Je li to taj legitimitet za kojeg se borimo?
Sudjelovanje na predstavi na kojoj se nagrađuje ratni zločinac i izdajničko dizanje ruku za Proračun kojim Sarajevo preuzima vlast nad Mostarom i županijama, pokazuje hrvatsku politiku bez imalo vizije, cilja, smjelosti i identiteta. Politika je to podilaženja svakome, osim svome narodu.
Republika Srpska kao entitet je potpisana u Daytonu, gdje su potpis, pored predstavnika Srba, stavili i predstavnici Hrvata i Bošnjaka. Sasvim je legitimno da srpski narod u BiH proslavom obilježava svoje blagdane, pa i ovaj. Legitimno je i da sami definiraju scenarij svečanosti. No, za nas Hrvate, pravo pitanje je: je li mjesto Draganu Čoviću na svečanosti na kojoj se samo malo ranije, citiramo, "za izvanredne uspjehe u komandovanju i rukovođenju jedinicama vojske srpske u oružanoj borbi s neprijateljem i oslobađanju Republike Srpske" odlikovalo ratnog zločinca Slavka Lisicu? Je li mjesto bilo kojem legitimno izabranom predstavniku na takvoj proslavi?
Naše mišljenje je da nije i da je to eklatantno gaženje dostojanstva Hrvata u BiH. Zato smatramo obveznim precizirati kako Dragan Čović i predstavnici hrvatskog naroda na toj proslavi nisu predstavljali HNS, kako tvrde mediji koji, nego HDZ BiH. Ne sporimo odlazak na proslavu dana RS-a, nego činjenicu da nakon što se saznalo za odlikovanje ratnog zločinca Lisice legitimni hrvatski predstavnici, s Čovićem na čelu, nisu napustili proslavu. Ovima što pravdaju Čovića, postavljamo protupitanje: je li ikada Milorad Dodik ili ijedan politički predstavnik srpskog naroda prisustvovao obljetnicama osnutka HRHB, i da jeste, kako bi se, po njihovom mišljenju, on ponašao kada bi se odlikovalo generala Gotovinu? Bi li Dodik promatrao defile hrvatskih vojnih redova, kao što se u Banja Luci promatralo defile vojnika Kraljevine, Jugoslavije, VRS-a, itd. Dakle, u Banja Luci smo, osim Dodikove predstave, gledali Čovićev nedostatak bilo kakvog osjećaja nacionalnog dostojanstva.
Da pojam nacionalnog dostojanstva uopće ne postoji kod hrvatskih političkih predstavnika, dokazuje i dizanje ruku za proračun Federacije BiH koje se dogodilo vremenski paralelno s odlikovanjem Slavka Lisice u Banja Luci. Predstavnici HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, u suradnji s onom SDA koja je organizirala i infrastrukturno potpomogla izbor Željka Komšića, bespogovorno izglasovaše protuustavno definirani i za Hrvate diskriminatorski proračun Federacije. Zastupnici oba HDZ-a su svojom rukom podržali da se Proračun grada Mostara i njegovo izvršenje definira u Sarajevu, unatoč odluci Ustavnog suda koja ide u prilog mostarskoj lokalnoj samoupravi. Podržali su financiranje protuustavnih ministarstava koja su u proteklom razdoblju brojne ovlasti sa županijske razine prebacili na Federaciju, podržali su financiranje institucija i subjekata koji godinama ne posluju po zakonu i gomilaju milijunske dugove na postojeće dugove, dok recimo egzistencija Aluminija Mostar visi o niti, itd. Je li to taj legitimitet za kojeg se borimo? Još svježih sjećanja na ugodnu šetnju ministrice obrane Marine Pendeš sa Željkom Komšićem, a imajući u vidu ovo što se dogodilo u Banja Luci i Sarajevu, postavljamo i pitanje koja je razlika između legitimno izabranih predstavnika i onih nametnutih?
Gospodo, pročitajte Deklaraciju HNS-a od 28.2.2015. i vidjet će te kako gazite dokument koji bi morao biti vodilja svih hrvatskih političkih predstavnika. Iziđite malo na ulice, među narod kojeg tobože branite i za kojeg se borite. Bit će vam jasno kako u jednakoj mjeri u kojoj politika drugih naroda obespravljuje Hrvate, vaša potkupljivost, domoljublje s izvješenom cijenom, zaboravljanje identiteta u trenutku prolaska kroz tunel na Ivanu i politika osobnih koruptivnih interesa od Hrvata čine nacionalnu manjinu bez narodne vizije, dostojanstva zajedništva i održive budućnosti u ovakvoj BiH.
