Vice Vukojević otkriva imena Udbaša koji su ga terorizirali

ljubuski.info

Knjiga vrijedna spomena, ali i čitanja. Svjetlo dana nedavno je ugledala dugo očekivana knjiga koju potpisuje Vice Vukojević simbolično nazvana “Vice Vukojević-Dosje 240271″. Riječ je o skoro tisuću stranica teksta objavljenog u izdanju Hrvatskog križnog puta, a na pomno razrađenim stranicama prikazuje se model po kojem je djelovala ne samo zloglasna UDBA već i države te partija kojoj je služila.

U moru zanimljivih detalja, jedan od najzanimljivijih jamačno jest onaj u kojem se objavljuje popis udbaša te njihovi pseudonimi. Sve to prezentirano je kroz Vukojevićevu opsežnu, ali zanimljivu biografiju. Iz rodnih Veljaka, mjesta nedaleko od Ljubuškog, autor knjige dolazi u Zagreb gdje 1956. godine upisuje Pravni fakultet. Spletom nesretnih okolnosti studij je Vice prekidao dva puta i to zbog zatvaranja i služenja zatvorske kazne. Diplome se domogao 1967., a već 1968. upisuje postdilomski studij na Doktoratu Pariškog sveučilišta kojega nije uspio privesti kraju zbog zatvaranja nakon Karađorđeva kada je optužen za kontrarevolucionarne djelatnosti u Matici hrvatskoj u inozemstvu.

Vice je uhićen 17. siječnja 1972. u Zagrebu te tada biva osuđen na deset mjeseci zatvora, a prilikom uhićenja oduzima mu se putovnica koju je uspio vratiti tek u prosincu 1989. godine. Protiv njega 1976. godine podignuta je optužnica da je tokom ’72. dok je robijao u istražnom zatvoru u zagrebačkoj Đorđićevoj ulici s nekolicinom osoba koje su se nalazile na slobodi bio osnivač protudržavne organizacije. O nimalo lagodnom životu svjedoči činjenica da je od 1959. do 1980. bio zatvaran čak četrnaest puta. U trinaest različitih zatvora proveo je četiri godine.

U vrijeme provođenja obrade nad Vicom na snazi su bila Pravila Službe državne bezbednosti te se tako već na prvoj stranici njegova dosjea može pronaći uvodni karton s podatcima o nositelju obrade, a u knjizi otkriva i datum zavođenja, odnosno 13. lipnja 1969. godine. Susresti se tamo mogu i mnogobrojni podatci, ali i imena operativaca zaduženih u cijelom razdoblju za obradu te dužnosnici Udbe koji su davali prijedlog. Radi se o Milanu Rukavini, načelniku Centra SDS Zagreb, suglasnost je davao Melkior Baranović, pomoćnik nadležan za SDS republičkog sekretara za unutrašnje poslove SRH te odobrenje Jovo Ugričić, republički sekretar za unutrašnje poslove SRH.

Posebnu rubriku, posve opravdano, autor knjige posvećuje pseudonimima zaduženima za njegovo praćenje. Radi se o Putniku kojemu se otkriva ime. Bio je to Ivan Cerovac, nastavnih glazbenog i bivši emigrant. Nadalje, tu je i Mile ili ti ga Ivica Zlomislić, višestruko osuđivan kriminalac. Doktor jest Vinko Vrsalović, a njegov pseudonim ne čudi s obzirom na to da se radi o liječniku koji je boravio na radu u inozemstvu. Na koncu se nalazio datum brisanja obrade – 11.4.’90. I njeno rukopisom sastavljeno obrazloženje.

Od početaka je nad Vicom bio zaveden najveći stupanj obrade, a iz Rezimea – operativnog dnevnika koji se nalazi na koncu dosjea može se konstatirati da je nad njime vođena i Prethodna operativna obrada dvije godine ranije. No, dokumenti o tome u dosjeu ipak nisu sačuvani. U dosjeu Udbe o Vukojeviću se mogu pronaći zanimljivi dokumenti mostarske Udbe koji su prethodili zavođenju operativne obrade nad Vukojevićem u Zagrebu. Iz tih dokumenta koje su mostarski udbaši dostavljali ovima u Zagrebu vidljivo je da su Vicu počeli pratiti u Imtoskom još 1957. godine. Činili su to po uhodanom modelu preko svojih suradnika.

Za vođenje obrade zasluge ima Vice Sopta, hercegovački udbaš. A spominje se i Mate iza čijeg se pseudonima krije Ante Pavlak, student Prava iz Vicinih rodnih Veljaka te Jakiša koji je ubrzo spoznao pogrešku i otkazao suradnju Udbi. Iz dokumentacije koju posjeduje Zaklada Ante Bruno Bušić da se zaključiti da je ispostava Udbe u Imotskom pomoću Tvrtka i Hrabrog, suradnika čiji identiteti su nepoznati 1956. evidentirala Vicu kao potencijalnog narodnog i državnog neprijatelja. Stranice dosjea Vice je posvetio Udbinom izvješću o sudjelovanju u studenskim prosvjedima u Zagrebu, ali i o uhićenju ’59. kada je saslušan i izbačen s fakulteta. Progovara i o protjerivanjima u Hercegovinu te opetovanom zatvaranju u mostarski zatvor Ćelovina pod novim optužbama za neprijateljsko djelovanje i oslobađanje zbog pomanjkanja dokaza.

Tu je i priča o upućivanju u kažnjenički logor Sveti Grgur smješten na Golom otoku. Iz Svetog Grgura otpušten je 10. 7. 1961., ali s lošom karakteristikom čiji je potpisnik Nikola Rađenović. Razlog toga je regrutacija u rujnu te godine na odsluženje vojnog roka u Resen na makedonsko-albanskoj granici gdje ga je KOS također pratio. Prilikom otpuštanja major Milutin Uskoković poslao je za njime još jednu negativnu karakteristiku. Mostarske kolege ozbiljno su shvatile poruke te su se uhvatile u koštac s Vicom. Mato je dostavljao serijal izvješća o namjerama Vicinih neprijateljskih aktivnosti jer je ovaj u međuvremenu nastavio studirati.

Istodobno, niz zagrebačkih studenata dijeli protujugoslavenske letke po cijelom gradu. Udba optužuje Vicu za sudjelovanje u aktivnostima te biva uhićen 5. lipnja ’65. Nareda dva mjeseca u ilegalnim Udbinim zatvorima Vice proživljava užasnu torturu. Obrada se nastavlja kao dio akcije Šestine kojoj je u cilju bilo otkriti te obračunati se s djeliteljima letaka. U skladu s tim, udbaškom metodom uhićen je niz osoba, a među njima našao se i Ivan Gabelica te cijela plejada ljudi među kojima i Bruno Bušić. Imenuje Vice bez dlake na jeziku glavne Udbine suradnike iz akcije Šestina.

Riječ je o Ličaninu Ivanu Pandžiću, studentu zagrebačkog Filozofskog fakulteta, potom zaposleniku JAZU-a. Javor je bio Ivan Majić koji je ubrzo emigrirao u Njemačku gdje je bio sudionik specijalnih akcija. Gradinski znan i kao Pelikan bijaše Grgo Bebek, nekadašnji sjemeništarac i student matematike i fizike koji je radio u Njemačkoj. Toni je bio Ante Vuletić iz Vrlike. U pomanjkanju dokaza 5. siječnja Vice biva otpušten na slobodu, ali Milan Rukavina ne posustaje. Pretpostavljalo se da će Vice prve slobodne dane provesti u Hercegovini pa Rukavina šalje naputak mostarskim kolegama da poduzmu sve mjere radi kontrole. Zbog pretpostavki da bi Vice mogao emigrirati na noge ustaje Đuro Sertić Udbaš iz Zagreba.

Već 4. ožujka ’66. suradniku Branku, odnosno Ivanu Cesaru asistentu s Filozofskog daje zadatak da širi dezinformacije o Vici. Inače, Cesar je 90-ih osnovao Hrvatsku-kršćansku demokratsku stranku te je bio ministar bez portfenja u vladi nacionalnog jedinstva u Gregorićevoj eri te se ’92-e kandidirao za predsjednika. Par dana prije Brijunskog plenuma Vice prima rješenje o obustavi postupka protiv njega o Operaciji Šestina. Nakon toga pisao je na mnoge adrese, a u lipnju ’67-e biva mu vraćena putovnica.

Nakon toga odlazi u Beč kako bi upisao postdiplomski studij prava. Udba i tada na njega usmjerava suradnike koji su živjeli u glavnom austrijskom gradu. Bili su to također ljudi koji su se krili pod pseudonimima. Doktor je bio Vinko Vrsalović koji je otišao u Austriju na rad poslije završetka medicine u Zagrebu. Putnik je bio Ivan Cerovac, a Tudor bečki emigrant Franjo Radoš kojega je austrijska tajna služba raskrinkala kao doušnika Udbe radi čega je bio osuđen. Benko je Drago Drašković koji je u Švedskoj nastavio svoje doušničke aktivnosti. Tu je i Marijan odnosno fra Mate Božić svećenik pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču. Jusufi je Asaf Duraković, student medicine u Zagrebu koji se odselio u Kanadu nakon što je okončao medicinu u Zagrebu.

Vukojević ne uspijeva upisati studij u Beču pa ’68. odlazi u Pariz i dobiva stipendiju na ondašnjem sveučilištu. Udba zapošljava Strelu – Željka Sabola koji odlazi na studenska putovanja i saznaje za Vicine aktivnosti u Francuskoj. Sabol je djelatnik Leksikografskog zavoda u Zagrebu, a bio je i savjetnik šefa Hrvatskog sabora. U Parizu ga je dočekuje cijela plejada koja o njemu šalje seriju izvješća nalogodavcima. Predvodnik u izvješćima bio je Neven Baričević kojega je Vice upoznao nakon otpuštanja iz Svetog Grgura. Kroz te dojave Vice je bio zaveden u Katalog ekstrem ista. A Baričević je značajnu ulogu odigrao u likvidaciji Brune Bušića.

Lazo je bio Dinko Jukić. emigrant u Nici kasnije znan i kao Šime. sudionik akcija Udbe protiv hrvatskih političkih emigranata. Đorđe-Ivan Jukić kao emigrant živio je u Parizu, a Žan je bio Gracijan Radica Francuz iz Splita koji je kao pravnih radio u francuskoj državnoj upravi. Uhodanom metodom, točnije prisluškivanjem telefonskih brojeva u Zagrebu Udba dolazi do podatka da je u Pariz doputovao Bušić. A doznaje se i da ga je tamo sačekao Vice za kojega je suradnik Marko dojavio da je pomoću crkvenih krugova došao do Unescove stipendije. Prije toga, 12. prosinca ’69-e Rade ili ti ga Franjo Gaži član Matice hrvatske u Zagrebu dojavljuje da je saznao od Laste (pseudonim operativne obrade pod kojim je Udba obrađivala Tuđmana) da netko prijeti Bušiću u Zagrebu i da je zato odlučio otiči u Pariz. Lazo javlja Udbi kako Vice i Bušić kuju plan o odlasku u Španjolsku kako bi preko veza zamolili Papu da ne sudjeluje na Titovoj audienciji.

Temeljem dojava suradnika Marka dolazi Udba do ovoga plana, a zagrebački SDS odlučuje se na njihovu obradu u Operaciji Dalmacija. Zasluge za istu dobiva Mustač koji u tome jasno nije bio osamljen. Suradnik Tomo još nije identificiran, ali imena i prezimena ostalih zahvaljujući Vici postala su poznata. Od listopada ’70 do povratka Vice u domovinu Udba se zanimala za njegove aktivnosti u Matici hrvatskoj u Francuskoj i Sjevernoj Americi. Glas o tome puštali su suradnici Ivo iz Clevelanda i Pločar iz Australije koji se zatekao u SAD-u. Pod pseudonimom Ivo našao se Pero Pejar iz Vida kod Metkovića koji se zbog sloma živaca vratio u Jugoslaviju.

Pločar Boro Viskić vrbovan je od Udbe za vrijeme služenja kazne na Golom otoku te nakon otpuštanja iz logora biva upućen u Australiju. Brat Milivoj Viskić bio je šef Odbora za pravosuđe SRH. Vice je uhićen 18. siječnja ’72-e i od tada do raspada Jugoslavije susretao se s pretresima, uhićenjima i ostalim neugodnim događanjima. Udba nije angažirala nove suradnike za njegovo praćenje, bili su to tek dvojica, Žako i Faraon, čiji identitet do danas nije poznat.

dnevno.hr

Glas naroda

šta radi vice među udbašim ako nije udbaš
sve manolić piše na tenane o udbašim a tamo se spominje i "koćuša"
vice manolića ne možeš lagat vice

A di su inena Ljubuski udbaša,a i ti si medu njima.

šta "koćuša " radi sa UDBAŠIM??????????????

