Hercegovački mladići su stvarali Hrvatsku vojsku

Udruga specijalne policije za posebne namjene Valbandon, koja je, kasnije će se ispostaviti, bila okosnica, srž iz koje je izniknuo temelj, jezgra Zbora narodne garde, a potom i Hrvatske vojske, obilježila je nedavno u Istri, odakle je i poniknula, 31 godinu od svoga osnutka. Tom prigodom postavljena je i spomen-ploča koju su svečano otkrila dvojica njezinih pripadnika Stojan Musa i Mladen Zelenika, dok su vijenac, uime Udruge, položili Ivan Sabljić i predsjednik Udruge Slavko Topić Ćoka. Odana je tako počast ne samo poginulim kolegama već i ostalim žrtvama Domovinskoga rata.

Od Vukovara do Dubrovnika

Zanimljivo, od oko 380 pozvanih u Valbandon, u Istru, odnosno na područje općine Fažana, tog 7. travnja 1991. pristiglo je čak 287 dragovoljaca Hrvata iz BiH, a velika većina iz Hercegovine. Može se tako slobodno reći - Valbandon je bio gotovo 100-postotno hercegovački. Iako su došli na policijsku obuku, bili su, kažu nam, svjesni što ih čeka - morali su u rat za obranu Hrvatske. Kasnije su bili upućeni u sve dijelove "Lijepe naše", od Vukovara do Dubrovnika.

Ratnog se puta prisjetio i visoki časnik HV-a, inače Brotnjak Stojan Musa kojemu je, uz suborca Mladena Zeleniku iz Širokog Brijega, pripala čast otkriti spomen-ploču nadomak Pule. Musa je, nažalost, 5. listopada 1991. doživio i teško ranjavanje tijekom agresorskog napada na Zadar. U ratu je teško ranjen i Zelenika.
Te 1991. došli smo na područje Istre i Pule, gdje se nalazio veliki broj vojarni tadašnje JNA i njezinih oficira - već zbog te činjenice nismo nimalo bili dobrodošli. Bilo je teško. Već po dolasku znali smo kako će naš put biti, zapravo, ratni. Posebno me se dojmio nedavni susret u Valbandonu s mojim suborcima. Neki od nas nisu se vidjeli tri desetljeća. Neke nismo ni prepoznali. Tek po glasu - govori Musa koji je cijeli rat bio u Hrvatskoj, a umirovljen je 2008.

O ratnim, ali i nedavnim događajima, govorio je još jedan visoki časnik HV-a, također Brotnjak, Ivan Sabljić. On je uime Udruge, s njezinim predsjednikom Širokobriježaninom Slavkom Topićem Ćokom, položio vijenac u spomen na sve žrtve rata.
Ponosan sam na činjenicu da su tri elitne satnije tada činili Hrvati iz BiH. I to sve mahom mladi, golobradi mladići. Imali smo 23-24 godine, najstariji je bio 33-godišnji, nažalost, danas pokojni Božan Šimović. Prisjećanja su i sada živa, od tog "Krvavog Uskrsa" 31. ožujka 1991. na Plitvicama pa sve do završetka Domovinskoga rata. Dobili smo pozive, već se, nažalost, očekivala velikosrpska agresija. Sjećam se, iz Mostara smo otišli autobusom za Pulu, kasnije i u Zagreb. U Pionirskom gradu u Zagrebu izvršavali smo zadaće osiguranja vitalnih državnih institucija i vlasti: predsjednika RH, Ministarstva obrane, Hrvatskog sabora, Vlade, glavnog stožera, HRT-a - govori Sabljić koji je također u Hrvatskoj ostao do kraja Domovinskoga rata. Umirovljen je 2005.

Uz Musu i Sabljića, iz općine Čitluk u Valbandonu su bila još njih petorica: nedavno preminuli Žarko Dugandžić, Drago Korać, Miljenko Luburić Mićo, Nikola Dugandžić te Mile Sušac. Umirovljeni glavni inspektor policije, koji je 1991. bio zapovjednik Jedinice za posebne namjene Valbandon Mladen Bilokapić kazao je nedavno prigodom otkrivanja spomen-ploče kako se mala i po svemu posebna skupina hrabro okupila u Valbandonu toga travnja 1991., kada staviti grb na čelo nije bila tek rutina, već čin koji je golorukog domoljuba suprotstavljao jednoj od tada najjačih vojski Europe - JNA.
Ti isti ljudi, raspoređeni po završetku tečaja u različite postrojbe Hrvatske vojske, ostali su na prvoj crti do posljednjeg dana Domovinskog rata časno braneći Hrvatsku. Jedna je to od skupina koje su temelj stvaranja Zbora narodne garde. Još zvone riječi koje je izrekao 31. svibnja 1991. u kinodvorani u zagrebačkom Pionircu tadašnji zapovjednik postrojbe kojoj smo bili priključeni, danas general zbora u miru Josip Lucić: "… ili idete u ZNG ili kući". Zamislite koja bi bila sramota vratiti se kući u Hercegovinu. Ostali smo i zajedno s našim suborcima stvorili, na putu izrazite borbenosti, nepokolebljivosti i čvrste vjere u Boga, slobodnu neovisnu državu Hrvatsku. Nemoguće je i zamisliti što bi bilo s nama i našim obiteljima da nismo uspjeli. Pripala nam je dužnost i čast ostvariti stoljetni san hrvatskoga naroda i tu povijesnu ulogu dostojanstveno smo i časno ispunili. Borba ne prestaje, još traje. Borba za bolju i prosperitetniju budućnost, a u tome trebamo biti zajedno baš kao što smo bili i u Domovinskom ratu kako bi Hrvatska postala onakva kakvu smo je svi zajedno sanjali i za kakvu smo se borili - kazao je Bilokapić.

Visoka izaslanstva

Iako je lani obilježila tri desetljeća od osnivanja, pripadnici tadašnje Udruge specijalne policije za posebne namjene Valbandon nisu se mogli okupiti zbog pandemije. Ove su godine, na 31. obljetnicu, uz pripadnike Udruge, vijence položili i izaslanik predsjednika RH, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, izaslanik Policijske uprave istarske i Grada Pule.