General o lažnim zapovjednicima i povlaštenim mirovinama

Dok časni hrvatski generali poput legende Domovinskog rata Zlatana Mije Jelića održavaju tribine po Hrvatskoj, jer ne smiju u BiH, u kojima traže pravdu i pomoć hrvatskih institucija u BiH i Hrvatskoj, kako reče i fra Mario Knezović, nisu vodili privatni rat. U isto to vrijeme "hrvatine" poput Dragana Čovića, zajedno s odnedavnim pripadnikom američke crne liste Miloradom Dodikom, smišljaju druge paklene planove kako bi se i dalje održali na vlasti i nastavili pljačkati, raseljavati, te uništavati i ovo malo od nas što je ostalo u BiH.

Nažalost kada ne uspiju "hrvatine" i "SANU" agenti poput Rade Bošnjaka, po zapovjedi njegovog "velikog vođe" Dragana Čovića, približiti se našem ratnom heroju Zlatanu Miji Jeliću i ostalima, nastojeći za Dragana i ekipu, tu strukturu staviti pod kontrolu, onda nastupa ekipa među generalima kakav je primjerice Željko Šiljeg, kum srpskog ratnog zločinca Ratka Mladića i jedan od najodgovornijih za ogromni kriminal koji je zadesio dijelove braniteljske populacije.  Isti je prema svjedočenju mnogobrojnih branitelja potpisivao lažna uvjerenja, te na taj način proizvodio lažne ratne zapovjednike sa povlaštenim mirovinama.

Željko Šiljeg

Jedan od najistaknutijih takvih primjera je osuđeni trgovac drogom Zvonimir Kovač iz Posušja, kojega je MUP RH u suradnji s njemačkim kolegama, još prošle godine uhitio prilikom prometovanja kroz RH iz Njemačke s većom količinom droge, nakon čega je od strane hrvatskog pravosuđa osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Očito je to druga inačica djelovanja prema Hrvatima i hrvatskoj sirotinji u BiH, kada ti takozvani "prijevoznici", prema Njemačkoj odvoze hrvatsku sirotinju iz BiH i na njoj masno zarađuju, a iz Njemačke uvoze drogu i dilaju je ostatku te iste hrvatske sirotinje u BiH i djeci časnih hrvatskih branitelja, i za to još budu nagrađeni povlaštenim mirovinama.

Zanimljivo je spomenuti da  je Zvonimiru Kovaču ovaj vrsni general potpisao uvjerenje o obnašanju vršitelja dužnosti zapovjednika vojarne ATJ-bojna „Miljenko Bašić“ VP 1717/03 na ustrojbenom mjestu FČ; bojnik u vremenskom periodu od 01.12.1992.-31.12.1993.god., na koji način je Zvonimiru Kovaču iz Posušja, omogućio ostvarenje lažne zapovjedne mirovine.

Ono što je najzanimljivije u cijeloj ovoj priči je činjenica da spomenuta postrojba u to vrijeme i pod ovim imenom nije niti postojala, kao i činjenicu da je hrvatski vitez čije ime nosi ova postrojba poginuo  u drugoj polovici siječnja 1993, a sama postrojba pod imenom ovog hrabrog hrvatskog viteza osnovana je tek u proljeće 1993. No sve to nije smetalo Željku Šiljegu da se naruga kako bratu pokojnog Miljenka također hrvatskom branitelju, koji je uistinu i obnašao ovu dužnost (čije je formacijsko mjesto zahvaljujući lažnoj izjavi generala Šiljega i zauzeo ovaj vrli "biznismen" iz Njemačke Zvonimir Kovač), tako ni ostaloj obitelji poginulog hrvatskog branitelja.

Umjesto da stanu u obranu braniteljskih prava i stvarnih ratnih zapovjednika, pojedini generali su nažalost poticali izvršenje ovih kazneneih djela, proizvodeći na taj način lažne ratne zapovjednike, koji danas uživaju privilegije na račun i štetu istinskih ratnih zapovjednika i branitelja, na koji način su nanijeli nepopravljivu štetu ne samo istinskim braniteljima pripadnicima HVO-a, nego i cjelokupnom hrvatskom narodu. Isti i slični su ovakvim svojim postupanjem pogazili one najveće vrednote slobodu i čast hrvatskog naroda za koje smo se svi mi hrvatski branitelji borili u Domovinskom ratu.

S toga ne treba čuditi razjedinjenost i nesloga koja vlada u braniteljskoj populaciji. Još jedan od razloga za ovakvo stanje je i politika Dragana Čovića usmjerena ka nejedinstvu branitelja i braniteljske populacije, kupujući i vrbujući ključne ljude na pozicijama u braniteljskim udrugama, koji su za sitan novac prodali i nas branitelje, i u potpunosti se stavili u službu velikog vođe Dragana Čovića. U prethodnim člancima smo već spomenuli neke od Čovićevih ljudi na čelu Odbora za branitelje HNS, kakav je primjerice Salko Marin, spomenut ćemo i ostale Čovićeve sluge predsjednike krovnih braniteljskih udruga poput Nikice Tomića, Jasne Zlomislić i Lazara Martinovića, kao i ministra branitelja Mladena Begića, i savjetnika predsjednika Federacije BiH Pave Šljivića. Nažalost nitko od pobrojanih nije se javno oglasio ni na slučaj generala Zlatana Mije Jelića, kao ni kod uhićenja hrvatskih generala i branitelja Orašja, valjda iz straha da se pri tome ne bi zamjerili svome velikom  i dragom vođi Draganu Čoviću, i pritom ne daj Bože ugrozili njegove pozicije spram Srbije i Republike Srpske, iz koje je tijekom Domovinskog rata pobijeno i protjerano preko 200.000 nevine hrvatske sirotinje.

Mladen Begić - cipelice i bundice

Naravno Dragan Čović to niti je, niti misli nikada spomenuti, jer on se ne bavi prošlošću, on je usmjeren prema budućnosti, kako sam voli istaći, dok je primjerice njegova prošlost najstrašnije opterećenje za hrvatske interese u BiH, i tako je hrvatski narod zabrinut za svoju budućnost upravo radi prošlosti Dragana Čovića.

Na žalost svih čestitih hrvatica i hrvata, Dragan Čović nije tu radi nas, on je tu radi sebe i svojih osobnih interesa i svoje kriminalne grupacije zvane "Sokolovi" i svojih beogradskih mentora, a to nam svojim postupcima i ponašanjem svaki dan jasno stavlja do znanja. No nažalost za mnoge ništa od svega toga nije dovoljno da bi napokon progledali.

Zabrinjava kada on, Dragan Čović, prešućuje ove gorke činjenice kakve su primjerice stradanja hrvata u Republici Srpskoj, problem je kada se tako ponašaju svi ostali dužnosnici i članovi HDZ-a, ili neki za koje smo smatrali da su istinski domoljubi i branitelji poput ministra branitelja ZHŽ Mladena Begića. Usprkos činjenici da je Begić i član predsjedništva HDZ BIH, njegov glas na tom predsjedništvu kada su u pitanju branitelji i braniteljski interesi, a da ne govorim o zastupanju  braniteljskih kadrova uopće se ne čuje. Begić umjesto da se bori za prava hrvatskih branitelja i zastupa njihove interese pred svim institucijama, pa tako i federalnim ministrom branitelja, isti se ne udostoji ni doći na važne sastanke, kakav je primjerice bio prošli tjedan  u Sarajevu, gdje su nazočili svi županijski ministri i predsjednici braniteljskih udruga, naravno osim  njega i gdje se pored ostalih važnih pitanja razgovaralo i o uvođenju jedinstvenog registra branitelja. Za vrijeme sastanka u Sarajevu Mladen Begić je bio s jednom ljepšom polovicom na skijalištu Blidinje s kojoj odavno dijeli smiješke i zdravice 

Za njega to očito nije bila dovoljno važna tema, isti je navodno bio zaokupljen trošenjem braniteljskog novca i nabavkom "cipelica i bundica" za prisnu damu iz društva, dok pojedini branitelji, ili članovi njihovih obitelji koji boluju od malignih oboljenja, nemaju sredstava ni za najosnovnije lijekove, nekim potpuno zdravima ali podobnima se isplate i po dva do tri iznosa jednokratne novčane pomoći u samo jednom danu.

Pljačka i propast

Dok nam javna poduzeća, kakvi su primjerice, EP HZHB, HT Eronet, Aluminij, Zavodi zdravstvenog osiguranja itd. posluju sa gubitcima, privatna imovina i računi Dragana Čovića i njegovih Sokolova ne prestaju rasti.

S toga zaključimo, kako nije točno da u BiH nema napretka. Ima napretka ali samo za Čovićev establišment, dok ostalim hrvatima ne preostaje ništa drugo nego lutati po bespućima u potrazi za korom kruha.Ono što nisu uspjele napraviti jugoslavenske vlasti, a to je rastjerati i raseliti hrvate diljem svijeta, očito polazi za rukom jugoslavenskim kadrovima današnjice, kakvi su Dragan Čović i njegovi "SOKOLOVI". Nema dana da iz Središnje Bosne jedna mlada obitelj ne odseli put Njemačke i dr. zemalja zapada, slična stvar je i u Posavini i Hercegovini. Dok lažni branitelji iz Frankfurt i Munchen bojne konzumiraju lažne mirovine i dr. naknade, istinski branitelji nam odlaze na zapad u potrazi za korom kruva, jer ovdje za njih nema nit zaposlenja, nit bilo kakva rješenja.

Već sutra će Večernjak (Čovićnjak) pustiti novi članak o mladim poduzetnicima iz BiH, lamentirajući o uspjesima HDZ vlasti na programu zapošljavanja mladih. Kako bi to sve skupa lijepo bilo, da samo aktualna vlast nije opustošila i popljačkala sve što se moglo opustošiti i popljačkati, jer i strane vojske koje su u prošlosti pljačkale i pustošile, znale su ostaviti nešto da narod može preživjeti...

Ovi nažalost nemaju ni mrve milosti, pa ni prema vlastitom narodu