Dodaj komentar

Snaga hercegovačke majke

ljubuski.info

Nedavno čitam pitanje u jednom komentaru: Gdje je nestala ona prava Hercegovka, sa svojim vrlinama, ponosom i snagom da se nosi sa životom?

Ne mislim da su takve nestale,ali iskoristit ću ovo pitanje za jednu opasku.
Bezbroj je priča o snazi, ponosu i hrabrosti naših baka i prabaka Hercegovki.
Teško je izdvojiti jednu.
Ova mi danas opet pala na pamet.
Čula sam je kao dijete. Jednu priču o jednoj našoj ženi Hercegovki. Često je se sjetim.

Iza onog nekog rata, ostala je sama s malom djecom.
Za nju su mi ispričali kako je gradila s djecom kuću. Svaku vreću pijeska prikupljenog ispod Zavozničkog mosta na Ugrovači, donijela je na svojim leđima do nekoliko kilometara udaljene lokacije gdje je kuća građena.

Priča je bila u kontekstu snage te žene, tada.
Ni konja, ni magarica, sve na svojim leđima, djeca nejaka još...

Meni osobno bila je više kao simbol čvrstine srca tog ucviljenog, nego pleća na koja se srušio odgoj djece bez oca.
Biti jak, ne klonuti. Prihvatiti se i nemogućega da djeca vide kako se može i mora dalje. Budući da je muž položio život pod nekom nepriznatom zastavom, nije ona imala podršku nikoga. Uprla je oči u nebo, djecu i svoje ruke i odradila svoju misiju.

Mnogo je i danas takvih.
Samo, koliko im se prizna. Ne govorim o sebi, ja nisam čista Hercegovka. Nisam dostojna zvati se tim časnim imenom.
Ali, znam, vidim i mnogo puta doživim da čujem snagu srca i škrgut zubi Hercegovke.
Ako treba ići po "pijesak" na obale Dunava, Sene, Jadrana... Ako treba miješati beton lopatom, lijepiti kamen zemljom, ali graditi i čuvati dom!
Takve su rodile naše branitelje iz posljednjeg rata.
Priznate i nepriznate.
Takve su im bile supruge i rađale im djecu, držale domove na plećima i kad se ginulo pod najdražom zastavom.
Davale sve od sebe za male Hercegovce i druge.

Tada je nastala ova pjesma.

Poklanjam je svim braniteljima i braniteljicama domovine, koji, ako nekome nisu dragocjeni, jesu svojoj djeci i njihovim, tada i danas, hrabrim životnim drugovima.

Nisu nestale hrabre Hercegovke, ni Hercegovci.
Oni žive u svome potomstvu, u svojoj ponosnoj reprezentaciji.
Danas kažu, nije moderno pisati u rimi, ali ja sam ionako malo staromodna, a takva sam očito bila i 1993. godine.

Majčine rijeci

Otkucaje srca majke
slušao sam u utrobi,
osjećao već sam tada,
da su misli joj u borbi.

Slušao sam i kroz svoj plač,
dok je suzu brisala,
sretna što je jos jedanput
čedo zdravo rodila.

I još često dok odrastao sam,
šaptao je dugo meni,
riječi koje uvijek znat ću,
njen glas odlucan,tih sneni:

"Rasti dijete, jačaj, rasti...
Trebamo te svijet i ja.
Njime ti ćes dijete ići
od jednog do drugog kraja.

Ali nigdje nećes vidjet,
zemlju sličnu ovoj svojoj,
koju ti je u nasljedstvo
ostavio narod tvoj."

Pamtim još i prve riječi,
skromnog riječnika mog,
dok molili smo za mog oca,
da ga čuva dragi Bog.

Jer mnogi se očevi tad
kući nisu vratili,
na bojištu za slobodu,
život svoj su ostavili.

Strpljenje je tvoje majko
veliko ko' želja tvoja,
da ta lijepa zemlja bude
uvijek domovina moja.

Ti ne brini jer ja čujem
riječi tvoje u podsvijesti,
te znam da sam i ja slovo
knjige o nasoj povijesti.

I dozvolit necu nikom
da tu povijest kvari,
te da moja domovina
jos jedanput prokrvari.

prosinac, 1993. godine

Ružica Zeljko
Upozorenje

Kada komentirate - nastojte se držati teme, suzdržite se od korištenja uvredljivih izraza - sve se može napisati i na pristojan način. Ukoliko se ne slažete sa stavovima drugih komentatora, vrijeđanje na osobnoj razini nije rješenje - pokušajte argumentirano iznijeti svoj stav.

Komunikacija pri Internetu ima svoja pravila, stoga - svi uvredljivi i zlonamjerni, kao i komentari koji budu unešeni korištenjem velikih slova će biti uklonjeni. Uredništvo se ograđuje od svih neprimjerenih komentara, koje u pravilu uklanjamo, ali ako to propustimo, možete uklanjanje zatražiti putem Kontakt obrasca. Obavezno kopirajte vrijeme objave komentara, kako bi ga mogli razaznati. Također, pobrinite se da nam dostavite valjanu adresu e-pošte, na koju vas možemo kontaktirati. Ista će ostati tajna.

Budući da komentare provjerava automatski program, to je moguće da isti, istina rijetko, ne budu odmah objavljeni. U ovom slučaju vas molimo za razumijevanje i strpljenje, budući da će vaš komentar biti objavljen naknadno - Ne unosite isti komentar više puta - svi takvi će biti uklonjeni!.

Ukoliko ne unesete ime, biti ćete potpisani kao "Gost". Svoje korisničko ime možete zaštititi od zloporaba i lažnog predstavljanja ukoliko se registrirate.

Vodite računa o tome kako, iako ste anonimni, svojim komentarom predstavljate i sebe i Ljubuški, u cjelini.

Svi neprimjereni komentari će biti uklonjeni!

CAPTCHA
Ovaj upit služi kako bi onemogućili automatsko dodavanje "spam" komentara.
4
3
6
6

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari