Psiholog Brkić: "Pravila su dobra ali ih sustavno treba provoditi"

ljubuski.info

Jedna od tema koja je posebice ovih dana aktualna u medijima je izbjegavanje korištenja mobitela u školama, mjeri kojoj se sve više pribjegava. Tim povodom, psiholog u OŠ Marka Marulića u Ljubuškom Mario Brkić informirao nas je, između ostalog, o učinkovitosti provedbe ove mjere, ali i o pozitivnim primjerima korištenja tehnologije u nastavi.

Većina škola u BiH zabranila je korištenje mobitela tijekom nastave, a pojedine škole traže i zabranu njihova nošenja u školu.

Kakvo je stanje po tom pitanju u školi u kojoj radite?

Drago mi je da se sve više škola odlučuje za taj korak, jer voda je došla do grla.
Još prije 5 godina zabranili smo uporabu mobitela u OŠ Marka Marulića Ljubuški, tako da imamo uhodanu praksu. Previše je bilo problema zbog neodgovornog korištenja mobitela, a sve više djece ih je posjedovalo. Zabrana je bila nužna.

Međutim, istaknuo bih jednu stvar koja je jako bitna. Pravila su dobra, ali ih treba sustavno provoditi, vršiti nadzor i u tome biti uporan. U protivnom ćete imati samo jednu društveno popularnu, aktualnu temu o mobitelima s kojom se pokušalo i koja se s vremenom razvodnila, a svi su joj (virtualno) aplaudirali.

Stanje u našoj školi se uvelike popravilo. Zlouporaba mobilnih uređaja unutar škole u vidu fotografiranja, snimanja i korištenje tog materijala za kojekakve montaže kasnije s ciljem vrijeđanja se smanjila. Konstantno s djecom pričamo o ovoj temi, a kad je potrebno posegnemo i za pedagoškom mjerom zbog zlouporabe.
To ne znači da se svakodnevno u praksi ne bavim nuspojavama neprimjerena korištenja mobilnih uređaja izvan škole i sukoba u koji djeca dolaze zbog tog kasnije u školi. Iskreno ću reći da sam zabrinut za našu djecu, uronjena su u virtualni svijet i njegove anomalije. Međutim, bit će prilike u idućem razdoblju da još jednom kao struka u našoj sredini, ne znam po koji put, javno govorimo o ovoj temi.

Postoje li jasno propisani pravilnici o korištenju mobitela u osnovnim i srednjim školama u Federaciji BiH?

Svaka škola svoj kućni red usklađuje s pravilnicima, ali ima slobodu propisana pravila dodatno pojasniti i provoditi, ne ostavljajući ih mrtvim slovom na papiru.

Dolazi vrijeme u kojem ljudi mašu papirima i svi žele tumačiti što se može, a što ne, propituju se odluke, pišu žalbe. Sve se teže vidi konačan odgojni cilj – da djeci ponudimo realnost svijeta i pripremimo ih za frustracije s kojima će se suočiti. Roditelji i djelatnici škola to moraju shvatiti, u protivnom jurišamo ka najgoroj opciji u odgoju djece, a to je mlitavost. Priča o pravima bez priče o odgovornosti. Roditelji nisu imali ozbiljnih prigovora na naše odluke o mobitelima u školi, rekao bih da nas većinski podupiru jer vide dobronamjernost.

Što bi roditelji trebali napraviti sa svoje strane za odgovorno korištenje mobitela, a što škole?

Roditelji se trebaju zainteresirati, pitati dijete što je trend na internetu, koje aplikacije koristi, što koji izraz znači i za što se koristi. Pogledati što djeca gledaju, pročitati poruke koje djeca šalju u Whatsapp, Viber, Snapchat grupama razrednog odjela, kluba u kojem treniraju i slično. Ne možemo se više opravdavati time kako puno radimo i da nemamo vremena za „dječje gluposti“.

A škole trebaju sustavno obrazovati djecu o odgovornom korištenju mobilnih uređaja i interneta, također pratiti trendove, ali povrh svega razviti blizak odnos s djecom tako da imaju povjerenja potražiti pomoć od djelatnika škole onda kad se događaju neprimjerene stvari među njima. I to ne samo izravno njima, već nekom bližnjem. Previše je pasivnih promatrača neljudskog ponašanja u virtualnom svijetu. Oni su po meni još spornija karika cijelog lanca. Ta difuzija odgovornosti koja će nas skupo koštati. Pitam se je li nam potreban neki tragičan događaj u društvu da bismo se opametili?

Kako se mobiteli, ali i ostali popularni elektronski uređaji mogu iskoristiti za poticaj djece u obrazovanju?

Učionice opremljene računalima koje se povremeno koriste za interaktivnu nastavu, dakle gdje učenici aktivno sudjeluju u nastavnom satu. Nadalje, opismenjavanje u osnovnom korištenju računala, pretraživanju interneta, stvaranju prezentacija, pisanju i slanju elektroničke pošte i slično. Sve su to svijetli primjeri korištenja tehnologije u nastavi. Problem s mobitelima je taj što često dopuštamo da se oni služe nama, a ne obrnuto. Sluga i gospodar okreću uloge. Olovka mora biti u dječjim rukama. To nijedan moderan uređaj ne može zamijeniti.

Djeca danas odrastaju u svijetu novih tehnologija te sve rjeđe provode vrijeme u prirodi. Kako to možemo promijeniti?

Roditelj uronjen u svijet novih tehnologija koji ne podiže glavu ne vidi prirodne ljepote, a onda ih ne nudi ni svom djetetu. Paradoksalno je da često savjetujem roditelje pri upisu djeteta u osnovnu školu da se dijete više fizički aktivira jer ne mogu ne primijetiti svilenu put i lošu motoriku. To su roditelji koji su se kao djeca igrali vani, s loptom, pijeskom, na drveću i slično. Kako je moguće da oni ne vode računa o motoričkim sposobnostima i razvoju govora svoje djece?

Ne vrijedi pisati nostalgične statuse o prijašnjem vremenu koje je bilo bolje. Ovo je vrijeme koje kreiramo mi, za našu djecu, mi smo vrijeme. Moramo biti dobar primjer, djeca će slijediti put kojim idemo. I kroz gustu travu, i preko kamenjara, i kroz šumu.

Dnevni list

Glas naroda

Pravila su tu da se krše

Jadna i tužna škola i djeca u kojoj psiholog treba, sve nametnuto pa i ta ogavnost...

Brkiću mlak si ko čaj od kamilice. Roditelji neće da ti kažu, ali ti nemaš hrabrosti za bilo što. Pišete lažna izvješća kako je sve u redu, a nije. Ti i rukovodstvo škole stalno se dodvoravate nekome. Jeli ti jasno da bez obzira na sve ti i svi nastavnici morate zauzeti jači stav i rješavati situacije, djeci dati do znanja da za loše ponašanje u nekoj mjeru moraju odgovarati za svoje psoupke. Vi ispitujete djecu da drukaju jedne druge a sve znate. Kad zovne neki faca roditelj vi kažete da je sve u redu.

Jednostavno si preblag za ovog i nisi u stanju provesti bilo što. Možda ne možeš jer imaš direktora i zamjenika koji na neki način gledaju sebi osigurati bolje pozicije. Shodno tome zašto bi pilali granu na kojoj sjede.

Znači kukavice i poltroni. Sram vas bilo.

Svilena put i loš razvoj motorike! Današnja djeca su ostavljena na 8 i više sati od pon do petka u vrtićima ili produženim poravcina, gdje nerijetko vrijeme provode u zatvorenom prostoru i sjedeći za stolom, dok je prije više ljudi živjelo na selu, a djecu su odgajali zajedno il su ih vodili sa sobom u polje. Grad sam po sebi je umjetna tvorevina, djeca il mogu besciljno šetati, igrat se na betonu il ić na vanrazredne aktivnosti koje opet nemaju nikakvuvišu svrhu i moraju se plaćati! Zgrade se prave jedna do druge, blizu prometnica i bez imalo zelenih površina

Sve rečeno...

Koji id.ot je zatvorio onaj prolaz iz Poshrane do igrališta kuda se već skoro stoljeće išlo u školu?! Taman ste djecu iz sigurne zone gurnuli pred auta odnosno na trotoare okolo, srušit ono dok je na vakat!

Vjerojatno stare komunjare iz zgrade pored igrališta koji 60 godina žive u dodjeljenom stanu , pa zadrači dvorište da mi dica ne galame.Geadonačelniče odrači prolaz dici.

Nisu brte stare nego novokomponirane komunjare...

Kazne za djecu koja se neće i ne žele pridržavati pravila su preblage. Zašto nema suspenzije s nastave? Nema više ni premještaja u drugu školu. Sve ustaje na nekakvim ukorima, koji nemaju nikakvog efekta.

Pored važnih problema koje je mladi psiholog iznio, ova škola ima ozbiljan problem koji joj je pacijent na čelu. Davor im Medić slika i prilika krkanluka i svega što djeca ne bi trebala postati. Pa tko njega drži tu više??

Ne zna se šta je gore, činjenica da su mnogi zalutali u prosvjetu i ne tanku raditi svoj posao ili ne žele pa poklanjaju petice ili iskompleksirani roditelji koji treće u školu ako njihovo lijeno i netalentorano dijete nije dobilo 5 iako nema pojma ili gaje netko krivo pogledao.... Užas tko sve odgaja djecu, nesposbnjakovići koji su pustili da im mobitel odgaja dijete i prave od njih narcisoidne i ograničene lijenčine

Kad je u pitanju O Škola MM prvo pođemo od ravnatelja Davora Medica koji I kada je postao ravnatelj nije bio kompetentan za tu funkciju.
Ravnatelj treba imati dignitet i besprijekorno znanje upravljanja školom i odgojno-obrazovnim radom. Mediceva diploma je takva kakva jeste, a pedagoški rad nestručan.
Žalosti kada psiholog Brkic kaže da se djeca uče suočavati s frustracijama. Frustracije su rezultat vladavine HDZ-a kojoj svi u školi pripadaju i posljedica su izokrenutih društvenih vrijednosti koje stvara HDZ.
U školi se djeca uče rješavati probleme na koje nailaze kroz odrastanje i zbog toga im je potrebito znanje.
Gosp. Brkicu zabrana mobitela je samo gašenje "požara " , kojeg rasplamsava kriminal i korupcija vlasti, pa će oko tebe i dalje biti frustracije, a ne problemi koji se trebaju kreativno rješavati.

Mlad i zelen si ti još.

Ti si onda star al isfrustriran. Nece ti Brkic resavat tvoje politicke probleme al moga bi ti nekako drukcije pomoc. Samo se javi.

Neka gospodin psiholog Brkić prvo pođe od učitelja i nastavnika na način da sačini njihove psihološke profile, te profile njihove djece unutar njihovih obitelji koji su prolazili ili prolaze kroz istu školu.
Također, nakon dobivenih profila neka obiđe njihove domove i dodatno se uvjeri u ispravnost svojih zaključaka nakon čega će uviditi da pozamašan broj prosvjetnih radnika nije kadar da primjereno odgoji svoje dijete i pogotovo prenese neko znanje na primjeren način djeci kojoj predaju.
Dakle, uvjeren sam da ima dosta [ * neprimjereno * ]a, narcisa, odnosno vukova u janjećoj koži koji raznim manipulacijama kroz obrazovanje djeci nanose traume !
Kreni i uvjeri se, nakon čega napravi objektivno izvješće u interesu društva i djece u školi.

Komentar na mjestu, de prvo poradi malo na svom osoblju a okani se ti nase djece... svoju ti svituj pa cemo vidjet kasnije tko je bolji roditelj...
Budu li ti djeca kao ti opet ste podbacili...

imam jedno pitanje za gosp. brkića:

jeste li u školi promislili neki novi metodološki pristup naučavanju djece na temelju procjene sadašnjeg psihološkog trenutka osnovnoškolskog djeteta da kako kažete tu mlitavost malo dotjerate u prihvatljiv oblik odgovornosti prema naučavanju i primjernim odgojno-obrazovnim ishodima
molim Vas za odgovor, jer Vas smatram stručnom osobom, pa da možda primijenim iskustva

Monika ti ocito jesi pa bi bilo interesantno cut sta si to promislila i kakav je psiholoski trenutak danasnjih osnovnoskolaca?

Da sam u Vama gosp. Brkić imala dobrog sugovornika za razmjenu mišljenja i stavova iznijela bih ga, ali zbog Vaše psihološke grubosti odustajem od toga.

Bas me iznenadjuje da tako olako,skolski, odustajete gospodjice. Javnost je ostala uskracena vase promisli. Steta bas steta.

Gosp. Brkic. VI ste krivi za to. Zašto ste sebeljubni i skrti? ZAsto izbjegavate dijalog?

Nije mi jasno zašto obrišete komentar koji ne kritizira ili blati ovog Brkić već ga podržava.?

Pa to je Demokracija!

Piše da uklanjaju uvredljive komentare, a iste i ostavljaju. Licemjeri i to im se sviđa.

ovih psihologa ko pljeve, nešto se ne sjećam šta je bilo prije rata.
prije je bilo ,ako nešto napraviš, ideš direktoru na ispovid

Tko blati Brkica?

Obrišite opet moj komentar jer sam Srbin!

Kako znas?

Ne gazi po oplati usisnika!

Psiholog Brkić: "Pravila su dobra ali ih sustavno treba provoditi"
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari