Učinimo iskorak

ljubuski.info

Citat: Pranje ruku zapravo pridonosi osjećaju moralne i fizičke čistoće, a istraživanje koje su znanstvenici proveli pokazalo je da ovaj čin ljude također čisti od utjecaja njihova ponašanja i odluka iz prošlosti.

Logično je kako živi čitaju ovakve tekstove. Da, ali ne čuju svi živi poruke koje im se šalju. Voljela bih da jesu.

Kontekst citata ću pojasniti tijekom teksta.

Nakon valjda 30-40 objavljenih tekstova u kojima sam ukazivala na ono što virus korone sada jezivo šapuće, šuljajući se od-do svega, kao poruka u boci, i paušalno udjeljuje presude, bez svjedoka, suca i porote, napisala sam neki dan jedan tekst koji eto po mišljenju nekih nije "ružan" kao moji prethodni. Taj je bit će kao obična gripa spram korone.
Drago mi je kad netko vidi lijepo i teži tome.

Ovih dana čitam, dosta ljudi kroz ovu pandemiju čiji smo suvremenici vrši analize, usporedbe, odašilje poruke. Sjetili su se mnogi kako smo često do sada bili nepravedni suci. Kako nismo znali cijeniti štošta. Kako se planeta Zemlja odlučila odmoriti. Pa o promjenama u poretku na zemlji. Analize i stručne usporedbe. Do o znakovima i božjoj volji.

Ne, ja neću opet o premijeru, ministrima, gradonačelniku, sucima, školskom i drugim odborima, oni mislim sada čitaju stručne radove znanstvenika koji tapkaju u mraku. Ne, njima je posvećeno puno vremena kao onim lošijim učenicima, u govorenju: Perite temeljito ruke.

Neću kvariti priču. Idem sa jednom injekcijom entuzijazma.

Prošle godine, do ovog kalendarskog doba i u ovo još kratko vrijeme pred nama, u kraju iz koga dolazim napustilo nas je mnogo ljudi, što nakon bolesti, što iznenada, ne dočekavši starost već u nekim srednjim godinama života. Po našim mjerilima.

Za njima se žalilo nadaleko, bijahu i borci i junaci, a među njima bilo je nekoliko onih koji su prema današnjim mjerilima imali više djece. Recimo četvero, petero, do jednog oca koji ih je imao desetero.
Moje srce je lani bilo toliko slomljeno da sam u mnogočemu poklekla i trebalo mi je neko vrijeme za oporavak. Među njima bila su i dva najbolja prijatelja moje obitelji.
Mjesecima sam željela podijeliti ovo s drugima, pa sam u sebi sam vrištala: Koliko djece u kratkom vremenskom roku ostade bez očeva, majki? Koliko tih ljudi nije doživjelo oženiti ili udati bar jedno dijete, ispratiti ga od doma do oltara? Koliko ih neće doživjeti unuče od toliko djece?
Koliko unučadi neće znati što je to djed?
Koliko slomljenih supružnika na koje pada teret i oca i majke?
Za razliku od one priče kako mnogi ostave svoje stare same ili ih smjeste u domove, ovdje je taj odnos dijete, unuk-roditelj, baka/djed naprasno prekinut i izokrenut.
Između će ležati provalija, koju je naizgled nemoguće pregaziti.

Još se onda učinila i dobra situacija razdvojenosti mnogih zbog odlaska od kuće po svijetu za poslom. Tko je živ, bar će posjetiti nekada svoje. Pa će još i bar tijekom blagdana svrnuti u svoj kraj i doprinijeti koječim istome. Pa će isto tako okrijepiti se kod svojih i svi će se otisnuti u daljnje životne borbe osnaženi.

Mislila sam tako ranije često, dok ovi neki drugi ljudi recimo oko Uskrsa odvoje novce i otputuju u neku egzotičnu zemlju na odmor, ljudi koji rade po stranim zemljama toliko i više novca odvajaju da odu svojoj kući.
Postali su turisti u svojim domovima i troše kako bi došli u svoj dom. I mnogi nikada neće otputovati u neku zemlju ili kraj koji bi voljeli posjetiti, a potrošiti će silne često teško zarađene novce na gostovanje u svome kraju ili domu koji je inače 90-95% vremena prazan.

