Nakon Barbarića prah i pepeo

Nakon dugih 16 godina vladavine Nevenka Barbarića nad Ljubuškim, sada formalno gradom, došao je kraj. Ne kraj koji zaslužuje svojim vladanjem i pogrešnim potezima koji su prouzročili ekonomski krah i iseljavanje, najviše u ZHŽ, već suprotno od toga, nagradu. Nagrada za ono što je ostavio iza sebe gradonačelnik Nevenko Barbarić dobija odlaskom na jednu vrlo važnu funkciju, mjesto saborskog zastupnika u RH.

16 godina krađe i nepravde

Pitanje koje postavljaju žitelji grada Ljubuškog i može se čuti u čestim pričama uz kavu ili u prolazu: Je li on to zaslužio?

Naravno kako nije. Ali u životu pravda uvijek ne pobjeđuje. Često pobjeđuju moć i pohlepa, nemoral i zatrovano ozračje društva nametnuto od lokalnih šerifa i, u ovom slučaju, "vizionara s kamena". Pravda je često ideal kojim su težili ljudi od početka stvaranja svijeta, stvarni život je nešto posve drugo. U suprotnosti je s idealom pravde, za kojom su težili i filozofi poput Sokrata, Aristotela i Platona, pa do naših pisaca Ive Andrića i Meše Selimovića. Svi su umrli, na žalost, pravdu dočekali nisu.

Zato je na istim načelima društvene nepravde koja se u životu, na žalost, pojavljuje kao konstanta, na površinu isplivao i dugovječni vladar naših života Nevenko Barbarić. Dugi niz godina krojio je politiku ljubuškog kraja, slagao i preslagivao kadrove, zapošljavao na radna mjesta sebi podobne, uvijek kako je on htio. Upravo je plod takvog despotskog vladanja ostavljanje Ljubuškog na milost i nemilost, grada u kojem gotovo da nema proizvodnih pogona, grada u kojem je posljednja karta bačena u pokušaj oživljavanja poljoprivrede kojoj je kraj došao još početkom rata, te turizma koji se uglavnom ogledao u prodaji karata na vodopadu Kravici i brojnoj dijaspori koja ljeti ionako dolazi u svoj rodni kraj. I to je sve.

Baloni od sapunice i kule od karata

Dolaskom korone navodni turizam je propao, isto kao i svi započeti i nedovršeni, medijski izvikani projekti Nevenka Barbarića. Tako da Barbarić, odlaskom u metropolu u tišini debelih zidova Hrvatskog sabora, kao saborski zastupnik, može kao Neron gledati “kako Ljubuški gori“ i tako se posjetiti na gorke plodove despotske vladavine koju je za sobom ostavio. Može u debeloj hladovini iz saborskih klupa razmišljati o Ljubušacima kako se iseljavaju, teško žive bez zaposlenja i radnih mjesta u tvornicama i pogonima za koje ih je upravo on uskratio.

Može razmišljati i o tome kako je 4 puta zaredom osvajao izbore obećavajući projekte i da većinu toga nije realizirao i dosta toga uništio. Ma gdje bio, pamtiti će se njegova uloga u uništenju nekad velikih poduzeća, od Vinarije pa do Komunalnog, njegova uloga u slučaju Nativa gdje se dva puta zaduživao i gdje su nastale ogromne štete koje će trpjeti ove i buduće generacije. Poslovna zona u Zvirićima zjapit će prazna u posjedu zmija i visokog raslinja, a prodanih 8 hektara površine za 12 konvertibilnih maraka po četvornom metru, bez medijske buke i samohvale, jasno ocrtava početak i kraj jedne promašene politike, koja se pokušava na sve načine prikazati uspješnom. Tragovi su ostali i samo naivni mogu misliti kako je naš gradonačelnik iza sebe ostavio neizbrisiv trag u povijesti ljubuškog kraja. Uspješan je isto kao i projekti koje je najavljivao dugi niz godina.

Tu spada i kino koje se godinama izvlači iz izbornog šešira, a pitanje je kada će Ljubušaci u njemu uopće moći pogledati prvi film. Prava sapunica je serijal najava izgradnje zgrada MUP-a i općine s podzemnom garažom ili “jedan jako lijepi projekt“, kako se u medijima dičio Barbarić. Višekratno reciklirana vijest sa crtežom zgrade i navodno zaokruženom financijskom konstrukcijom ostala je na razini mazanja očiju. Korona je loš izgovor jer prije 6-7 godina nije bilo ni u tragovima.

"Mladi lavovi" i Radoslav Radišić kao "Trojanski konj"

Sada, poslije Barbarića, na pozornicu dolaze nove “mlade snage - lavovi“, koji će pokušati nastaviti tamo gdje je Nevenko Barbarić stao, a nastaviti je teško, jer ovaj iza sebe ništa nije ni ostavio. Za iduće lokalne izbore vodit će se vruća borba za gradonačelničku stolicu. U kuloarima HDZ-a je jako burno, jer bez obzira na činjenicu kako je za v.d. gradonačelnika izabran Vedran Markotić, čini se kako odluka vodstva HDZ nije još konačna, te da bi kandidati mogli biti Toni Kraljević ili Ivan Jelčić. Vrijeme će pokazati jesu li ove kuolarske priče unutar HDZ-a točne.

Pomoć HDZ-u na sljedećim lokalnim dati će i kandidat „sestrinske“ stranke iz HDZ-a 1990 Radoslav Radišić, koji će se, unatoč protivljenjima dijela svoje stranke, kandidirati za mjesto gradonačelnika grada Ljubuškog, te poput „Trojanskog konja“ odvlačenjem glasova, pomoći HDZ-ovom kandidatu pobjedu na tim izborima. Kažu kako Radišića na ulogu "Trojanskog konja" tjera osobni interes, jer ovakvom HDZ-u koji se nakon Barbarićeve vladavine koleba o kandidatu, opterećen lošom percepcijom stranke koja je godinama loše vladavine ostala bez sposobnih ljudi, pomoć „Trojanskog konja“ iz sestrinske stranke itekako može biti dobrodošla.