do kraja. I nikom ništa.

Ista situacija je i u Županiji zapadnohercegovačkoj gdje općine nisu uopće spojene nekom normalnom cestom, a do Širokog Brijega treba pola dana. Na rupavim cestama pretrpanim vozilima vidljivi su jedino Radari. Radari su svugdje, na svakom koraku. Toliko radara na ovakom malom prostoru i najlošijim cestama nema nigdje u BiH, Hrvatskoj, Europi. Zato nas drugi umjesto Županija zapadnohercegovačka s pravom nazivaju Radar županija. To je zaista pravi naziv, jer nebrojeni radari u našoj županiji oslikavaju stanje svijesti vladajućih, koji slave svojih 27 "izvrsnih godina" ne mareći za činjenicu da je sve oko njih, kao što to kaže pjesma Prljavog kazališta "Crno-bijeli svijet".

Njihovo svjetlo u njihovim glavama ne reagira na "Crno-bijeli svijet", pa to pokazuje kako su se naše političke elite u posljednjih 27 godina od osnutka općinskog odbora HDZ BiH otuđile od naroda koji ih je na svim izborima birao i od njih nešto očekivao.

Slavlje u ovakvim teškim trenutcima nije primjereno, pogotovo ako se zaista nema što slaviti. To podsjeća na komunistička vremena kada se dočekivao drug Tito. Od tada, nije se puno toga promjenilo, osim na gore, zar ne?