Neću se obraćati nadležnima. Tek pitanje svima nama: Koliko se moglo kupiti respiratora?

Dobro moram malo...

Koliko prisilno potrošenog novca zbog prisilnog napuštanja domova, jer se nekome pogodovalo, nekoga potjeralo?
Koliko novca na najamnine, a domovi prazni?
Koliko potrošenog novca na sudske i druge troškove kod proganjanja ljudi od kojeg nije kupovana medicinska oprema niti se ulagalo u domaće poduzetništvo što sada i sami priznaju?
Koliko novca utrošenog u "zidine" i spomenike?
Koliko krivotvorenjem ostvarenih primanja što je direktno oštećivanje državnih sredstava koja su se mogla i trebala utrošiti u neki, recimo zdravstveni sustav.

Dobro. tko radi i griješi. Borbe su to.

Koliko medicinskih radnika je napustilo zemlju proteklih godina i sada skrbi o tuđim djedovima i bakama, o tuđim roditeljima? Koliko ih tuguje što je daleko od svojih sada?

Nostalgija i slična patetika ovih posljednjih dana je postala beznačajna. Pomisao kako nećemo jedni drugima držati ruku u teškim trenucima i u predstojećem blagdanu neće mnogi domovi zaživjeti makar na kratko, svima u mozak tjera misao: Je li vrijedilo? Vrijedi li?

Sada, kada se svatko stavio na svoje granice,kada su mnogi fizički dalji od svojih nego ikada, ne pomaže ni kajanje.
Sada kada su sve prve klupe u crkvama prazne od onih koji su ih zauzimali ili je u njima tek koja časna sestra ili svećenik, mislim opet o rečenici davno mi upućenoj na temu odlaska: Ružice tvoj izbor...

Vidimo li sada kako nije sve ili nije ništa od ovoga naš izbor. Kao što ni izbori nisu izbori. Mi samo mislimo kako biramo, a zapravo smo birani ili ne izabrani.

Međutim, mislim kako ima još nade. Ma, uvijek ima nade.

Poncije Pilat je oprao ruke od Isusove krvi u znak skidanja odgovornosti za tešku odluku na koju ga je natjerala masa kada je Isusa osudio na smrt.

U citatu kopiranom iz medija jasno je kako je utvrđeno kako pranje ruku pridonosi osjećaju moralne i fizičke čistoće i kako taj čin također čisti ljude od utjecaja njihova ponašanja i odluka iz prošlosti.

Kad bi barem sve bilo lako kao pranje ruku koje nam se, gle kojim čudom, toliko preporuča posljednjih mjeseci?!
Odjednom kao da budućnost planeta Zemlja ovisi o našem redovitom i temeljitom pranju ruku.

Pa dobro, kako bi bilo u narednom vremenu "oprati ruke" od sudjelovanja u očiglednim nepravdama kojima smo i sami sudionici? Kako bi bilo da svak' ispravi ili doprinese ispravljanju bar jedne ako je u njegovoj moći? Kako bi bilo pomoći oprati ruke onima koji ne mogu sami?

Ne zato što dolaze zadnja vremena, već zato kako bi ona vremena koja dolaze bila dobra. Ako ne nalazimo direktno šta popraviti, jer mnogi nisu griješili možda direktno spram svoga brata, učinimo iskorak pomozimo drugome oprati ruke. Nikad viška dobra!

Vratit ću se kroz jednu osobnu pričicu na temu djeda. Netko je odlučio da ja već od rođenja nemam djeda. Nije korona!
Međutim postojao je jedan čovjek koji mi je bio "dodijeljen" kao djed. Zapravo po njegovom pričanju on je sam napravio taj izbor. Cijelo moje djetinjstvo kada bi posjetio dom u kome sam odrastala,on bi meni ispripovijedao ovo:
Znaš,ja sam tvoj djed. Naime kad si se rodila,tamo u dalekom svijetu, ja sam vas prvi posjetio u rodilištu i ja sam prvi od naših koji te je uzeo u naručje. To mi daje za pravo zvati se tvojim 'didom'. Bila si kao štruca,a vidi te sada...

Nije njemu falilo unuče, sigurna sam. Njemu je pričinjavalo radost vidjeti radost na mome licu kako me netko prihvaća kao svoga, iako nismo bili iz istog roda ni plemena, dok me netko čija jesam ostavio.

A opet tko to kaže? Tko to određuje? Obiteljsko stablo? Ima i kalemiti. :-)

Umro je moj 'dida' u svojm još lijepim godinama satran teškim djetinjstvom bez oca i djeda i radom u Austriji. Ali ipak mnogo stariji od jednog mog pravog koji je umro u 26-toj godini života od posljedica drugog svjetskog rata i boravka na robiji.
Ni jedan nije po svome izboru odabrao biti tu gdje je bio dok je još htio biti koristan. Ni jedan nije bio od onih koji čine drugome zlo. Ali je moj 'dida' učinio izbor da produži životnu ulogu djeda mome pravom djedu koji je izgubio bitku sa nekakvom bolešću toga doba, koja se jednostavno zvala i prepričavala kao 'obolio na pluća'.

Učinimo iskorak, predlažem.

Ispravimo za svoga života, koji je manji od trena u vječnosti, nešto što je u našoj moći sada ili u budućnosti. Popravimo sebe i svijet makar malo za vremena koja dolaze. Naime može nas ne biti, ali vrijeme neće stati. Biti će nešto, a kakvo će biti ovisi u mnogome o našem izboru koji možemo napraviti.

Naše vrijeme protječe i ističe, ali ne prestaje već se pretače u neko novo. Mi smo nešto kao respirator za vrijeme.
Učinimo od sebe toliko da novo vrijeme ne bude zatrovano nekim 'virusima'. Shvatimo sada kako ne postoji lijek, ni respirator, ni čudo koje može spasiti život kad mi to hoćemo.

Postoji samo mogućnost uljepšati život drugome i sebi dok ga živimo i ostaviti ljepši svijet onima koji će baštiniti vrijeme koje dolazi.

Svi stručnjaci ne mogu upratiti postotak i posljedice smrtnosti od gladi za hranom, pravdom, ljubavlju.

Mogu samo s divljenjem gledati kako ljubav i briga za drugoga proizvode veće rezultate od ikakvih u laboratorijima cijelog svijeta.

Mislim nekada kako su ljudi s početka moje priče otišli dok je još bilo dobro.
I tu ne možemo ništa.
Bit će porazno ako ne pokušamo učiniti vrijeme koje dolazi boljim.
Proteklo vrijeme obilježava nešto što su mnogi u utrci sa životom vjerovali,a to je:
Nema ništa od entuzijazma. Rijetki čine nešto onako, budzašto...

Bez znanstvenog dokaza tvrdim kako samo entuzijazam može spasiti buduće vrijeme. Činiti nešto bez očekivanja naknade je jedino što se računa na računu koji se puni za vječnost.

Nisam možda rekla ništa novo, ali nije zgorega ponoviti.

Ružica Zeljko

Glas naroda

sve kuće adeze "vilenjaka" nikle posle rata prodat i kupit respiratore i opremu za bolnice
sve je to "oružje" naroda što mu je partija adeze populjala a tvornice-ne pitaj?

Hercegovačo kršćanski nauk vjere. 1.Koja god vlast dođe ti se njoj prikloni i služi do krajnjih granica. 2.Služi svome vladaru do krajnih granica ma kakav god on bio i što god radio. 3.Svake nedjelje idi u crkvu i pričesti se i nemoj se slučajno ispovijediti. 4.Poštuj oca i majku dok od njih imaš koristi a kad onemoćaju strpaj ih u dom. 5.Kad pripadnici tvog naroda koji ne misle kao ti budu ubijeni u klasičnoj sačekuši kao na Divljem Zapadu ti likuj i javno govori da ih je trebalo ubiti. 6.Moraš imati ljubavnicu i po mogućnosti ona mora biti mlađa od tebe bar dvadeset godina. 7.Posuđuj novac od svakoga i ne vraćaj i ne plaćaj nikome ništa ali nikada. 8.Nemoj nikad govoriti istinu uvijek laži i budi spreman za laž poginuti. Na sudu lažno svjedoči i pokušaj oduzeti ono što je netko drugi kupio ili zaradio. 9. Pokušaj osvojiti tuđu ženu na sve moguće načine i biraj mlađe i imućnije. 10.Uvijek se moraš biti spreman domoći tuđe stvari .Tuđe je slađe! Onaj ko ne misli kao ti i ne radi isto ono što i ti mrzi ga iz dna duše i neka ti bude najveći i jedini neprijatelj! Jer ti si jedini pravednik i poštuješ što ti vjera nalaže.

Evo ,to su ti komentari koji stavljaju metu na čelo cijelom jednom narodu.Ja znam da su ovo samo bijedni provokatori kojima je to posao i zadovoljstvo,ali đaba krečite

Kako prepoznati uhljeba u komentarima?Vrlo lako! Uvijek i po svaku cijenu brani vlast i one koje ne misle kao on pokuša izvrijeđati i prikazati neprijateljima društva.Zašto to rade?Zaključite iz sljedeće činjenice. Na dan drugog kruga predsjedničkih izbora na biračkom mjestu Mostar jedna osoba iz Ljubuškog na svom fejsu na vremenskoj crti objavi fotagrafiju iz Mostara i iznad nje napiše: "Glasovanje obavljeno".I šta se desi? Tu objavu ne lajka nitko od njegovih prijatelja koji ima četiri stotine. MISLIM DA JE SVE JASNO!

Ja znam da takvi ko ti nastoje i nastojali su cijeli moj narod uvijek prikazati u što crnjem svjetlu i ne odustajete čak ni u ovakvim situacijama.Sam si sebe prokaza želeći me prozvati uhl[ * neprimjereno * ]m koji brani stranku a pišeš o Hercegovcima.Mi smo uvijek bili nacionalno orijentirani,a i bit ćemo,kao Hrvati a ti ove stvari možeš za sebe pisat a nikako za druge.

Svaka čast najbolji komentar do sada tipični Hercegovački samo si sa 10 moga skratit na 3 a to tiga dodje Use Nase i Podase.

Sve lijepo rečeno.Evo imamo vremena da razmislimo o životu prije ove izolacije.Na svakom koraku nam sada isplivaju pogreske koje smo činili.Samo je pitanje savjesti i svjesti ljudi hoće li poslije svega izvući pouku ili će i dalje ,prati ruke" i raditi ,u rukavicama"!Ko preživi,pričat će...

Šta ti je Mile Zeljko majke ti?

Sva voda svijeta ne može oprati grijehe ovog naroda.

A ni tvoju glavu

voda ne može oprat kradeze a narod je čist
ovaj komentar gore je predivan i navedene karakteristike su mjera etalon za velikog adeze Rvata

"Ko nije za HDZe taj je protiv naroda. "Reče jedna gospođa u Mostaru na dan predsjedničkih izbora.

Natod ih je izabrao i snosi grijeha nko u bibliji

nije njih narod izabro narod nikad ne grješi oni su pokrali narod na izborim-mladi Lenjin

Iskrivljena je savjest naseg naroda!
Mi vise ne znamo razliku dobra i zla!
Mi ne znamo koliko je loše ono što svakodnevno ponavljano činimo!

Kad smo zadnji put pomogli nekome, a da nismo ocekivali ništa za uzvrat-RAZMISLI?

Odnosno da nismo na sva zvona ''rastrubili'' kako sam bas ''JA'' ili bas ''MI'' napravili, dali to i to onom kome je pomoć potrebna, ocekujuci zahvalnost barem postovanje divljenje, okoline?

Kad smo zadnji put napravili posten izbor, izmedju nečeg što smo birali, bilo to kandidat za posao ili neki natjecaj ili dodjela pomoći ili guranja na šalterima ili postena raspodjela dobiti zarade po ulozenom trudu radu isl-uglavnom biramo linijom manjeg otpora, ono sta MENI trenutno odgovara a ne sto je ispravno pošteno?!

Kad smo zadnji put nekom nešto ''darivali''a da u istoj recenici nismo rekli ''zaimam se''-darivati i zaimati dvi su različite stvari!?
Kad smo zadnji put stali na stranu poštenog čovika, ono da smo rekli stanite niste u pravu čovjek je tu-RAZMISLI!?
Kad smo zadnji put,kad nas je neko zamolio za pomoć, rekli ''Dat cu sve od sebe da ti pomognem, ne zato sto moram neg sto je to ispravno!?''-obično je ''Kud si mene našo imaš ti ''bližnjega'!
Kad si zadnji put preuzeo odgovornost za svoju grešku,nerad, a da se nisi pokušao oprat(tu smo magistri)!?

Kako da peremo ruke kad mi ne vidimo da su nam prljave, naša srca su davno osljepila a kažu kako čovjek srcem najbolje vidi!

Veliki moralista živoga ti klaka!Vidiš Ružice kakve komentare kaleme ovi plaćeni uhljebi?Ja nisam stekao dojam da si željela ovakve apokaliptične komentare izazvati.Kod nas nije u redu ali mi vi ,od dragosti kritičari,navedite gdje je to bolje na područjima gdje je vladao ja Turčin ja komunizam?A da vas podsjetim kod nas su oba zla bila.Da vas čujem ,di je to bolje?

Da je samo taj čin,nego koliko toga lošega se izrodi nakon svakog nepravednog čina.
Međutim suvišno je stalno nabrajati o tome.
Treba krenuti ispravljati nešto ili makar priznati greške. Toliko još lijepoga postoji oko nas. Hvatati se za to kao za slamku. Kako je došlo loše,tako može i otići. Za svoje dobro i svojih potomaka treba svatko od sebe učiniti koliko može. Naš je narod imao urođenu mudrost,izoštren um. Naš narod zrači kud god stigne. Samo je u svome okruženju zarobljenog duha,jer je pao u klopku koju su nametnuli oni koji pretendiraju lako stići do ciljeva. Vrijedne obezvrijediti,mudre nadmudrili,ali evo sad se vidi kako to izgleda slušati tuđu pamet.
Sad nas ni najveća humanitarna akcija ne može spasiti. Sad čujemo:-Nije problem u novcu.
Pa ne bi smio ni biti. Samo sada se novcem i nekretninama ne može kupiti šta je potrebno.
To je kao priča o kravama koje smo smakli i pijemo mlijeko iz aluminijskog tetrapaka. Bolest na bolest..
Nestrpljiv je ljudski soj. Ali Bog nije.
Blago onome tko spozna. Možda će i u unučad svoju gledati.

Ružice,Bog tbe i tvoju dicu će Blagosloviti.Znam da te mnogi nisu razumjeli,čak i bliži.Oprosti im Bože,jer ne znaju što čine.Vjeruj u Boga,i čuvaj dicu.Kako pišeš svaka čast,ali tvrd kamen ne pije vode,a braća Hrvati teško će ozdravit,HDZ im oštetio i sluh i vid.Sretno ti bilo u životu,piši i radi !!!!

Svaka čast Ružice za komentar,ti to lipo napišeš i složiš. Ja sam malo nepismen i nemam smisla za to sve ukomponirat u jedno štivo ali evo. Bog blagoslovio sve vas i uhljebe i lažne invalide i lažne zapovjednike i sve zaboravljene branitelje.. i sve naše političare. Sve majke i žene čiji su sinovi otišli za boljim životom u tuđinu. Sve one zbog koih su otišli .Bog blagoslovio sve naše pratre i časne sestre,sve gospodarstvenike.isve one u zatvoru ,sve te očeve i sinove što su otišli,.Bog vas blagoslovio sve a moje nije da sudim možda sam ja najgori od svih .Mi smo jak narod ,gonjalo nas svašta kroz povijest i bit će toga još ali Bože daj nam snage da to sve izdržimo i ìzaďemo još jači iz ovoga i molim te Bože prosvjetli nam PAMET.

Vidiš posušak ja kad prođem kroz Posušje Tomislav Široki Grude Ljubuški Čapljinu Čitluk Mostar vidim da je bar 80% kuća moderne građe.Kad dođem na ukop na bilo koje groblje vidim mramor na 80%grobnica.Svugdje vidim velebne svatovske hale pune svatova,voze se relativno dobra auta.Za smilje se brda bagerišu i frezaju.Prošle godine je u kladionice uplaćeno (u ZHŽ) 100 maraka po glavi misečno.Slave se rođendani,krštenja,pričesti ,krizme pa i sahrane sa trocifrenim brojem uzvanika itd.Ja vas sve pitam je li to siromaštvo o kome govorite?Pitao sam vas da kažete di se to bolje živi,pa niko ništa ne reče.Mene osobno začuđuje da u ovoj državi išta funkcionira sa obzirom na broj ljudi zakačenih na proračun i njihovu produktivnost.Puno je nepravde,nepotizma,korupcije i svega drugog nevaIjalac i triba o tom pisat,ali konkretno a ne samo apokaliptično i općenito.I da završim,sve ovo gore što sam naveo(i puno toga još)da narod ima je vjerujte,u većini,stečeno ustrajnim i mukotrpnim radom.

Pitao si gdje se bolje živi?
Bio kod nas ja komunizam,ja Turčin,ja ratovi satrali,ja ovo novo doba...
Tko govori kako se drugdje bolje živi. Tema je kako bi se u nas moglo još bolje živjeti bez napuštanja svega svoga. To što vidiš i opisuješ nije nastalo od običnih radničkih plaća,nemoguće. A svaka čast tko umije više i bolje od toga upriliku pošteno.
Ovo što kažete treba pisati konkretno. Pa piše li se?
Jeste li ikada čitali takve tekstove? Jeste li pod njima pročitali komentare kao:-Imat će tužiteljstvo posla?!
Znate li vi šta prožive ljudi koji pišu ili su pisali otvoreno i konkretno.
Tko će od vas pomoći tom nekome kad tog nekoga nagaze?
Nema svatko Komšića da ga spasi. :-)

Da te samo pitam ,slažeš li se ti sa ovim gori opisom Hercegovaca katolika kroz formu 10 zapovijedi.Slažeš li se ti sa Mlinarevićkinim opisom nas kao zaglupljene žabokrečine i šta sve još ne?Slažeš li se ti sa Krešimir opisom nas ko Barbara kojii i vlastite grobove pljačkaju radi zlatnih zuba?Slažeš li se ti sa svim ovim komentatorima koji koristeći sve te takve tekstove(ko što vidiš i tvoje)pokušavaju ,ne politiku,već narod prikazati u što gorem svijetlu?Htio sam naglasiti da mi nismo jadni i gladni ,zatucani,zavedeni,krvoločni,mrzitelj i svega i svačega što nije naše,interesđije i šta još sve ne,od bilo kog drugog na ovom bilom svitu.Što se politike tiče ,već je davno rečeno šta je ona.Ali inzistirati na idealizmu je obična utopija.Mi moramo još puno učiti po tom pitanju.Vidila si i sama na jedan tvoj "običan tekst"nije bilo puno komentara ali na ovakav test svi komentatori se blatom na NAROD a ne na politiku nabacuje.Poistovjećuju narod sa politikom i čak sa ideologijom.

Ne slažem se sa ničim od toga ako netko hoće čitav jedan narod pod isti nazivnik svesti,tj. okarakterizirati takvim opisima. Ne slažem se ni za jedan narod da je generalno takav ili nekakav.
Ni slučajno se ne slažem za naš narod ni u pristojnom postotku,kamoli velikom.
Moj problem,a zapravo i sreća je upravo što poznajem ili znam za mnogo naših divnih i kvalitetnih ljudi. Više puta sam to i rekla kroz pisanje. Kada kažem problem,kažem to jer mene to vuče i "zavodi" da vjerujem da može prevladati taj sloj ljudi u predvođenju ka dobrim vremenima i uporno mislim kako mora postojati netko tko će nekako te ljude motivirati,potaknuti na,ne znam...nekakav pokret,akciju ka tome da sve lijepo bude viđeno i cijenjeno. Možda je utopija,ali eto,postoje i sanjari.
Kada kažem sreća,mislim o tome kako sam imala sreću da me odgajaju,uče i kroz život prate tako veličanstveni ljudi. Imam poznanstva i prijateljstva neprocjenjive vrijednosti. Najljepše evo za opisati,za jednu takvu osobu jednom je netko rekao:-Treba ustati i reći (ime)!!!
A mnogi nisu imali više od 4 osnovne. Mnogi ni do Mostara nisu došli u životu. A mudriji od mnogih koji.....završiti ću.
Otkriti "nultog" pacijenata ove "bolesti" bio bi put ka lijeku. Pridržavati se uputa struke,ali da to stvarno bude struka.
Žao mi je onih koji vide sve crno kao i onih što slijede one sa čijim se mišljenjem u suštini ne slažu.
Ne slažem se ni da mi moramo još puno učiti. Trebamo samo malo više oslušnuti,gledati,misliti svojom glavom vođeni savješću i jednom već malo se dići na višu razinu gdje i pripadamo.
Trebamo ponovno nazivati stvari svojim imenom.
Rekla bih još konkretnije ako bi vrijedilo. Ali još uvijek se držim one poslovice:-Bolje živ magarac,nego mrtav lav.
Do božje volje. :-)
Pitanje vama:-Mislite li kako svijet može pobijediti koronu,a mi ne možemo stanje u društvu?!

Radovalo bi me da svjet pobjedi koronu ipak je to veće zlo.Da se razumimo,kritika vlasti mi ne smeta ni malo i nemam ih namjeru branit,i sam sam "žrtva",ali mi smeta s jedne strane ovo blaćenje i podmetanje narodu,a s druge strane neosnovano kukanje.Nezahvalno je drugom govoriti šta bi tribao radit ali ja imam osjećaj da ti imaš osjećaj i izražaj za opisat običan život čovjeka na našim prostorima i to bi volio čitati.Sa ovim ti ne želim reći da ne pišeš kritike bilo čega samo se okanite prozivanja naroda,nije on ništa lošiji od bilo kog drugog naroda.I da učiti moramo i tribamo jer se samo znanjem može naprid.

I opis običnog života čovjeka na našim prostorima bio bi tu malo više boje duvana ili smilja nego ružičast. Bajke pišem samo za djecu. :-)
Ma kome je do knjiga. Do jeseni,iako mogu djeca koristiti i od ove godine,ministrica će nam prodati iste. Daj Bože da pogriješim.

Bajke se pišu za odrasle ,samo se djeci čitaju.Na duvanu i cilju se nije moglo obogatit ali je pristojno živit.A boja i miris su im lako prepoznatljivi.

Nitko nije izišao jači iz neke borbe. Možda pametniji,mudriji,oprezniji... Cijeli je život borba i teško onome tko se sam bori. Pojedinac ne može ništa ma koliko jak bio. A bez istupa pojedinaca svi bi šaptom pali. Problem je što se mnogo ljudi opredijelilo za računanje vrijednosti jedino kroz materijalno. A time se ne može sve riješiti,kupiti. Tako su druge vrijednosti poprilično zanemarene. Borbe i eto.
"Kome je mnogo dano od njega se mnogo traži",pisano je. Netko će pasti od "mača",netko sa stolice. :-)
Isto im slijedi ploča nad grobom na ovome svijetu.
Teško je prosuditi tko je najgori,možda baš ja?! Ali ne želim biti,želim ispraviti što mogu. Mislim da je već i naum uspjeh.

mi hercegovci samo smo dvi greške npravili
dvi greške koje će nas skupo koštati
prva greška
prije izbora slušali nepozvane sluge božije
druga greška
za svoje vođe birali b-anditose i lopine
jel tak il ne tak neposlušni bogati i nečisti

Učinimo iskorak
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari