Divlje svinje u ljubuškom zaleđu gotovo istrijebljene!

Ono što muči stanovnike hrvatskih otoka, pa i glavnog grada Zagreba, divlje su svinje koje prave štete po vinogradima i vrtovima, ili šetaju slobodno ulicama meropole u potrazi za otpatcima hrane na zgražanje brojnih prolaznika.

S tim nemaju problema poljoprivrednici i lovci u njihovom prirodnom staništu – Zabiokovlju.

Naime, u razgovoru s lovcima na potezu od Biokova do Ljubuškog u BiH, a riječ je o području koje se proteže u dužini od 40 km preko brda i planina Osoja, Mihovila, Šibenika, Matokita do Vrlosinja i Oraha s bosansko-hercegovačke strane, doznaje se kako je ova divlja životinja u posljednjih godinu i pol dana praktički nestala iz lovišta

Svatko od njih ima svoje objašnjenje zašto je do toga došlo, a kod mnogih se počela javaljati i zabrinutost. Prošli tjedan, naime, otvoren je lov na ovu divljač, a traga u prirodi nema.

Mate Miočević iz Makarske iskusan je i dobar lovac, s članovima LU "Kamenjarka" iz Podgore "pokriva" primorsku stranu Biokova, može se reći idealno prirodno stanište za divlju svinju. Međutim, prošle godine lovci se nisu okupili ni jedan put kako bi krenuli u lov na nju, što se odavno ne pamti.

Moja lovačka udruga broji oko 50-ak članova, pokrivamo to lovište koje je poznato po divljoj svinji, ali moram reći da se mi za vrijeme prošle lovne sezone ni jedan put nismo okupili u lovu na tu divlju životinju. Jednostavno, nema ih. Nekad se ta brojka kretala u našem lovištu oko 100 jedinki, a ne znam ima li ih danas desetak. Ne treba se lagati, dobar dio njih se izlovio, ali po meni je glavni problem vuk. Biokovo je puno vukova, država ih je zaštitila, a mlada divlja svinja od 50 do 60 kg nema šanse protiv njega. Mi u lovištu nailazimo na brojne primjere kako su vukovi rastrgali mlade divlje svinje, kaže Miočević.

Drukčija situacija nije ni s druge strane Biokova, one vrgorske. U Dragljanima i Zavojanima već godinama oko 60-ak lovaca okuplja se u LU "Gradina", koja "pokriva" najbolji teren za prijelaz divljih svinja iz jedne u drugu planinu ili brdo.

Jedan od napoznatijih lovaca u tom kraju je Dragan Bokšić Rašo, vlasnik i "gatera" za obuku mladih pasa na ovu divljač.
Hoćemo li biti iskreni? Lovci su po meni tu najviše pridonijeli, treba smanjiti noćne čeke, a pogotovo treba paziti kad su ženke skotne da ih se ne ubija. I znate što je po meni još jedan veliki problem? Lovačke kamere i GPS uređaji! Kad ugledaju divlju svinju na kameri, odmah se kreće u lov i ona je gotova. Tako da sami sebi "pucamo u noge"! Moj teren, odnosno teren naše lovačke udruge idealan je za prijelaz ovih životnija iz Šibenika u Matokit i obrnuto, no mi više niti vidimo traga u prirodi, ni slike na kameri. Ako se i pojavi, to su zanemarive brojke u odnosu kako je to nekad bilo, ističe ovaj strastveni lovac.

Veso Pavlović iz Veljaka, član LU "Kravica" iz Ljubuškog (BiH), "drži" prilično težak i zahtjevan teren, odnosno brda i planine koja se s hrvatske strane granice "spuštaju" prema Hercegovini. Zna svaki vrt, škrapu, čeku… cijeli život samo lovi divlju svinju i u stalnom je kontaktu s lovcima iz Hrvatske. Često se druže, razmjenjuju iskustva i priče, a tema je ista.
Nema ih. Ne znam što se dogodilo, je li tome pridonijela svinjska kuga koja se pojavila ili nešto drugo, pored izlova. Međutim, njih trenutno u ovom dijelu naše lovačke udruge ne možete sresti ni vidjeti na kamerama. Nedavno sam vidio dva na Pekuši, nakon dugo vremena. A to su simbolične pojave i brojke u odnosu na prethodne godine, dodaje Pavlović.