Ovaj udbas sa slike nezna sta prica kakoje moga covik toliko godina po zarvoru po francuskoj austriji kanadi odat skolatse pa koje to financira toje samo moga covik koji radi za drzavu jaga znam vrlo dobro nikad nije nista radija uvik fin cist i dobro petlja laga sto posto radija za tita onje upetljan u ubistvo bruna busica mismo isti godina i rodsmo pa znam ovo sto prica da nije istina pa ljudi moji koje udbi smeto onje davno itruno i dan danas ko nagazi na udbu gotovomuje onsamo vako pomalo pise knjige a budale misle daje tako pa jrda objavit prave udbase nesmi nitko svak cvika a znase kosu ali ko smi stavit u knjigu

Cuj stari udbas koji je bio u Parizu kad je ubijen Busic sad govori kako su ga udbasi progonili, da nije zalosno bilo bi smijesno...

moj vice žive su još tvoje kolege iz rodnog mista udbaši i sve znaju tvoje finte a i mladoženja !

A gdje su tvoji ljubuški fratri udbaši, bilo ih je i ti znaš za njih, nažalost i danas su fratri

Stari povampirija , bolje da napise o sinovu kriminalu knjigu , maga...re staro , nisi ti cist svi mi znamo ko si i sta si ...

Dragi moji vjerni čitatelji ovoga portala, u koje ubrajam i svoju malenkost, drago mi je čuti da se načela i ova tema, pa ću se i ja osvrnuti sa nekoliko opaski. Prije svega interesira me da li netko od vas zna gdje je završila vaša Ljubuška arhiva iz SUP/MUP Ljubuški, a koja se vodila o svakome pojedincu od '45 do 90. Vjerojatno se vodi i danas od strane povjerljivih ljudi režima kao i u vijeme Yu. Osim te arhive UDB-e postojala je još jedna u vojnom odsjeku o svim karakteristikama svake osobe koja je služila vojni rok i ove dvije kartice čine kompletan dosije svakoga stanovnika grada Ljubuškoga. Tako je bilo u svim gradovima i tako je bilo u Yu, s tim da su se kartoni upoređivali i ovaj iz SUP/MUP se dopunjavao onim iz VO. Otkrijte tko je bio zadožen za kartone, tko ih je dopunjavao i kod koga su danas i u njima vam sve piše. Imao sam prigodu upoznati Vicu i njegova sina 90-ih godina. Prije ga nisam poznavao iako sam ga možda u inozemstvu sretao. Bio je blizak strukturama oko Tuđmana i Šuška i nemoguće je bilo doprijeti do njih ukoliko im nisi pripadao. S obzirom na društvo u kojemu se kretao i sklonosti koje je imao po pitanju "jamljanja" nisam se mogao načuditi. Ne mogu ni danas. Imao je suradnika u ljudima koji su krvnim srodstvom vezani za strukture koje proziva i koji su bili dio režima i Yu i novih država nastalih na Yu. Nikada se nisam mogao oteti dojmu, to je samo moj dojam za koji nemam egzaktnih dokaza, kako svi ti ljudi savršeno surađuju. Ljudi koji u ono vrijeme nisu imali putovnicu su bježali pješke preko granice. Na putovnicu se čekalo godinama i sve do "titine naredbe o otvaranju granica" 1962. godine, ju je bilo nemoguće dobiti za bilo koga tko se smatrao "unutarnjim ili vanjskim neprijateljem". Takve se nije puštalo vani, nego ih se držalo blizu sebe. Kuće takvih su premećane svakih mjesec dana, ne s ciljem kako bi se nešto našlo, jer se znalo unaprijed da tu nema ničega, već s ciljem zastrašivanja naroda i slanja poruke rodbini koja je bila vani i koju se smatralo neprijateljskom emigracijom. Jesu li kuće druga Vice premećane, njegove rodbine i sl, ako nisu onda nešto nije u redu. Tuđman je dobio putovnicu 1987. godine i slobodno putovao svijetom, a suradnici u mu bili Manolić, Boljkovac, Degoricija i svi stari udbaši sa kojima je stvarao RH? Znate li da je zločinam Stjepan Hršak bio ratni zapovjednik Franji Tuđmanu do kraja rata? Znate li da je Tuđmanova jedinica vršila egzekucije po Maceljskim šumama, a najpoznatija je ona na Lepoj Bukvi kada je taj isti Stjepan Hršak osobno pobiju 21 svećenika metko u zatiljak, dok su im ruke bile sputane bodljikavom žicom na leđima. Zna se da Tuđman u to vrijem NIJE bio u Beogradu kako njegovi pisci biografije pokušavaju skriti njegov "partizanski put" posebno u tom periodu "likvidacija narodnih neprijatelja" kada je izvršen genocid nad narodom Hrvata poslije Drugoga svjetskoga rata. Koliko je članova obitelji VV "nestalo" na Križnim putovima? Svaka izdana putovnica iz "onoga vremena" je išla na dozvolu u Beograd, a karakteristike pojednica i njegove obitelji su dolazili, za Vicu, iz Ljubuškog i Mostara središnjice UDB-e. Strogo se provjeravalo svakoga pojedinca do "devetoga koljena". Kažete da se VV obogatio i bogatstvo prenio na sina. Svi znamo kako se VV i njegov sin nisu bavili "gospodarstvom" kako bi stekli titulu "uglednoga gospodarstvenika" u Hercegovini, ali svi znamo izvore sredstava na kojim su oni nikli, kao i to kako je to bilo dostupno samo malom odabranom partijskom društvu. Čime je VV zaslužio biti u tako "uglednom" društvu?

Dragi moji vjerni čitatelji ovoga portala, u koje ubrajam i svoju malenkost, drago mi je čuti da se načela i ova tema, pa ću se i ja osvrnuti sa nekoliko opaski. Prije svega interesira me da li netko od vas zna gdje je završila vaša Ljubuška arhiva iz SUP/MUP Ljubuški, a koja se vodila o svakome pojedincu od '45 do 90. Vjerojatno se vodi i danas od strane povjerljivih ljudi režima kao i u vijeme Yu. Osim te arhive UDB-e postojala je još jedna u vojnom odsjeku o svim karakteristikama svake osobe koja je služila vojni rok i ove dvije kartice čine kompletan dosije svakoga stanovnika grada Ljubuškoga. Tako je bilo u svim gradovima i tako je bilo u Yu, s tim da su se kartoni upoređivali i ovaj iz SUP/MUP se dopunjavao onim iz VO. Otkrijte tko je bio zadožen za kartone, tko ih je dopunjavao i kod koga su danas i u njima vam sve piše. Imao sam prigodu upoznati Vicu i njegova sina 90-ih godina. Prije ga nisam poznavao iako sam ga možda u inozemstvu sretao. Bio je blizak strukturama oko Tuđmana i Šuška i nemoguće je bilo doprijeti do njih ukoliko im nisi pripadao. S obzirom na društvo u kojemu se kretao i sklonosti koje je imao po pitanju "jamljanja" nisam se mogao načuditi. Ne mogu ni danas. Imao je suradnika u ljudima koji su krvnim srodstvom vezani za strukture koje proziva i koji su bili dio režima i Yu i novih država nastalih na Yu. Nikada se nisam mogao oteti dojmu, to je samo moj dojam za koji nemam egzaktnih dokaza, kako svi ti ljudi savršeno surađuju. Ljudi koji u ono vrijeme nisu imali putovnicu su bježali pješke preko granice. Na putovnicu se čekalo godinama i sve do "titine naredbe o otvaranju granica" 1962. godine, ju je bilo nemoguće dobiti za bilo koga tko se smatrao "unutarnjim ili vanjskim neprijateljem". Takve se nije puštalo vani, nego ih se držalo blizu sebe. Kuće takvih su premećane svakih mjesec dana, ne s ciljem kako bi se nešto našlo, jer se znalo unaprijed da tu nema ničega, već s ciljem zastrašivanja naroda i slanja poruke rodbini koja je bila vani i koju se smatralo neprijateljskom emigracijom. Jesu li kuće druga Vice premećane, njegove rodbine i sl, ako nisu onda nešto nije u redu. Tuđman je dobio putovnicu 1987. godine i slobodno putovao svijetom, a suradnici u mu bili Manolić, Boljkovac, Degoricija i svi stari udbaši sa kojima je stvarao RH? Znate li da je zločinam Stjepan Hršak bio ratni zapovjednik Franji Tuđmanu do kraja rata? Znate li da je Tuđmanova jedinica vršila egzekucije po Maceljskim šumama, a najpoznatija je ona na Lepoj Bukvi kada je taj isti Stjepan Hršak osobno pobiju 21 svećenika metko u zatiljak, dok su im ruke bile sputane bodljikavom žicom na leđima. Zna se da Tuđman u to vrijem NIJE bio u Beogradu kako njegovi pisci biografije pokušavaju skriti njegov "partizanski put" posebno u tom periodu "likvidacija narodnih neprijatelja" kada je izvršen genocid nad narodom Hrvata poslije Drugoga svjetskoga rata. Koliko je članova obitelji VV "nestalo" na Križnim putovima? Svaka izdana putovnica iz "onoga vremena" je išla na dozvolu u Beograd, a karakteristike pojednica i njegove obitelji su dolazili, za Vicu, iz Ljubuškog i Mostara središnjice UDB-e. Strogo se provjeravalo svakoga pojedinca do "devetoga koljena". Kažete da se VV obogatio i bogatstvo prenio na sina. Svi znamo kako se VV i njegov sin nisu bavili "gospodarstvom" kako bi stekli titulu "uglednoga gospodarstvenika" u Hercegovini, ali svi znamo izvore sredstava na kojim su oni nikli, kao i to kako je to bilo dostupno samo malom odabranom partijskom društvu. Čime je VV zaslužio biti u tako "uglednom" društvu? Tko je VV bio veza ili spona iz Ljubuškoga grada u Zagrebu, jer se do njega redovnim putom nije moglo doći?

Hrvatska putovnica je natopljena krvlju tko je god tu svetinju prodavao za desetak tisuća maraka i vise treba ga po hitnom postupku

Ovi koji su dograbili Udbinu datoteku iz Širokoga Brijega 1990. godine su postali najmoćniji i među najbogatijim ljudima u Širokom Brijegu i Hercegovini i RH. Ogromnu moć su iscrpili iz tih kartica, zlopuporabili i stekli enormno bogatstvo, financijsku moć, ogromne nekretnine, položaje, činove, maksimalne mirovine i sve moguće privilegije koje se mogu steći iz Udbinih arhiva. To je građa koju je kp hdz obećao javnosti dati na uvid odmah poslije demokratskih promjena, ali nisu, nego su temeljem njih nastavili upravljati po istom modelu upravljanja na koji način su upravljale stare Udbine strukture. Sve što ima ovdje ima i u Beogradu gdje je vedrio i oblačio Stanko Čolak, general UDB-e, kojemu su račun podnosili mnogi koji i danas upravljaju sudbinama ljudi u Hercegovini. Čolak, Božić, Šoljić, Gašpar, Vukoja, Nakić, Tadić, Bašić, Ćuk, Lasić(Gorankić), i mnogi drugi prvaci UDB-e Hercegovine nikada neće dati arhivsku građu narodu na uvid, niti 30 godina od dana kada su je se čepili i domogli.

Što su ljudi ljubomorni na našeg Vicu!

Dragi moji ljubušaci. Potpisujem se imenom i prezimenom i lijepo bi bilo da to i ostali urade. S Antom Granićem se ne slažem ali je pošten i potpiše se pod tekst. Sto puta sam čuo priču da je Vice udbaš. To nema nikakve logike jer je on uz Božu Vukušića najzasllužniji što su Mustać i Perković u Zagrebu. Pa ljudi razmislite malo glavom prije nego pišete. On se odmah usprotivio Manoliću, Mesiću i ostalim udbašima iz HDZ-a i zbog toga mu je katijera 90-tih usporena. Na koncu koja je logika da netko tko je udbaš piše knjigu i raskrinkava udbu? Pa rastrgali bi ga!!! A ovako ga trgate vi, njegovi sugrađani umjesto da ste ponosni na njega. Brižani to nikad ne bi uradili Šušku.
I sam sam dosta istraživao udbine materijale i znam što govorim. Grijeh je blatiti nevina čovjeka.

Pogrješka:
Umjesto u Zagrebu
treba stajati:
u zatvoru.

OPROSTITE

I dajte mi još jednog udbaša koji je toliko puta zatvaran i tolike godine odrobijao.
Nijedan.
Uključite mozak malo ljudi moji.

UDBA je znala ponašanje emigranata koji naivno vjeruju ljudima koji su iz dobre katoličke kuce ako je moguče fratarskih veza i rodbine, zatim prezime, politicki zatvorenici. Ljude kao V.V UDBA je tražila jer su pogodni mamac za poštene I neoprezne Hrvate.
Zato je UDBA najviše dousnika anagažirala iz Hercegovackih krajeva. Dugo i dugo emigraciji je bilo jasno da se to tako radi ali za neke bude prekasno. Ako bi neko i pokušao to rasvijetiti ili iznese na ovaj ili onaj način bio bi jednostavno spriječen i uništen do temelja.
Ja nikad nisam vidio skupinu ljudi kao V. V, B. V i ostali koji ne samo žele uvijerit narod pogotovu po Hercegovini kako su oni progonjeni,nego moraju i sami sebe uvjeriti.

Vice Vukojević otkriva imena Udbaša koji su ga terorizirali
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari