Početkom devedesetih razgovaraju dvije mlade mostarke. "Šta studiraš", pita prva. "...
Mlinka je dobar čovjek ali himne nije bilo,isto bio u svatovima...jedino neka pjesma od Mate Bulića čini mi...
Jadni i bezobrazni ljudi da covik nepovjruje.Istina.
Vidovic je ima respekta prema zeni..ta ce....nije nase vire....zato nije bilo lijepe nase..a ovaj malac je...
Ja sam pucao i ubio sve. Dođi meni pa mi to reci.
plašilo od papagaja konstitutivnost stolni grad blablabla hrvatsko narod bablabla jezikblablabla...
ljudi moji šta je ovo,cirkusu nikad kraja a ja mislio da ne možemo dublje propast
Više se ne sjećam kada,niti
Više se ne sjećam kada,niti naslova,ali bio je članak o tri slučaja nezakonitog zapošljavanja na koja sam se ja prijavljivala.
Članak pisala Mirela Turčić za Dnevni list,objavili neki portali.
Uz tu priču napravila je kratki intervju sa ravnateljem gimnazije u kome on demantira istinu lažući u dvije riječi i gotova priča putem novina.
Ostalo je bilo ili jeste još uvijek na sudu.
Sud ignorira činjenice štiteći ove što krše zakon
Zato samo umjetnost!!!
Oglas: Vaše tužbe pretačem u stihove besplatno uz dopuštenje da su ironične.
Autorsko pravo pripada vama.