Generalsko pitanje Čoviću: "Što je tvoj nacionalni interes?"

Posljednji mjeseci i dana smo gledali kako se sadašnja hrvatska politika bori za kladionice, znamo kako uzimaju novce iz javnih poduzeća, daju lažna obećanja, kako će nas salijetati investitori, već od ove godine, a ono mi nastavljamo tonuti sve dublje i dublje. Prošli put sam predstavio Božu Ljubića odnedavno stanovnika Supetra na Braču, i malog od kužine najpoznatijeg hrvatskog udbaša Stanka Čolaka, Barišu Čolaka, koji je ujedno i šef "najpoštenijeg" dijela hrvatskog pravosuđa u BiH.

Ali, upitajmo se zbog čega istureni hrvatski političari biju boj za kladionice i novac u Federaciji, je li im to samo navika ili "dobra strana kruha".  

Čovićevi ljudi

Jedna od njih je Jelka Miličević predsjednica Odbora za financije HNS, ministrica financija u Vladi  FBiH, pripadnica "najpoštenije" grupacije „SOKO-lovi“, osoba od posebnog povjerenja velikog vođe Dragana Čovića.Jelka Miličević je rođena 10. rujna 1960. u hrvatskom Đakovu. Ekonomsku školu u Mostaru završila je 1979., te diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Mostaru 1983. godine. Od 1996. do 2011. stekla je certifikate revizora i računovođe za izradu analiza, poslovnih planova, ocjene i investicijskih programa i restrukturiranja gospodarskih subjekata pri Consulting Exellence (u organizaciji USAID-a), te za ovlaštenog internog revizora – specijalistice za banke i druge financijske institucije. No, posebnu diplomu za “financijsko poštenje”, stekla je u Sokolu i to na temi – “Kako prihodovati hrvatski novac”.

Od 1984. obnašala je više bitnih dužnosti, između ostalih, bila je istraživač 1. i 2., te voditeljica projektnog tima u Soko vazduhoplovnoj industriji d.d. Mostar, rukovoditeljica računovodstva i financija u JAS d.o.o. Mostar, suradnica stručnog tima za privatizaciju Vlade FBiH (1996.-1997.), direktorica Soko financija d.o.o. Mostar, direktorica interne revizije u Hrvatskim poštama d.d. Mostar, članica Upravnog odbora Agencije za bankarstvo FBiH i predsjednica Odbora za reviziju u “Aluminiju” d.d. Mostar.

Protiv Jelke Miličević podignuta je kaznena prijava u mostarskom Županijskom tužiteljstvu HNŽ poradi zlouporabe službenog položaja i ovlasti u Sokolu, u kojem je radila od 1988. godine. U izvještaju Financijske policije, stoji kako je Miličević, kao predsjednica Komisije za popis imovine Sokola, između ostalog, oštetila firmu za cca 770 tisuća maraka – komisija je procjenjivala vrijednosti objekta u privatizaciji, ali nije sačinila zapisnik niti prezentirala kriterije na osnovu kojih su procjenjivali vrijednost za svog velikog vođu Dragana Čovića.Uz Miličevićku tu je i Slavko Marin predsjednik odbora za branitelje HNS, bivši oficir JNA, u Središnjoj Bosni poznat kao Salko Marin.Do 1992. godine Marin je radio u tadašnjem Štabu Teritorijalne odbrane u Novom Travniku, kada je kompletnu dokumentaciju odnio u travničku kasarnu JNA u kojoj je ostao sve dok ga u prvim mjesecima rata nisu zarobili pripadnici HVO-a...U tome se njegov životopis u potpunosti podudara sa životopisom njegovog kolege Rasima Delića kojeg su u isto vrijeme zarobili pripadnici Armije BiH.Iako nije poslan u zatvor, Slavko Marin je sve do “amnestije” živio gotovo izoliran od svojih sugrađana.Naknadno je raspoređen u Zapovjedništvo Operativne zone središnja Bosna gdje je radio isključivo uredske poslove, jer ga nitko nije smio poslati na linije zbog straha od odmazde drugih vojnika. Marinova vojnička karijera krenula je uzlaznom putanjom tek nakon što je premješten u Zapovjedništvo Prvog gardijskog zbora u Mostaru, gdje se kao pravi bivši oficir JNA u potpunosti priblizio hercegovačkoj generalskoj kliki, o kojoj je cijelo vrijeme prikupljao informacije po problematici ratnih zločina i kako sami navode neki od generala, dostavljao informacije međunarodnim stabilizacijskim snagama SFOR-a.Pod zaštitničkim skutima HDZ-a BiH, i velikog vođe Dragana Čovića,  Slavko Marin je pored dva stana i dva poslovna prostora u Novom Travniku (od kojih je u jednom otvorio i prodavnicu autodijelova), te obiteljske kuće u rodnom selu Bučići, došao i do luksuznog stana u Mostaru.

Zaboraviti ne smijemo ni Miju Krešića, koji je zamjenik ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, i Voditelj odjela za analitiku i nacionalnu sigurnost pri  Hrvatskom Narodnom Saboru, bivši oficir KOS-a JNA i ARBiH, nositelj najvišeg muslimansko-bošnjačkog ratnog odličja „Zlatni ljiljan“ , kojeg je zaradio za hrvatske enklave Vareš i Kakanj u Središnjoj Bosni tijekom Domovinskog rata, kao oficir vojne policije Armije RBiH.Krešić je prema tvrdnjama pojedinih hrvatskih generala i rođeni rođak od v.d. glavne tužiteljice  Gordane Tadić - po čijem nalogu su uhićeni ratni zapovjednici i branitelji Orašja i Posavine. Glavni njegov lobist za poziciju zamj. ministra sigurnosti u VM BiH kod Dragana Čovića bio je generalni konzul RH u Tuzli Ivan Bandić, sestrić od najpoznatijeg hrvatskog udbaša Stanka Čolaka, kojega je drug  Dragan Čović još prošle godine angažirao za svog konzultanta i specijalnog savjetnika.Bandić je također bivši djelatnik UDBA-e, kojega je u u nju zaposlio njegov ujak Stanko Čolak, te ga zadužio za rad po takozvanoj „ekstremnoj“ hrvatskoj emigraciji.

Pitanja Draganu Čoviću

Uzimajući sve navedeno u obzir nameće se pitanje za  predsjednika Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića

- Što je strateški cilj HNS-a??? Zar to ne bi trebalo biti puno kreiranje i vođenje nacionalne politike Hrvata u BiH, bezuvjetna zaštita hrvatskih nacionalnih interesa, koja je moguća jedino kroz okupljanje svih hrvatskih političkih subjekata, istaknutih i uglednih pojedinaca i skupina, koje će kroz HNS-a na najdjelotvorniji način osmisliti i zaštititi ugrožene nacionalne interese hrvatskog naroda u BiH, ili se što je potpuno vidljivo, radi o ugrađivanju korumpiranih ljudi bliskih srbijanskom paraobavještajnom sustavu u hrvatske institucije i politiku, a o čemu je "Veliki vođa" nedavno govorio  prilikom gostovanja na RTL televiziji, kada je optužio i srpsku i bošnjačku stranu za paraobavještajno djelovanje u BiH od Daytona pa sve do danas. 

... Ili je cilj, što mnogi u posljednje vrijeme naglašavaju, provođenje usko-stranačke, odnosno elitističke politike, koja  hrvatski narod u BiH drži kao taoca pojedinaca ili određenih političkih kriminalnointeresnih skupina, koje HNS koriste kao instituciju preko koje štite isključivo svoje osobne interese?

... u svim javnim istupima Dragana Čovića, kao i drugih političkih predstavnika HNS-a na svim javnim skupovima i tribinama redovito se ističe težak položaj hrvatskog naroda u BiH, te majorizacija, koja se provodi nad hrvatskim narodom  u BiH.

Činjenica je da osim sjedanja u fotelje, i zapošljavanja podobnih, (a ne sposobnih?) kadrova, isti su najčešće članovi najuže obitelji, kakav je primjerice i zet Davorin Primorac, kojeg je punac Dragan Čović postavio za direktora Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, dok je za financije u istoj agenciji zaposlen i Ivica Primorac brat od Davorina također zeta Dragana Čovića.

Drugi zet Mario Krezić uposlen je prošle godine u Elektroprivredi HZHB, dok je Dario Krezić brat od zeta Dragana Čovića, savjetnik za sigurnost Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH, iako mu je to prvo radno mjesto, za koje nije imao nikakvo pa ni najmanje iskustvo, osim ako se iskustva ne stječu reketom, dilanjem ili otimajući i premlaćujući pripadnike Granične policije BiH, za što je isti optužen, a i usprkos optužbama i dalje se nalazi na poziciji savjetnika nije poznato čijeg člana predsjedništva, hrvatskog ili srpskog, osim ukoliko zatražimo mišljenje Milorada Dodika, kako bi rastumačili, čiji je doista član predsjedništva Dragan Čović, jer je Milorad Dodik je otvoreno tvrdio da je njihov...

... u predizborne svrhe često se spominje i javni televizijski kanal na hrvatskom jeziku, ili Hrvatski tv- kanal, postavlja se pitanje, kako je moguće da netko tko za sebe smatra da je nacionalno osviješten Hrvat, spreman na sebe preuzeti težak teret i obvezu vođenja i predstavljanja Hrvata u BiH, nije u stanju sve ovo vrijeme stvoriti barem jedan elektronski medij na hrvatskom jeziku na razini države ili entiteta? Ako je emitiranje programa na hrvatskom jeziku nemoguća misija u BiH, zbog čega godišnje "proizvodimo" stotinjak mladih novinara, dovodeći ih u besperspektivnost i neizravno ih potičući da napuštaju ove prostore u potrazi za egzistencijom?

... kako je moguće da se za razliku od pronalaženja sredstava za financiranje TV kanala na hrvatskom jeziku, istodobno bez ikakvih problema pronalaze sredstva za izgradnju  velebnih vila u Mostaru čija se vrijednost mjeri u milijunima eura i zbog kojih se mijenjaju tokovi rijeka, što je slučaj sa rijekom koja protječe pored vile velikog vođe Dragana Čovića, zatim razne privatne, poluprivatne, ili projekte, koji nisu ili nemaju status vitalnog nacionalnog interesa?

Čovićevi vitalni interesi

Očito je za njega vitalni nacionalni interes osnivanje osiguravajućeg društva kakvo je primjerice Central osiguranje, za koje veliki vođa Dragan Čović osobno intervenira prema stranačkim dužnosnicima prijeteći stranačkom stegom, kako su obavezni prenijeti sva osiguranja u Central osiguranje. Ista je stvar i sa nabavkama vozila, koja se moraju kupovati isključivo od firme MRM u vlasništvu njegovog ortaka Miroslava Rupčića.

Tako imamo situacije, poput onih u ZHŽ; gdje, usprkos teškoj materijalnoj i financijskoj situaciji, Vlada ZHŽ u potpunosti zanemaruje dugovanja od preko 100.000.000 KM, zbog neplaćenih doprinosa djelatnicima, kreditnih zaduženja, obveza prema dobavljačima itd., te nabavlja nova skupocjena vozila od firme MRM da bi uduvoljila velikom vođi.

Očito je nacionalni interes Dragana Čovića izvući što više novca iz državnih institucija, baciti ih na koljena i uništiti svaku nadu u budućnost hrvatskim braniteljima, njihovoj djeci, studentima i općenito hrvatskoj mladeži u BiH, te sve skupa natjerati da se još jačim tempom nastave iseljavati iz BiH tražeći svoje perspektive po bespućima Europe, Amerike, Australije i gdje sve ne samo ne u BiH, jer u BiH je sve rezervirano za rodbinu Dragana Čovića i korumpiranih HDZ moćnika.