Gdje odlazi novac koji se izdvaja za zdravstveno osiguranje?

ljubuski.info

Svaki zaposlenik u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji ne radi na “crno”, mjesečno od svog osobnog dohotka izdvaja i jedan dio koji ide za zdravstveno osiguranje.

Tako, primjera radi, radnik čija je neto plaća 1.500 KM, mjesečno po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje izdvaja 301,93 KM. Godišnje je to 3.623,16 maraka, za 30 godina rada 108.694,80 KM, a za 40 godina 144.926,40 KM.
I po ugovoru o djelu se odbija doprinos

Poslodavci dodatno izdvajaju četiri posto na bruto iznos plaće svakog radnika, što je oko 96,62 KM mjesečno. Prošle godine je naplaćeno ukupno 1.741.821.764 KM doprinosa za zdravstveno osiguranje, podaci su koje je portal početkom godine dobio iz Porezne uprave FBiH.

To je za 196.818.358 maraka više nego u prethodnoj 2021. kada je po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje na području većeg bh. entiteta naplaćeno 1.545.003.406 maraka.

Izdvajanja rastu, ali stanjem u zdravstvu na području Federacije BiH nitko nije zadovoljan, ni pacijenti, ali ni liječnici. Ne postoji put pacijenta, uvjeti liječenja nisu dobri, nedostaju lijekovi vrlo važni za terapiju najtežih bolesnika, na veliki broj pregleda čeka se mjesecima…Prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja (ZZOR), u FBiH na listama čekanja za terapije i određene medicinske usluge je 1.700 pacijenata, najviše onkoloških. I tako mjesecima.

Iz udruženja oboljelih nazivaju ih “listama smrti”, jer mnogi, kako kažu, ne dočekaju lijek.

Ako uzmemo u obzir koliko jedan radnik za 30 godina staža, po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje izdvoji, pitanje koje je neizbježno je – gdje odlazi taj novac, odnosno – kako smo se našli u situaciji da nam najteži pacijenti mjesecima čekaju na terapiju i medicinsku uslugu?

Svakom zaposleniku koji radi po ugovoru o djelu, mjesečno se na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje odbija određena suma novca, iako znamo da oni ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu.

I to je jedna od nelogičnosti u našem sustavu, jer pitanje je onda gdje i taj novac završava, kaže Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”. Novka Agić, bivša direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, kaže “kako bi dobro bilo da se sredstva koja izdvajaju radnici, akumuliraju na jednom mjestu, a onda, kada su nam potrebna, odemo po njih. Međutim, kako kaže, to nije tako, pa navodi:

Kad pogledate koliko jedan zaposlenik, tijekom svog radnog vijeka, izdvoji za zdravstveno osiguranje, vidite da to nisu mala sredstva. Međutim, ako sve to bolje analizirate, doći ćete do podatka da je veći broj onih koji nisu uplaćivali doprinose. Stalno možemo u medijima čitati o firmama koje duguju silne milijune KM po osnovu doprinosa, i to je na jednoj strani.

Na drugoj strani, imamo skupe operativne zahvate. Mi kad smo tek počeli oboljelu djecu slati u inozemstvo na operacije, jedna je koštala više od milijun KM. Također, biološke terapije, one na godišnjoj razini koštaju više od 200.000 ili 300.000 maraka, pojašnjava Agić i dodaje kako se nakon svega nameće pitanje – odakle osigurati razliku u novcu ako bismo sve vezali za jednog pacijenta.

Naš sustav zdravstvenog osiguranja bazira se na solidarnosti, a da bi se tražila sredstva van sistema osiguranja, unutar njega mora postojati dobar princip, ravnomjerna raspodjela kroz stopu, kroz solidarnost između županija, a s druge strane dodatnim sredstvima, porezima od onih koji utječu na zdravlje kao što su duhan, alkohol, nafta.

Kako bi se riješio problem moje mišljenje je da se ovome treba pristupiti sustavno unutar cijelog sustava zdravstvenog osiguranja, a potom i unutar cijelog sektora. Dalje, trebalo bi odrediti prioritete, izračunati kolika su neophodna sredstva, vidjeti na koji način ih osigurati, a potom dati prednost najugroženijim kategorijama.

Kažem to jer uvijek postoje oni koji mogu i oni koji ne mogu čekati na liječenje, a prije svega kroz povećanje stope unutar sustava osiguranja. Naravno, uz ono što sve zemlje primjenjuju, a to je da se dio, jedna KM, od prodane šteke cigareta ili jednog piva, usmjeri za zdravstveno osiguranje. Pomoglo bi i oslobađanje skupih lijekova od PDV-a jer je i to nepotreban novac koji se zaleđuje. Ne bi to bila mala sredstva, a to je lako uradito. Jasno mi je da ne može sve odmah, ali to je realan pristup koji bi riješio financiranje liječenja pacijenata, navodi Agić.

Zdravi trebaju pomoći bolesnima

Osvrnula se i na nejednake mogućnosti financiranja liječenja pacijenata od županije do županije, ali i o viškovima sredstava u nekim zavodima zdravstvenog osiguranja, poput onog u ŽS, koji je u suficitu oko 136 milijuna KM, dok, primjera radi, drugim županijskim zavodima fali novca.

Agić kaže kako je to bio jedan od razloga i osnivanja Fonda solidarnosti 2002. godine upravo da bi se ublažile razlike između županija.

Razlike u momentu uspostavljanja Fonda solidarnosti su bile ogromne, a cilj je bio da svi pacijenti, bez obzira iz koje županije dolazili, imaju isti tretman. Nažalost, u startu stopa koja je predviđena, bila je mala. Ja sam sa tadašnjim federalnim ministrom zdravstva Rusmirom Mesihovićem, obilaskom svih županija, uspjela da tu stopu povećamo.

Tada smo uspjeli osigurati Pravilnik za liječenje u zdravstvu koji je također bio sporan. Od momenta uspostavljanja sustava zdravstvenog osiguranja on se bazirao na solidarnosti, što znači da oni koji su zdravi treba da pomognu onima koji su bolesni. Kad to kažem ne mislim samo između samih osiguranika, nego bi se cijelo društvo trebalo tako ponašati, ističe Agić.

Kaže kako ne bi smjelo biti viškova sredstava ni u jednom fondu i zavodu u zdravstvu.

To su sredstva koja trebaju biti na raspolaganju pacijentima, smatra Agić.

Na kraju, rješavanje listi čekanja bivša direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH vidi u povećanju stope izdvajanja za potrebe liječenja, što bi značilo izmjenu Zakona o zdravstvenom osiguranje FBiH, ili da sami županijski zavodi preuzmu, odnosno izdvoje dodatna sredstva za pacijente svaki na svom području

Faktor

Glas naroda

Nažalost samo je 20% radnika prijavljeno na puni iznos plate.

Kakve to veze ima, gdje odlazi ostatak

Oni koji uplaćuju to znaju,jedan račun ide u SA a drugi u Grude.Pa tamo i triba jer oni plaćaju zdravstvene radnike.

HDZ ga krade da prikrije pljačku. Jel tako HDZ?
8 miliona KM
di su pare?

To je mali dio sto kradu ,šta mita uzmu donoseci zakone u korist pojedinaca

Koliko ih radi u županijskom ministarstvu i koliko ima županija?Gdje odlazi novac od registracije automobila i od svakog litra goriva ?

Odlazi u privatne dzepove u dogovoru s doktorima. Jeste li znali da najobicniji djecji sirup za snizavanje temperature, paracetamol i brufen mozete dobit besplatno ako ga doktor propise? A kome oni to ikad uopce propisu da dobije besplatno? Da ne govorimo od d3 kapima, govore nam da kupujemo one od 30KM, a preko recepta su obične besplatne

ZNA SE!

Županijski zavodi nemaju svrhu. Dolaze i odlaze s posla kad ih volja. U Grudama kad god dođeš pola ureda prazni. Ništa ne rade a imaju visoke osobne dohodke.

Čoviću ako misliš izbore dobit Sipu u ZZavod i u mirovinsko iznenaditi ćeš se šta rade i gdje su pare??

Gdje odlazi novac koji se izdvaja za zdravstveno osiguranje?
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari