Tko je Mate Lončar, novi ministar graditeljstva ZHŽ
Imenovanje predsjednika mladeži HDZ-a, Posušaka Mate Lončara na mjesto ministra u Zapadnohercegovačkoj županiji izaziva mješovite reakcije. Dok neki hvale njegovu energiju, obrazovanje i političku angažiranost, drugi s pravom postavljaju pitanja o njegovoj stvarnoj kompetenciji za obnašanje tako zahtjevne funkcije. Lončarov slučaj nije izoliran – on se savršeno uklapa u širu sliku stranačkog kadroviranja koje već godinama dominira politikom u Bosni i Hercegovini.
Počeo kao kadar HSP-a
Lončar je rođen 1992. godine, a već s 20 godina postao je politički aktivan kao najmlađi općinski vijećnik u Posušju – no tada kao član HSP-a koji je bio dio omražene 'platformaške' vlasti.
Njegov kasniji politički zaokret prema HDZ-u BiH jasno govori o njegovoj prilagodljivosti političkim prilikama.
Njegovi kritičari ističu kako mu je iskustvo u realnom sektoru gotovo nepostojeće, a jedini formalni doticaj s pitanjima građenja, prostornog planiranja i ekologije, ključnim za resor koji preuzima, dolazi iz kratkotrajnog pripravničkog staža i savjetničkih uloga unutar stranačkih struktura.
Odanost stranci kao najjača referenca
Lončar je klasičan primjer političkog "insidera" a neki bi bili i grublji pa rekli karijerista ili uhljeba – osobe koja je cijelu svoju karijeru izgradila unutar stranačkih odbora, vijeća mladih i savjetničkih pozicija. Njegovo političko napredovanje više odražava njegovu odanost HDZ-u BiH nego stručne kvalifikacije za poziciju ministra. Pitanje koje se nameće jest: zar je HDZ-u BiH stvarni kriterij za imenovanje ministara lojalnost stranci, a ne stručno znanje i iskustvo?
Iako Lončar posjeduje zavidno akademsko obrazovanje, uključujući doktorski studij međunarodnog prava, obrazovanje samo po sebi ne znači kompetenciju za upravljanje složenim izazovima u oblasti prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša. Njegova stručnost u politologiji i međunarodnom pravu može biti korisna u određenim aspektima, ali za sektor kojega je jučer preuzeo potrebno je praktično iskustvo koje Lončar jednostavno nema.
Lončar, rođen 6. kolovoza 1992. godine u Posušju, doktorand je na poslijediplomskom doktorskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, međunarodnopravni smjer. Osnovnu školu i opću Gimnaziju završio je u Posušju, nakon čega je upisao studij Politologije u Mostaru, te stekao zvanje magistra politologije.
Aktivan je član HDZ-a BiH: Općinskog odbora Mladeži HDZ-a BiH, Županijskog odbora Mladeži HDZ-a BiH, Općinskog odbora HDZ-a BiH Posušje i Županijskog odbora ŽZH, Predsjedništva HDZ-a BiH, a prošle je godine izabran za predsjednika Mladeži HDZ-a BiH na novi mandat. Obnašao je uloge predsjednika i u Vijeću mladih Općine Posušje, Vijeću mladih Zapadnohercegovačke županije, te Vijeću mladih Federacije Bosne i Hercegovine.
Kako se navodi u njegovom životopisu, u Ministarstvu gospodarstva Zapadnohercegovačke županije odradio je pripravnički staž (2018.-2019.). Od formalnog radnog iskustva ističe se njegova uloga kao stručni suradnik za upravljanje i koordiniranje sredstvima za razvitak i europske integracije (2020.-2021.), također u navedenom Ministarstvu, ali i ona savjetnika u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (2021.-2023.).
Kakve veze imaju političke znanosti sa graditeljstvom i zaštitom okoliša?
Lončarova politička prošlost zanimljiva je i kontradiktorna. S 20 godina bio je član HSP-a, no ubrzo je prešao u HDZ BiH gdje su ga kao što je vidljivo objeručke prihvatili. Ta tranzicija nije neuobičajena u bosanskohercegovačkoj politici, ali dodatno narušava povjerenje u političke figure koje se više čine pragmatičnima nego ideološki dosljednima. Lončarov primjer pokazuje kako je moguće brzo napredovati unutar stranačkih struktura, bez obzira na prethodne političke afilijacije.
Obrazac HDZ-ovog kadroviranja
Ono što zabrinjava nije samo Lončarova priča, već širi obrazac HDZ-ovog kadroviranja. Postavljanje članova mladeži HDZ-a na savjetničke pozicije, a zatim i na ministarske funkcije, pokazuje kako se politička lojalnost često stavlja ispred stručnosti.
Sličan je streloviti uspon doživjela i njegova stranačka kolegica Andrijana Katić. Katićka je danas federalna ministrica prometa i komunikacija a prije imenovanja nije imala nikakav doticaj s tom strukom.
Prvo radno iskustvo kao diplomirani ekonomist stekla je na radnom mjestu kao savjetnica ministra Federalnog ministarstva kulture i sporta u Sarajevu. Potom je radila kao savjetnica hrvatskog člana u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, da bi prešla na funkciju savjetnice zamjenika ministra vanjskih poslova BiH u Ministarstvu vanjskih poslova u Sarajevu, nakon čega je bila savjetnica predsjedatelja/zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, odnosno Dragana Čovića.
Radno iskustvo je stekla i kao predstojnica ureda predsjedatelja/zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH u razdoblju od 16.02.2023. godine do preuzimanja aktualnog mandata ministrice Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, stoji u njezinoj službenoj biografiji.
Činjenica da Lončar i Katić nemaju dana radnog staža u realnom sektoru dodatno pojačava sumnje u stranački način upravljanja. Kako osoba bez iskustva u poslovanju može donositi ključne odluke za bitne sektore poput prometa i graditeljstva?
Lončar i Katićka možda imaju potencijal i volju, no njihovi primjeri (a nisu jedini) ilustriraju suštinsku manjkavost u sustavu stranačkog kadroviranja.
Imenovanja poput ovih potiču nepovjerenje javnosti prema političkim elitama i otvaraju pitanja o dugoročnoj održivosti takvog pristupa. Dok HDZ BiH nastavlja "odgajati" političke karijeriste unutar svojih struktura, stvarne promjene u vođenju resora ostaju u drugom planu.
