Opljačkani Ljubuški: Firme bez radnika, istrage bez epiloga, djeca bez rodilišta

Počivali u miru! Ovom porukom članovi Udruge mladih Agape iz Ljubuškog su na dan Općine Ljubuški 2014. godine ispratili propala preduzeća u ovom gradu. Položili su vijence, zapalili svijeće i postavili osmrtnice na Duhansku stanicu, Ljubušku Tkaonicu, Kino Radnik, Rodilište i druga mjesta. Samo nekoliko minuta nakon tog čina, policija je uklonila vijence, svijeće i osmrtnice, a članovi Udruge pozvani su na informativni razgovor u Policijsku upravu Ljubuški.
"Nikog nismo htjeli prozivati, nikakvu stranku, nikakvog pojedinca, nego obilježiti firme koje su propale u Ljubuškom. Međutim odmah su počeli da nas svrstavaju na ovu ili onu stranu, mi smo samo htjeli ukazati na probleme", kaže predsjednica Udruge Agape Marija Herceg.

Predsjednica udruge Agape Marija Herceg

Ukazivali su članovi ove udruge i na druge probleme u Ljubuškom i to ih je koštalo.

Ljubuški je grad s ogromnom količinom vode, ali skupe... Mladi iz Udruge Agape su peticijama protiv poskupljenja vode ukazivali na ovaj problem. Peticija koju je potpisalo više od 1800 stanovnika Ljubuškog od strane vlasti je ignorirana.

Protest protiv zatvaranja rodilišta, koji su podržali i građani, načelnik Nevenko Barbarić nazvao je barikadom i na sastanku rekao da nema volje zadržati rodilište.

Nedugo nakon peticija i ukazivanja na nepravilnosti u Općini Ljubuški, Mariji Herceg nije produžen ugovor na radnom mjestu u lokalnoj školi gdje je bila zaposlena, iako je imala najbolje reference od svih kandidata za to radno mjesto.

Svi na pod, ovo je privatizacija

Polje gdje su nekad bili vinogradi Vinarije Ljubuški

Vinarija ljubuški

Ljubuška Vinarija je u posljednjih desetak godina privatizirana i preprodata. Danas je prezadužena i opustošena. Vinograda više nema. Željezna konstrukcija pokradena. Radnike nećete naći na zavodu za zapošljavanja, jer im se radne knjižice nalaze kod poslodavca. Vode se kao zaposleni, a ne mogu ostvariti nikakva prava. Jedan od rijetkih radnika, koji je pod uvjetom anonimnosti pristao govoriti, kaže da su radnici prisiljeni da se snalaze na razne načine da zarade. Nemaju zdravstveno osiguranje, a na Zavod za zapošljavanje ne mogu.
"Ja mogu izvadit sve potvrde da sam u radnom odnosu čak i poreznu karticu. Kako oni proknjiže tu moju plaću koju ja nisam nikad dobio i doprinose, ja ne znam. Sada smo ni na nebu ni na zemlji."

Općinsko Vijeće Ljubuški je 2. ožujka 2010. godine dodijelilo koncesiju HEPOK Vinariji Ljubuški. Četiri mjeseca kasnije, istu koncesiju, bez natječaja, nezakonito, ustupa Društvu EROVIN Ljubuški sa samo jednim uposlenim radnikom, bez kapitala i imovine na pet godina. Odluka o prijenosu koncesije je jednoglasno prihvaćena. Pred Općinom i radnicima, EROVIN je tada zastupao Ivan Vukšić Bratiša. Tog trenutka počinje apsolutna propast Vinarije i agonija radnika. Svi su završili na ulici.
"Glavni krivac je firma koja je to kupila, privatizirala", tvrdi načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić koji je i sam bio član upravnog odbora Vinarije. Najavljuje novu koncesiju.
"153 hektara su ostala državno vlasništvo, ona su data na koncesiju, ugovor na koncesiju raskinut, pojavio se neki naknadni ugovor privatne firme kojoj je, uvjetno rečeno, Vinarija iznajmila, a znamo svi da nije mogla iznajmiti. Predmet je na sudu, čekamo rješavanje, i čekamo suglasnost Vlade županije za novi natječaj za koncesiju."

Nevenko Barbarić, načelnik Ljubuškog

JKP Ljubuški

Javno komunalno poduzeće Ljubuški je uništeno - sustavno. Načelnik Općine tvrdi da se zbog političkih razloga i motiva uništavala državna imovina. S druge strane HDZ BIH, stranka koja ima najviše svojih vijećnika u Općinskom vijeću, a kojoj pripada i sam načelnik, donijela je odluke koje su uništile poduzeće.
"Općinsko vijeće donosi odluku da se ide na koncesiju i firma Alba dobije koncesiju za prikupljanje komunalnog otpada. Preuzme i ljude. Sve te koji su radili, ponuđeno im je da pređu. Jedan dio ljudi nije htio preći. Firma je radila i ove godine je istekao ugovor o koncesiji, bio je novi natječaj za koncesiju opet ista firma dobila", kaže načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić.

Tihomir Bradvica, bivši je predsjednik Nadzornog odbora JKP Ljubuški, i tvrdi kako se Općina nije željela brinuti o JKP na način da im uz postojeće djelatnosti osigura nove, već su mu i postojeće oduzete.

"Znači davani su poslovi privatnim poduzećima uz sufinansiranje iz općinskog proračuna. Opće je nejasno zašto je to načelnik uradio i zašto taj posao, konkretno odvoza otpada, nije moglo raditi to poduzeće koje se do tada time bavilo. To je zaista jedna odluka koja, ne samo što je nezakonita, nego je time jedan broj radnika stavljen na ulicu."

JKP Ljubuški

I dok je privatnom preduzeću dodjelom posla od strane općine Ljubuški godišnji prihod narastao na više od milijun, ono javno je utonulo u dugove. Za načelnika nema razlike.
"Ta priča od dijela ljudi iz JKP me ne zanima. Nitko nikome nije ništa uzeo, Općinsko vijeće je u nadležnosti da daje javnu uslugu ili da ne daje. Ne znam kakva je razlika ako u jednoj firmi i u drugoj firmi rade ljudi. Za mene nema razlike, JKP je organizirano da bi građani imali uslugu, koliko god ovo bilo ružno reći, da bi građani imali uslugu neki ljudi moraju raditi i zarađivat svoju plaću, dakle jedina je to razlika."

Lijanovićeva metoda

A kad je propalo prvo javno poduzeće, valjalo je napraviti drugo. A ovom prvom trebalo je oduzeti i vodoopskrbu.
"Obzirom na kritično stanje u održavanju grada, formirana je nova firma za održavanje grada te lokalnih cesta. Kako je prijetila opasnost da građani budu uskraćeni za vodu, Općinsko vijeće je donijelo odluku da se JKP uzima vodoopskrbu i da se daje firmi Parkovi, dakle javnoj ustanovi", navodi načelnik.

Formirano je novo javno poduzeće pod nazivom Parkovi koje je preuzelo poslove. Dugovi su ostali u JKP Ljubuški, a time i na Općini. Nad JKP Ljubuški proglašen je stečaj.
"JKP je u vlasništvu Općine. Ono ima dug od 10,2 milijuna KM. Općina je podigla kredit u Svjetskoj banci preko Razvojne banke za izgradnju vodovoda, gdje se točno zna da je jedan veliki iznos tog novca oko 25 % završio u privatnim rukama. Taj kredit Općina je prebacila na otplatu JKP i iz godine u godinu to poduzeće je bilo uništavano", kaže Tihomir Bradvica.

Protiv načelnika Nevenka Barbarića vodili su se i istražni postupci zbog, prikrivanja financijskih bilanci i izvještaja, a sve zbog negativnog izvještaja o financijskom stanju Općine Ljubuški, utvrđene od strane Ureda za reviziju institucija FBiH 2014. godine. Istrage do danas nisu rezultirale podizanjem optužnice.

Tkaonica

Ljubuška Tkaonica nekad je značila život i posao za 580 radnika. Danas jedina radnica koja je ostala i radi na porti firme je Ljilja Škrobo. Oko 180 njenih kolega čeka na rješenje problema, koji su svakim danom sve veći. Nisu vidjeli plaću, ni čuli za doprinose još od 2001 godine.
"Ne možemo ni knjižicu potvrditi, ni ništa. Ako nas nešto zaboli, na lijepe oči, ako ćeš u bolnicu, potvrde ti i to je to."

Ljubuška Tkaonica

U Tkaonici više nema niti jednog stroja, imovina je uništena, a pokradeni su i posljednji ostaci željeza. I ona je privatizirana, međutim nisu ispunjeni uvjeti privatizacije, pa je ugovor raskinut. Uz suglasnost Sindikata trenutno je u postupku proglašenje stečajnog postupka, te prodaja imovine kako bi se namirile obaveze prema radnicima.

Duhanska stanica

Prema drevnim knjigama, duhan se na području Ljubuškog proizvodio još od davne 1880 godine. Duhanska stanica u Ljubuškom najstarija je, ali i najveća u BiH. Danas se o njoj može govoriti samo u prošlom vremenu. Rasprodana, napuštena, zapaljena. Zbog ljudskog nemara, tranzicije, nebrige, požara, više formalno ne postoji. Radnici duhanske stanice više ne žele u medije, Kažu, svaka priča izgubila je smisao.

Zvirići, Kravica

Poslovna zona Zvirići prema riječima načelnika najpovoljniji je lokalitet za investiranje u BiH, međutim očekivane investicije su izostale, projekat je na čekanju.

U Općini Ljubuški nalazi se i kupalište "Kravica". Godinama je to bila oaza mira za građane BiH ali i posjetitelje - vjernike iz Međugorja. Ove godine struktura posjetitelja je nešto izmjenjena i veliki je broj turista iz Arapskih zemalja. Novina je i natpis - zabranjeno obavljanje vjerskih obreda.

Samo rijetki u Ljubuškom, poput predsjednice Udruge Agape, Marije Herceg, koja se odlučila. kao neovisna kandidirati za Općinsku vijećnicu, shvaćaju da se za svoje treba boriti, pa makar to značilo i ulazak u politiku. Sve je manje mladih koji imaju volju i snagu boriti protiv korumpirane vlasti. Uz putovnicu EU, lakše će svoju sreću potražiti u Zapadnoj Europi.

Ljubuški bi mogao postati grad starih ljudi. Rodilišta ionako više nema.... piše zurnal.info