Dodaj komentar

Kada odlaze, Ljubušaci ne pakiraju krevete, štednjake, ormare i ne nose žlice i viljuške. Odlaze sa sportskom torbom i jaknom u rukama.

Od političarenja i HDZ domoljublja se ne živi, kao niti od gledanja kako interesna skupina krade hrvatsko za svoja buduća pokoljenja i zemlju, za koju će ostati zapisano kako je nekad bila hrvatska.

Od 2004. godine, kada Nevenko Barbarić dođe na poziciju načelnika općine, u Ljubuškom je kulminirala era bjesomučne krađe narodne imovine i uništavanja nasljeđa proteklog vremena.

Uloga Nevenka Barbarića i općinske politike je bila od presudne važnosti za propadanje Ljubuškog i iseljavanje Hrvata ovog kraja.

Borba za zemljište u vlasništvu općine, interesi oko javnih poduzeća, nepotizam pri zapošljavanju, kumstvo i netransparentnost pri izvođenju javnih radova, uništenja općinskih poduzeća i višegodišnja kreditna zaduženja, služila su isključivo za punjenje privatnih računa, nauštrb građana, poreznih obveznika, poljoprivrednika i budućih naraštaja koji su se trebali rađati, doprinositi zajednici i umirati u Ljubuškom.

U HDZ BiH se 2005. godine rodila ideja o prodaji zemljišta poduzeću Nativa. Barbarić i predstavnik Native (iza koje je stajao Milan Lučić), su potpisali poznati sporazum koji je, obećanim golf terenima, najavljivao dovođenje Ljubuškog na višu turističku i gospodarsku razinu. No, dogodio se potpuni fijasko, a općina je doživjela milijunsku štetu. Repovi ove afere se još vuku po ladicama, zahvaljući političkim pritiscima i kontroli nad pravosuđem. Potom slijedi izgradnja vodovoda izvan propisanih standarda, podižu se krediti, a glavni posao vode dvije udruge, Niska i Visoka zona. Godine 2009., po obavljenom poslu iste netragom nestaju, nakon čega slijedi rastakanje JKP Ljubuški. Iza Visoke i Niske zone ostao je kredit od 2,7 milijuna KM, koji se i danas u službenim bilancama krije, a JKP Ljubuški grca u dugu od 10,7 milijuna KM. Odgovornost? Tu smo, prema Barbarićevim riječima, ovisni o stanju u cijeloj državi i okruženju.

U sličnim procesima su, između ostalog, uništene i Vinarija Ljubuški, Duhanska stanica, Famos, SOKO i građevinsko poduzeće.

Barbarićeva era će, nedvojbeno, biti obilježena neumjerenim dizanjem kredita, od kojih se najveći dio troši netransparentno za asfaltiranje i krpanje rupetina, prevedeno - za kupovinu glasova. Barbarić neumjereno podiže kredite a općinski vijećnici nerazumno podižu ruke. Glas za bolju budućnost Ljubuškog?

Posljednjom izjavom o stanju u građevini, poljoprivredi i turizmu, Barbarić je potvrdio kako su mu trendovi neshvatljivi. Predugo je političar da bi mogao realno sagledati stvari, izaći izvan stranačke perspektive. U narodu za takve kažu - ne hoda po zemlji! Dok Hrvatska dijeli nešto novca za narodnje nošnje, cijele obitelji odlaze put zapada. Prema podacima Zavoda za statistiku, oko 5.800 Ljubušaka živi izvan svoje općine. Ta brojka je, nažalost, znatno veća. Trbuhom za kruhom odlaze cijele obitelji, pa se procjenjuje kako više od 8.000 Ljubušaka kruh zarađuje na zapadu, školuje se i usavršava. Za njih se gradi podzemna garaža.

U općini Ljubuški je malo mogućnosti za rad, a prepuna bilježnica Ante Mišetića Sove, s popisom stranačkih prioriteta za zapošljavanje, nalazak posla ne olakšava. Ovaj pravnik je spreman, za stranku, ojaditi i županiju. Njegov obećani sjaj, radišnost i znanje zapanjuju Ljubušake godinama.

Politikom se u Hrvata bave sve sami pismoznanci. U istu su ušli i probisvijeti i lopine, zbog kojih je HDZ utemeljio Ševine škole. Danas se obrazuje bez truda i stečenog znanja, osim što se usavršava stalna potreba za uzimanjem. Jedno vrijeme se uživalo u blagostanju i idili, pa se organizirala i prostitucija, pravio se domaći Marlboro i sve je služilo samo jednoj svrsi, uz zaštitu MUP-a, na čelu sa čistim i poštenim ministrima. Barbarić im je bio svjedok, kao predsjednik stranke koja ih je pratila i čuvala.

Danas je Ljubuški pust grad. Pusta su i polja, jer su se, prema Barbarićevim riječima, natjecateljski raspoloženi Ljubušaci, otišli dokazivati perući noge umirovljenicima sa zapada. Granica s Hrvatskom je čvrsta. Nema one čuvene Gimnazije i znanja. Nema buke strojeva u pogonima. Sve je zaslijepljeno politikom, tako da je hadezeizam nadjačao i lokalnu crkvenu zajednicu našavši i u njoj temelj za podmitljivost i dugovječnost. Oprosta teško može biti, jer vrlo dobro znaju što čine.

Takva vlast nije samo svjedok, već izvršitelj propadanja više naraštaja, a zarad uskih interesa uništila je, između ostalog, i obrazovanje i javnu upravu, ozakonivši kriminal uvezujući tri stupa vlasti s politikom kriminala i bogaćenja.

Narod sve to vidi pa sada glasuje nogama!