Obrazovni sustav potcijenjen u odnosu na neka prošla vremena

ljubuski.info

Od 2014. godine u Hrvatskoj se održava manifestacija Mjesec hrvatskog jezika. Početni datum je 21. veljače, Međunarodni dan materinskog jezika, dok je završni datum 17. ožujka, dan na koji je 1967. godine objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Kako bismo podsjetili na njegovu važnost, kao čuvara našeg kulturnog naslijeđa, razgovarali smo s Mirelom Čuvalo, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti u ljubuškoj Gimnaziji.

Recite nam, kao profesorica s dugogodišnjim iskustvom, zašto je važno učiti materinski jezik?

Možda je to najljepše objasnio Petar Preradović: "Po jeziku dok te bude i glavom će tebe biti."

Materinski jezik dio je identiteta, naše osobnosti i kulture. Učeći i čuvajući svoj jezik mi čuvamo svoju povijest, posebnost i prepoznatljivost, a tako i sebe. Naša prva sjećanja, uspomene, naše misli i osjećaji pohranjeni su u jeziku, prvom s kojim smo se susreli i kojeg smo učili oponašajući svoje najbliže - zato ga i nazivamo materinskim.

Učenje materinskog jezika u školi dio je opće kulture, proces opismenjavanja i upoznavanja književnosti svog i drugih naroda. Nitko nije rođen sa znanjem jezika, zato je potrebno učiti pravila i norme standardnog jezika. Ako dobro i sustavno pratimo nastavu materinskog jezika, iz škole ćemo izići pismeni, načitani, rječiti i duhovno bogati, a lakše ćemo ovladati i drugim jezicima i komunicirati s različitim sugovornicima, lakše ćemo učiti i razumjeti druge predmete i ostvariti se na svim poljima, ukratko - bit ćemo obrazovani i svjesni sebe i svog identiteta.

Na koji način roditelji mogu potaknuti djecu na učenje materinskog jezika?

Učenje materinskog jezika u počecima je spontano, kroz prva tepanja, dječje pjesmice i brojalice, prve slikovnice, igre s glasovima i slovima. Djeca trebaju odrastati i odrastaju uz sve pojavnosti materinskog jezika - od usmene tradicije do pisane riječi. Problem nastaje kad spontano učenje preraste u obvezu. Moramo pokušati djecu "zaljubiti" u slova i riječi, a to je danas sve teže. Lijepo je ako djeca vide knjige u svom životnom prostoru, ako vide kako njihova obitelj čita, ako odlaze u knjižnicu ili na predstavu. Ne treba im servirati gotova rješenja, skraćene tekstove, negativno komentirati zadane lektire, hvaliti se svojim nečitanjem. Roditelji mogu čitati djeci, čitati s djecom, slušati njihove recitacije, komentirati likove, filmove, stripove, pjesme, predstave i tako razvijati kritičko mišljenje i osjećaj za ljepotu riječi... Nije lako današnjim roditeljima razviti i očuvati vrijednosti materinskog jezika i lijepe riječi kraj toliko novih medija i napadnih neobičnih sadržaja koji nas okružuju... Roditelji bi prvi trebali objasniti djeci da je njihov jezik dio njih zauvijek i svugdje i da je ipak vrlo važno kako govore i pišu.

Hrvatski jezik se "bori" s mnogim stranim riječima koje nerijetko prihvaćamo i koristimo u govoru. Trebamo li ih izbjegavati?

Hrvatski jezik je živ, dakle u svakodnevnoj uporabi i dodiru s drugim jezicima. On je naše sredstvo komunikacije, služi potrebama vremena i društva. Naravno da će ga neke strane riječi obogatiti i posegnut ćemo za njima ako ne posjedujemo prikladnu hrvatsku riječ i to nije problem, to je dobro i poželjno rješenje. Postoji velik broj riječi u uporabi za koje mi nikad ne bismo rekli da su stranog podrijetla. Problem je velik utjecaj engleskog jezika koji olako i nevjerojatno brzo ulazi u medijski i kulturni prostor, u nazive pojava, događaja, u svakodnevnu uporabu. Anglizmi osvajaju prostor koji pripada postojećim hrvatskim riječima. To bismo trebali izbjegavati i sprječavati, osobito u službenoj komunikaciji. Ja nemam dojam da smo u tom uspješni i trebalo bi poraditi na medijskoj kulturi javnih servisa, radija, televizije, portala.

Danas se nekako zamjera jezično čistunstvo, osobito ako se sugerira pogreška, a prihvaćaju se olako tuđe iskrivljene i često pogrešno tumačene riječi i oblici riječi. Očito je to globalizacijska moda koja zanemaruje činjenicu kako jezik umire gubeći svoje izvorne riječi. Hoćemo li to dopustiti?

S kakvim primjerima se susrećete u praksi?

U praksi nastojim osvijestiti pravogovor, pravopis i purizam u jeziku, a pogreške znaju biti prilično živopisne - od pisanja negacije uz glagol, preko uporabe konstrukcije "da li" ili još gore "dali", konstrukcije da uz prezent, srbizama, anglizama, primjene pravila engleskog pravopisa (primjerice: znaci navoda) do sasvim novih riječi, skovanih taj tren za potrebe teksta ili komunikacije, recimo riječi s engleskim korijenom i hrvatskim sufiksima i sličnih primjera. Iznenađujem se i pozitivno i negativno, ali mi bar nije dosadno. Ponekad mi se plače od prizora, a ponekad se smijem zajedno s učenicima.

Svjedočimo veliku broju anglizama i skraćenica u njihovoj neformalnoj komunikaciji, primjerice u pisanim porukama. Pravopisni znakovi, veliko i malo slovo, dijakritički znakovi, puni oblici riječi gotovo ne postoje. To se može djelomično pripisati opuštenosti neformalne komunikacije, ali mislim da je problem ipak veći i širi od tog. Naše bake i djedovi ne bi napisali pismo bez truda i promišljanja o njegovu smislu, urednosti i jasnoći... ma koliko im nedostajalo formalno obrazovanje. Danas se to nameće kao nešto nevažno i suvišno.

Jeste li zadovoljni znanjem učenika ljubuške Gimnazije i njihovim poznavanjem hrvatskog jezika?

Sad bi moji učenici rekli: "Ona Vam nikad nije zadovoljna." Osvrćući se unatrag moram teška srca priznati kako sve teže dolazimo do željenih rezultata. Istina, gradivo je kompleksno i zahtjevno, ali učenici općenito imaju sve manje volje uložiti napor u kontinuiran rad, pisani radovi su skromniji, usmeno izlaganje sažetije, čitanje lektira sve teže. Dolaze nove generacije koje imaju drukčije interese i manje koncentracije, a nažalost i dostupnija brza tuđa rješenja na internetu. Unatoč svemu još uvijek je konačan rezultat više nego prosječan o čemu svjedoče rezultati prijamnih ispita i Državne mature jer naši gimnazijalci redom upisuju željene fakultete uz izvrsne rezultate. Naravno, uvijek može bolje, ali ne mogu reći da sam nezadovoljna. Možda bi trebalo razmisliti o reviziji Plana i programa i pristupa nastavi, ali to je vrlo kompleksno i osjetljivo područje i zahtjeva dugotrajnu reformu.

U svakodnevnoj komunikaciji često upotrebljavamo žargonizme. Koje su pozitivne, a koje negativne strane žargona?

Žargon ili sleng jedna je od jezičnih pojavnosti, idioma, koja obogaćuje jezik. Žargon je pravo bogatstvo u svakodnevnu govoru, neformalnu druženju s prijateljima i obitelji. Ništa ne može tako živopisno predočiti situaciju, atmosferu, dojmove i raspoloženja kao žargon zajednički određenoj skupini ljudi. Neke od najljepših i najčitanijih knjiga pisane su na žargonu. Treba ga proučavati, njegovati i razvijati. Isto vrijedi za narječja, zavičajni govor, lokalizme i fraze specifične za neki kraj. Naša štokavska ikavica vrlo je živopisna, metaforična i slikovita u tom kontekstu. Njezino poznavanje, očuvanje i uporaba čuva i definira naš identitet i mentalitet. Ero.gag je pozitivan primjer koji našeg zavičajni govor i njegovu frazeologiju u modernim medijima promovira na dostupan i zanimljiv način. Dobar primjer razlikovanja žargonizama od standardnog govora je izrada njihova popisa i fraza na satu izborne nastave - zabavno je, poučno i osvještava slojevitost i bogatstvo našeg jezika. S druge strane, nije dobro ni potrebno unositi žargonizme, a ni zavičajni govor u komunikaciju kad je ona službena, poslovna, ozbiljna. To ostavlja loš dojam o govorniku, a i jeziku, u konačnici može dovesti i do nesporazuma. Kako nam se to ne bi događalo, jezik moramo rabiti osviješteno, a da bismo to mogli, moramo sustavno učiti standardni jezik i poštovati njegova pravila.

Hrvatskom jeziku se, nažalost, ne poklanja dovoljno pažnje. Mediji nam svakodnevno serviraju polupismene tekstove, iskrivljene i nepravilne govore, što je suprotno tezi da upravo jezik medija većina primatelja informacija smatra jezično uzornim. Kako to komentirate?

Čudim se, ne shvaćam i često ne vjerujem svojim očima i ušima. Nažalost, postala je važnija senzacionalna vijest i bombastičan naslov, nego način na koji će ona biti priopćena ili sadržaj teksta, a pravila standardnog jezika se zanemaruju. Ne mogu shvatiti zašto se medijska pismenost tako urušila, osobito s obzirom na dostupnost jezičnih savjetnika. Do točnih informacija može se doći jednim klikom miša. Pitam se gdje su lektori. Nažalost, ni veliku broju čitatelja jezik i pravopis u nekom tekstu nisu važni i čuđenje izazovu oni koji ukažu na te pogreške. Točno je da je jezik medija uzor čitateljima, htjeli oni to ili ne, jer ti pogrešni oblici koji se ponavljaju postanu općeprihvaćeni i uobičajeni. S učenicima sam na izbornoj nastavi prikupljala takve naslove, zanimljive, smiješne i čudne pogreške. Svašta smo naučili i doznali analizirajući članke (spavaČica košta 60 kuna, kuČa je obiteljska, a novac ukraden iz BAKOmata, atomosfera EKSAlirala... u sve smo izrazili sumLJu...).

Je li hrvatski jezik potcijenjen u obrazovnom sustavu? Kako biste vi uredili satnicu učenja hrvatskog jezika?

Hrvatski jezik u općoj gimnaziji učenici imaju četiri puta tjedno i teško ga je zanemariti s obzirom na broj sati, nastavnih jedinica, širinu i raznovrsnost gradiva, a i s obzirom na Državnu maturu i prijamne ispite koji ih čekaju. Ne bih rekla da je potcijenjen, ali moglo bi se reći da je potcijenjen obrazovni sustav u odnosu na neka prošla vremena pa u tom kontekstu i ovaj predmet.

S kolegama često razgovaram o opterećenosti programa koji je napisan za 5 sati materinskog jezika tjedno, a imamo 4 sata u okviru kojih obrađujemo i bosanskohercegovačku književnost koje u hrvatskom Planu nema, a po kojem je rađen naš Plan i program. Osim toga radi se nastava jezika, lektira i izražavanje što ovaj predmet čini vrlo kompleksnim i zahtjeva raznovrsnost pristupa s obje strane (i učenika i profesora). Možda bi nam olakšalo razdvajanje jezika i književnosti na dva predmeta i povećanje satnice, ali s obzirom na gimnazijski broj predmeta i tjednu normu sati, to se ne može provesti.

Antonela Marinović Musa | Dnevni list

Glas naroda

Divna žena, da su svi ovako profesionalni i stručni, gimnazija Ljubuški bi se vratila na razinu gimnazije iz 70 ih godina. Svaka cast.

Mirela Čuvalo loša političarka ,a ni malo bolja profesorica, samo gleda gdje će mukte nešto za sebe maznuti, propali Gašparov kvaziprojekt

Tko si ti? Bit će isfrustirana osoba koja bi se prije ubila nego potpisala imenom i prezimenom.

Ja sam Ivica Gašpar, hoćeš dalje spodobo

Smiri se Ivica...

Profesorica hrvatskog jezika koja kaže da je to kompleksan predmet...?

Bas tako, zaostalo za vremenom...

Ljudi se poznaju i cijene ne po poznavanju jezika već po djelima koja čine.
Bitno je 4 godine učiti gluposti u općoj gimnaziji ( pa i o jeziku ) a ne sticati
neka praktična i za život korisna znanja i vještine. I što nakon gimnazije?
Pričati o monsunima i Preradoviću? Ovo je 21 stoljeće a ne 19-to.

Bravo Mirela svaka čast dobra Profesorica dobra Političarka sve pohvale

Adzeovka vulgaris, ništa strašno.

kakva gimnazija, djeco draga učite kakav zanat pa u njemačku ili švedsku,
živite ko ljudi i ne budite sluge naših lopovskih družina. Što prije to bolje.
A nek fratri i dragan čović čuvaju rodnu grudu.

U neka ,ta bivša,vrimena bi se pola godine učile legende o Titu a u drugoj polovini legende o NOBu.

Svi koji su izišli iz gimnazije, a da im je predavala prof.Čuvalo, su bili odlično potkovani znanjem iz hrvatskog jezika te na državnoj maturi postigli zavidne rezultate.

Ovi Titini HDZ zekani nemogu biti jadniji nego jesu niko živ im nevaIja samo oni Mirela sve pohvale

sigurno je prisla u HDZ bez brojeva,do se pise o njoj

Korektna, poštena i vrijedna.
Netreba se obazirati na pojedince
Važi ona narodna "Niko se nije rodio , ko je svakome ugodio"

Zašto Hrvati ne bi njegovali svoj jezik, svi narodi na to imaju pravo, a Hrvati ga nekako zapostavljaju. Bez obzira na struku, pismenost i elokventnost je uvijek bitna, a kroz jezik se sva ljepota može izrcaliti. Naravno da je praktični dio bitan, i da mladi trebaju znati raditi i stvarati, ali isto tako moraju voljeti i znati jezik svoj govoriti. Prof. Čuvalo podrška, lijepo je čuti kako ima profesora koji se oduševljavaju ljepotom svoga jezika i isto žele prenijeti svojim učenicima!
Živio naš lijepi jezik hrvatski!

Gašparova miljenica loša političarka....

Obrazovni sustav potcijenjen u odnosu na neka prošla vremena
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari