Dodaj komentar

Načelničke igre moći

ljubuski.info

Načelnik ljubuške općine Nevenko Barbarić u zadnje vrijeme, nakon tijesnog prolaza na prošlim lokalnim izborima i suočavanjem sa činjenicom kako je u jednom trenutku gubio izbore, promijenio je strategiju i taktiku upravljanja općinom, poglavito gradskim središtem.

Svjestan činjenice kako ga na sljedećim izborima za načelnika može ugroziti bilo koji neovisni kandidat, svu je političku snagu svoje stranke, a i sebe osobno, usmjerio na uređenje gradskih ulica i vizualnog dojma Ljubuškog. Barbarić računa na kratko pamćenje ljudi, uvjeren kako će vizualnim uljepšavanjem grada pasti u zaborav promašena politika prethodnih godina koja je rezultirala nazadovanjem Ljubuškog u gospodarskom i svakom drugom smislu, te masovnim iseljavanjem stanovništva u zemlje zapadne Europe. U gospodarskom smislu njegov najveći promašaj, ali i šteta koju je napravio Ljubuškom, što će se odraziti i na buduće generacije, sigurno je izostanak realnih investicija, kao i poraz u stvaranju političkih i drugih pretpostavki za proizvodnju kojom bi došlo do zapošljavanja u sektoru stvaranja nove vrijednosti. Taj nedostatak investicija kulminirao je u vrijeme nastanka afere Nativa, u vrijeme kada se općina Ljubuški modernom autocestom spojila sa zapadnom Europom i na kojoj se nalazi međunarodni granični prijelaz. Tu je naš načelnik, iz samo njemu znanih razloga, igrao pogrešnu igru, vukao pogrešne političke poteze i nepovratno nas ostavio bez industrijske zone, koja je do sada mogla zaposliti znatan broj ljudi. Otužno tamo stoji takozvani Poduzetnički inkubator koji je svrha sam sebi, u jednom sasvim drugom filmu, zapravo suprotnom od privlačenja investicija. Zadnji vlak tom industrijskom zonom odavno je prošao, čega je svjestan i naš načelnik, pa zonu, ali i investicije više i ne spominje. Ignorira ih.

Selo gori a baba se češlja

Zato su mu ove "investicije" toliko važne, uređenjem ljubuških ulica šalje političku poruku kako misli na Ljubuški, uređuje ga i stvara od općine grad, kojim će uskoro postati. Ovim potezima umiruje i političke protivnike, ušutkava oporbu (koja ionako uvijek šuti), te računa na solidnu podršku javnosti. Zaboravio je samo jednu stvar - ove investicije su dobrano zakasnile, sve ovo se moralo ranije napraviti, točnije, još za vrijeme Barbarićevog prvog mandata.

A kakve su to "investicije" zapravo?

Barabrić sebi sređuje općinsku kuću, modernizira zgradu policije koja i dalje vrvi agronomima ali ostaje neizbježna poluga vlasti, pravi trg kao javni prostor usred kojega je predviđen privatni ugostiteljski objekt. I podzemna "javna" garaža kao vrhunac domišljatosti, za koju smo uvjereni kako će, u budućnosti, biti tema brojnih medijskih natpisa. I sada, pitanje svih pitanja, koliko će te investicije donijeti novca ili nove vrijednosti u Ljubuški? I što je u svemu tome uopće javno, osim proračunskog novca?

Koliko god režimski mediji uljepšavali sliku Ljubuškog, još uvijek nemamo kino, centar grada je postao poluprazno parkiralište, hotel je pretvoren u trgovački centar koji izvlači novce iz Ljubuškog, a da i ne govorimo o sadržajim poput gradskog bazena koji bi dovukli koju marku u Ljubuški. Poljoprivreda je odavno propala, politika vladajuće partije više ne spominje fijasko sadnje smilja po krševitim brdima, mudro šute znajući kako je jedinu korist izvukla općina naplaćujujući koncesiju na zemljište. Nijedan značajniji investitor nije uložio u ljubuško gospodarstvo, niti istog ima na vidiku. Puno obećanja, rezultata nigdje. Zapošljavanja se događaju samo u društvenom sektoru a i to zna se po kakvim kriterijima, za razliku od susjednih Gruda, Posušja i Širokog Brijega. Po broju radnih mjesta, dobiti, prema nedavno objavljenim statističkim podacima Ljubuški je najgori. I to najmanje dvostruko.

Barbarić je ove statističke podatke javno ignorirao, niti ih je i jedan njemu blizak režimski medij objavio. Privatno, i među suradnicima, Barbarić se ljutnuo na informacije o lošem položaju Ljubuškog, ali ne konstruktivno, nego, po svom dobrom običaju, destruktivno. Budući da je okružen vrhunskim stručnjacima, svi su se odreda usuglasili kako to tamo netko kleveće i laže. Barbarić smatra kako svaka kritika koja se uputi na Načelnika Općine (čak i dobronamjerna), bilo od koga, jeste zlonamjerna. Kritiku upućenu funkciji Načelnika Općine Ljubuški, dakle smatra upućenom osobno njemu i osobno ju doživljava i proživljava. Kritika javne vlasti nikada nije upućena osobi kao pojedincu, nego osobi koja predstavlja javnu funkciju a izabrana je u demokratskoj proceduri na izborima (makar i za 300 nakalemljenih glasova više od protivničkog kandidata). Barbarić ovdje sebe, kao osobu, poistovjećuje s funkcijom, pa sa psihološkog i sociološkog stajališta, očito sebe smatra vođom, koji treba od svojih podanika biti zaštićen od bilo kakve kritike.

To su stajališta autorativnih vođa koji nikad nisu shvatili smisao demokracije, i stalno se pozivaju na nju iako grade režim i pišu svoju povijest postrojavajući izmišljenju počasnu gardu. Još samo nedostaju epolete, lente i proglašenje za maršala,

Barbarić se okružio suradnicima koji su intelektualno na bitno nižoj razini od njega. Među takvima se osjeća ugodno, nedodirljivo, zaštićen od kritika, uvjeren kako je, kao što mu tepaju "Vizionar s kamena". Zbog takvog izbora suradnika koji podilaze Barabrićevom egu, Ljubuški danas ima Tihomira Kvesića za predsjednika Općinskog vijeća Ljubuški s kiseljačkom diplomom, Viktora Grbavca v.d. direktora Dječjeg vrtića s travničkom diplomom. Ni jedan ni drugi nisu se za studentskog života stigli upoznati s lokalnim specijalitetima. Od ostalih, oni koji imaju kakvu-takvu solidnu visoku naobrazbu nisu ni izbilza na potrebnoj razini. Uglavnom savjetnici bez iskustva i direktori junoše kojima je to prvo radno mjesto (Vedran Markotić, David Grbavac). A sve nedodirljivi stručnjaci kojima ni jedna kritika nema mjesta.

Nevenko Barbarić još uvijek (iako je to i obećao na prošlim lokalnim izborima), ništa nije uradio u cilju stavljanja Duhanske stanice u funkciju. Načelnik Barbarić već 13 godina među svojim pulenima iz partije priča jednu te istu priču da se radi o imovini Općine Ljubuški, ali nikako tu imovinu, koja je sada uništena i predstavlja ruglo grada, staviti u funkciju, napraviti školu, kao što je obećao. Škola je za djecu, a djeca su tuđa, veći je prioritet podzemna garaža, ona je naša, iako je javna. Duhanska stanica je povijesna jezgra grada koja nikako nije zaslužila ovu sudbinu. Nemar je očit, pa postavlja se opravdano pitanje: kada Barbarić to misli srediti? Treba li mu za to još četiri mandata?

I ovu kritiku će naš naćelnik odbaciti, kao i uvijek do sada, kao pokušaj tamo nekih struktura, ubačenih elemenata (izraz koji su koristili komunisti, a njihovi nasljednici objeručke prihvatili), koji ne vole vidjeti Ljubuški na prvom mjestu, pa makar to bilo odpozadi, koji žele unazaditi općinu i zaustaviti razvoj. Kao da njegova politika to već odavno nije napravila i unazadila Ljubuški, najsimorašnijom učinila prirodno, povijesno i kulturno najjaču općinu o okruženju. Sramotna zamjena teza, slika i prilika moralnog dna do kojeg se moraju spuštati kako bi sami sebi opravdali svrhovitost svoje vladavine.

Tako će on, uvježbanom dugogodišnjom manipulacijom, i ovaj put, zakašnjelim uređenjem gradskih ulica, fokus javnosti pokušati od stvarnih problema skrenuti na nešto drugo. Izbjeći temu neimaštine većine građana koji više ne mogu trpiti ni krpiti kraj s krajem i bježe, kao nekad, trbuhom za kruhom, u Njemačku, Irsku, Kanadu i dr. Podržan klimoglavom svojih nedoraslih savjetnika, dok se divi kumovom popločavanju Ljubuškog i postrojava počasnu gardu, zanijekat će iseljenu mladost koja se danas u izgnanstvu divi Brandenburškim vratima, Trafalgarskom trgu..., koji su rezultati malo jačih temelja no što ih je on u Ljubuškom postavio.

Na kraju, upravo suradnici koje je on sam birao, bit će mu najveći uteg. Jer nitko nikad nije s lošim suradnicima stvorio bolje i progresivnije društvo, niti je ostao zapamćen kao povijesna figura. Loši suradnici, počevši od ministara, direktora ustanova i javnih poduzeća, upravnih i nadzornih odbora uvijek unište onog tko ih je stvorio. A loših u Barbarićevoj sviti ne manjka.

N.B.
Upozorenje

Kada komentirate - nastojte se držati teme, suzdržite se od korištenja uvredljivih izraza - sve se može napisati i na pristojan način. Ukoliko se ne slažete sa stavovima drugih komentatora, vrijeđanje na osobnoj razini nije rješenje - pokušajte argumentirano iznijeti svoj stav.

Komunikacija pri Internetu ima svoja pravila, stoga - svi uvredljivi i zlonamjerni, kao i komentari koji budu unešeni korištenjem velikih slova će biti uklonjeni. Uredništvo se ograđuje od svih neprimjerenih komentara, koje u pravilu uklanjamo, ali ako to propustimo, možete uklanjanje zatražiti putem Kontakt obrasca. Obavezno kopirajte vrijeme objave komentara, kako bi ga mogli razaznati. Također, pobrinite se da nam dostavite valjanu adresu e-pošte, na koju vas možemo kontaktirati. Ista će ostati tajna.

Budući da komentare provjerava automatski program, to je moguće da isti, istina rijetko, ne budu odmah objavljeni. U ovom slučaju vas molimo za razumijevanje i strpljenje, budući da će vaš komentar biti objavljen naknadno - Ne unosite isti komentar više puta - svi takvi će biti uklonjeni!.

Ukoliko ne unesete ime, biti ćete potpisani kao "Gost". Svoje korisničko ime možete zaštititi od zloporaba i lažnog predstavljanja ukoliko se registrirate.

Vodite računa o tome kako, iako ste anonimni, svojim komentarom predstavljate i sebe i Ljubuški, u cjelini.

Svi neprimjereni komentari će biti uklonjeni!

7
8
5
5

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Evo nam ga opet Treći! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Mamci za krokodile Ružica Zeljko
ljubuski.info
Crkvi u Hrvata treba šamar kakav je dobio papa Franjo teolog Dalibor Milas | express.hr
ljubuski.info
O kojoj Herceg Bosni pisati? Slaven Raguž | Hrvatska republikanska stranka

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto