Marija Pejčinović Burić od Klobuka do Strasbourga

ljubuski.info

Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe gostovala je u prvoj ovosezonskoj emisiji U svom filmu na HRT u kojoj je otkrila kako je izgledao njezin put iz malog hercegovačkog mjesta Klobuka do Strasbourga.

Taj put nije bio uobičajen za to podneblje i to vrijeme. Ideja da ću ići van postojala je još od osnovne škole, rekla je Marija Pejčinović Burić. Željela je otići u Pariz.
Iz perspekrive Klobuka mogla sam samo željeti to napraviti, nisam tada znala kako to napraviti, kako doći do Pariza. Ali znala sam da ću studirati. Moji roditelji, oboje prosvjetari, su uz rad završili još jedan fakultet i tada je bilo jasno da ću i ja studirati i doći u Zagreb.

Što se tiče dijela oko odlaska u Pariz kako bi usavršila francuski jezik, Pejčinović Burić ističe kako je u taj jezik bila zaljubljena, a možda je na to, kaže, utjecala i njezina profesorica.
Mislim da vas uvijek netko uzme pod ruku i prepozna. Ja sam imala više takvih.

Bila je odličan učenik i voljela je školu.
To je bio samo moj posao, nikad nitko nije znao ni što ni kako radim. Za mene je učenje išlo puno dalje, bila sam u svim aktivnostima, od sporta do knjižničarskih aktivnosti. Jedino su knjige bile prozor u svijet, televizija u jednom malom dijelu. Otišla sam u knjižničarsku sekciju da bih vidjela koje sve knjige postoje.

Pejčinović Burić je završila dva razreda u jednoj godini, sedmi i osmi. Sedmi je redovno pohađala, a za osmi je po završetku prethodnog samo polagala sve predmete. Uz to, bila je među dvoje najmlađih u razredu jer je krenula ranije u školu. Te dvije godine bile su "jocker" jer je znala da neće ništa izgubiti u odnosu na svoju generaciju.
Velika je prednost kad ste mladi jer ne vidite puno toga, jer vas nosi taj san. Na dan kad sam diplomirala sam odlučila pronaći kolege da ih počastim. Moja prijateljica Sonja je znala za moj san i pitala i kad ideš u Pariz, i onda je rekla znaš imam tetu Mariju i strica Josipa. Nije bilo mobitela, otišle smo u Jurišićevu zvati tetu Mariju...

Tako je Pejčinović Burić dogovorila put u Pariz i pronašla obitelj koja će ju primiti.
Došla sam roditeljima reći da sam kupila kartu i idem u Pariz. Ocu nije bilo svejedno i postavio mi je tisuću i jedno pitanje. Rekla sam mu ja sam punoljetna i samo sam došla po tvoj blagoslov. Nije se protivio nego se brinuo.

Osim u Francuskoj, Pejčinović Burić bila je i u Engleskoj. Jedna od njih je bila obitelj Ecclestone. Ondje je čuvala djecu.
Ovdje sam bila u poslu i bila posvećena čuvanju djece. Nisam imala vremena za učenje.

Boravila je i u obiteljima bankara, brokera...
Bilo je poučno živjeti uz tada tako nezamislivo bogate ljude i izvući svoj stav o životu. Moja obitelj je bila samozatajna. Imala sam sreću rasti uz roditelje koji su bili skromni, pošteni ali intelektualno jaki. Što se tiče ponašanja, bilo kakva arognacija je bila nepoželjna, uvijek se puno razgovaralo. Ovo što sam imala u Parizu, je obitelj koja je bila bogata, ali su odlučili živjeti na jednostavan način. Kod njih sam nastavila učiti ono što sam ponijela od kuće.

Marija voli kuhati i da ju je put drugačije vodio vjerojatno bi kaže tada poželjela biti vrhunska kuharica, a rukomet je posebna ljubav.

Ona je u svom filmu, a njezin film se zove život je lijep, ona je učinila sve da isprovocira uspjeh i ne možemo reći da joj se dogodio, nego ga je zasluženo dobila, tako o njoj govore oni koji ju poznaju cijeli život i njezini najbliži suradnici.

Pejčinović Burić zaključuje kako su energija i posvećen rad nužni za rezultate. Ne znam nikoga, kaže, tko je postigao rezultate, a da je radio prosječno.

Sada, kada je postala glavna tajnica Vijeća Europe, živjet će na dvije adrese, između Strasbourga i Zagreba.

Glas naroda

Sve ona ljepo divno i fino ispriča ali nigdje se u komentaru nespominje Beograd i da je bila savjetnica Srpskom Miloševićevu Četniku Ivici Dačiću pa valjda je i to dijo njene bijografije dotične gospođe. Najvjerovatnije se ta pitanja nesme postavljati na Režimskom HTVu loš imidž za predsjedničke izbore. Svugdje je bila samo u Beogradu nije a u njemu ostavila i dušu i srce obična mala srpska Špijunka.

naslov bi trebao glasiti od partije do partije

Čemu članak i o čemu ili komu članak. O nečijem osobnom i isključivo osobnom uspjehu. Pa neka je uspjela i ima naših koliko hoćeš da su uspjeli. I ona i ti drugi što su uspjeli privatno, nisu zaslužili da se piše o njima, to je njihova osobna stvar. Pišite o nekom ko je dao lemuzine 5 maraka ili sirotinji 5 maraka, a ostalo mu u džepu za štruce. Gledam je sinoć na hrt i došlo mi slabo, jer ju znam, srića izumili ovaj daljinski pa sam moga ležeć pribacit, jer nebi se moga ustat. Pišite o ovom ko je izumio daljinski, taj je nas zadužio i hvala mu, a ove hebivetre, šta imate o njima pisat

Pejcinovici nisu iz Klobuka za ostalo ne znam

Ako se ona deklrira hercegovka i da je iz Klobuka u cemu je problem?

ja se deklariram kao eskim pa mi neće da upišu u osobnu , a možeš otići iz bosne a bosna ne može otići iz nje

Lazno se "deklarira"
Ako laze krade
Ako krade ubija

Koliko Pejcinovica ima u Klobuku i odakle su , jer kao sto rekoh iz Klobuka nisu

Doprinos Klobuku cista nula!

Nemoj tako ....a dibi bili danas barbarin,vaso ,musa da nje nebi?pomogla je svima kom je mogla iz klobuka i iz cile ercegbosne,a pomaže i danas, mare klobuk je uzate

A kome su oni pomogli?

Ah koliko je vrag u čovjeku? Ne trpi uspjeh drugoga osobito bliskoga. Pa zar nije to priznanje jednoj maloj sredini, odakle sam i sam, da ima tako uspješnih i pametnih osoba. Ne, nama su na ponos lažne vrijednosti, oni koji su se obogatili na prijevari, lopovluku, a ne oni koji su isključivo svojim radom postigli zavidan rezultat.
Da, točno, Pejčinovići nisu iz Klobuka, ali jesu Jurčići! Prije oko 55 godina, kada sam tamo išao u školu, govorilo se da je Pejčinović iz Vareša došao u Klobuk. Nisu se baš tada među djecom javno brojala krvna zrnaca, ali se govorilo da je Hrvat. Poslije je takvo nešto i ona izjavila u Hrvatskom tjedniku.
No, nije ona u tom dijelu "svetica". Njen suprug bi mogao ne biti Hrvat???
No, sve dvojbe koje sam imao oko nje, otklonio mi je moj dragi školski kolega i njihov obiteljski susjed kada je kazao: Škola u Klobuku i Ljubuška gimnazija nisu imali tako pametnog i odličnog učenika/cu!!!
Sve ostalo je prst sudbine!
Veliki je profesionalac, pa u tom smislu treba promatrati njen angažman u Beogradi i tečan srpski jezik (osobno, to ne bih nikada napravio, ali nisam ja mjerilo stvari, kao i brojni istomišljenici među čitateljima), ali ona je izabrala taj put i neka joj je sa srećom.
Srbi su N.Teslu, kada je došao prvi put u Beograd, javno prozvali "luđakom i Hrvatom", a danas bi dali sve kako bi ga prisvojili! Pametnom dosta (Sapienti sat).

Odličan komentar da bi bio uspješan Hrvat mora postojati neka komunističko Srpska poveznica

Pametna,lijepa,zgodna,uspješna ...
Komentatori :
Glupi, ružni,nezgodni,neuspješni...
I nema dalje .

Marija Pejčinović Burić od Klobuka do Strasbourga
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari