Mladi liječnik iz Ljubuškog završio u Vrgorcu
Jedan dio liječnika koji rade u ispostavi županijskog Doma zdravlja u Vrgorcu, a koji skrbe za oko 7.500 pacijenata, ispunjava uvjete za mirovinu ili je pred njomž. No, problem je što mladih liječnika u Tinovu gradu gotovo i nema. Rijetki upisuju medicinski fakultet, i to svakih nekoliko godina. Prije dvije godine pisali smo o studentu medicine koji nije dobio gradsku stipendiju, iako je ova struka deficitarna u Zabiokovlju.
Malo ih se vraća
Čak i ako neki od njih završe medicinu, rijetko se odlučuju vratiti u rodni grad – većina ih ostaje u Splitu ili Zagrebu. Dovoljno je reći da pet liječnika iz Splita i okolice trenutno održava rad vrgorske Hitne pomoći. Možemo samo zamisliti koliko država mjesečno izdvaja za njihove putne troškove.
Zbog toga je posebnu pažnju privukla vijest da je jedan mladi liječnik iz susjednog Ljubuškog odlučio doći raditi u Vrgorac. Riječ je o 30-godišnjem dr. Zvonimiru Čolaku iz Grljevića pored Vitine, kojemu do novog radnog mjesta treba svega 15 do 20 minuta vožnje. Ovaj mladi Hercegovac već je odradio prvi radni tjedan, a prema reakcijama pacijenata i kolega, riječ je o pažljivom i komunikativnom liječniku koji je brzo stekao simpatije.
Rođen sam u Ljubuškom 1995. godine. Osim rada u struci, bavim se i sudsko-medicinskim vještačenjima kao stalni sudski vještak medicinske struke pri sudovima Federacije BiH. Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru upisao sam 2014. godine, a diplomirao 2020. Potom sam se zaposlio u Domu zdravlja Ljubuški, gdje sam radio do veljače ove godine
– kazao je dr. Čolak.
Njegova nova kolegica, medicinska sestra Ivu Roso već godinama i u jednom razgovoru, koji uopće nije trebao imati veze s mogućnošću rada u županijskom Domu zdravlja, dotaknuli smo se teme nostrifikacije diplome za Hrvatsku. Tada mi je dr. Roso ponudila posao u Vrgorcu. U tom trenutku već sam imao nekoliko opcija u Hrvatskoj, kao i ponude za specijalizaciju u dvije bolnice – jednoj u BiH i drugoj u Hrvatskoj. Rekao sam da ću razmisliti. Kasnije me dr. Roso ponovno kontaktirala, povezala s dr. Tinom Aljinović iz Splita i tako je sve krenulo. Njih dvije su me zapravo animirale za dolazak. Odustao sam od drugih ponuda jer mi neke stvari u tim opcijama nisu odgovarale. U razgovoru s njima zaključio sam da bi dolazak u Tinov grad u ovom trenutku bio najbolja odluka – i zasad se to pokazalo točnim – otkriva dr. Čolak.
Razlike u radu – BiH vs. Hrvatska
Hrvatski liječnici često se žale na previše papirologije i veliki broj pacijenata koje moraju obraditi tijekom radnog dana. Zamolili smo dr. Čolaka da usporedi svoj dosadašnji rad u Ljubuškom s novim iskustvom u Vrgorcu.
Veliku ulogu igra i stručna medicinska sestra, a ja imam sreće jer je Željka Herceg jako iskusna i uvijek uskoči kad zatreba – kaže uz osmijeh dr. Čolak
Rad u Domu zdravlja Ljubuški i ispostavi Doma zdravlja Vrgorac nije uopće usporediv. Riječ je o dvije različite države i dva različita sustava – jedna je članica EU, dok druga još nije. Jedino što je isto jest pristup pacijentima i liječnička usluga. Sve ostalo je potpuno drugačije. U Hrvatskoj je sustav daleko digitaliziraniji, ima manje papirologije i liječnik se može posvetiti svom poslu. Ne radiš istovremeno tri posla, kao što sam radio u Ljubuškom – obiteljsku medicinu, pedijatriju i hitnu pomoć. Ovdje je sve jasno odvojeno i postoji određeni red. Istina, administracije ima dosta i još hvatam novi računalni sustav, ali ide
.
Veliku ulogu igra i stručna medicinska sestra, a ja imam sreće jer je Željka Herceg jako iskusna i uvijek uskoči kad zatreba – kaže uz osmijeh.
Putokaz za budućnost?
Je li primjer dr. Čolaka putokaz dr. Marku Rađi, ravnatelju županijskog Doma zdravlja, i dr. Leu Luetiću, ravnatelju županijske Hitne pomoći, kako popuniti ispostave u ruralnim krajevima Dalmatinske zagore? Možda upravo liječnicima iz Hercegovine?
Prva i osnovna prednost za njih je što su im plaće u Hrvatskoj dvostruko veće, a istovremeno su blizu svog doma. Osim toga, dio njih ne želi otići na Zapad ili u velike gradove.
Primjerice, u Ljubuškom svake godine medicinu završi barem jedan student, a ponekad i njih četiri do pet. Ne mogu svi odmah pronaći posao i traže svoj put. Ako ponuda stigne u pravo vrijeme, kao što je stigla dr. Čolaku, mnogi će je vjerojatno rado prihvatiti – a pacijenti će biti zadovoljni, što je u cijeloj priči najvažnije.žž
