Caru carevo, Bogu božje, dom pospremi

ljubuski.info

Već neko vrijeme sebi govorim nije vrijedno spomena, a onda mi pred oči dođe nekoliko zimskih platnih lista i jedan rokovnik sa upisanim dugovanjima, pa velim, kome je dano da shvati nek prenese drugima.

Naravno, rokovnik je dar od firme, dugovi u njemu između ostalog, jer si oštećen od poslodavca koji je našao sve puteve kako da radniku, caru i Bogu ne dadne ono što kome pripada.

Neću reći ni da je lako biti poduzetnik u zemlji s puno careva i bogova, daleko od toga. Ali preko leđa radnika, e pa stanimo malo.

Probat ću se izraziti da mi ne ostane nažao ako ne pomognem čovjeku na koga mislim od čitanja njegovih promišljanja da shvati nešto. Dakle jedan se kolumnist, tj. pisac nedavno pita gdje idu naši novci, u slučaju njegovog promišljanja, novci za ceste, puteve koje izdvajamo kod registriranja auta?

Jako mi bude žao kad on i drugi ne znaju, kada žive u neznanju. Imam veliku želju pomoći mu. Veću nego je on imao pomoći svome narodu da ima dobra kola i ceste. Još je on i dobar i trudi se. Ili samo tako izgleda. Ma ima u njemu potencijala, samo ga treba kanalizirati.

Bude meni žao kad se netko pravi glup do te mjere da stvarno postane takav.
Koje li su to fore?! Fore za naivne.

Ajmo o cestama. Kamo ide novac za ceste?!
Ma ajmo o manikuri. Koliko se kilometara umjetnih noktiju ugradi svake godine i kakav to loš utjecaj ima na poljoprivredu naše zemlje.
Ili hajdemo o čestim nestancima, tj. prekidima električne energije i posljedicama tog fenomena kod nas, te hajdemo o štetama koje pri tome nastaju. Da, fenomen. U gradovima s milionskim stanovništvom i u velikim industrijskim područjima po svijetu to je nezamislivo, a kod nas je to češći slučaj od ukazanja... da ne diram sad u to.
Hajdemo o kupovini jednih te istih udžbenika, dok mnogim piscima i umjetnicima ne dopuštaju prodati svoja djela, makar legalnim putem te ih tako tjeraju u švercere.

Ma neee. Glupo je o tome. Kao i o haraču za ceste. Ima jedna stavka koju ni pratar ne smije dirnuti. Nisam ni ja hrabrija, ali jesam luđa.

Zato pitam, a ne trebam odgovor: Gdje ide novac predviđen i namjenjen za dječji doplatak? Ili malo lakše pitanje: gdje se predaje zahtjev za reguliranje dječjeg doplatka? Hoće li nas nestati zbog loših cesta ili što djecu nismo mogli podizati na ovim prostorima?!

Gdje ide razlika novca za doprinose kad poslodavac uplaćuje radniku minimalac?
Gdje ide novac koji mu ne isplati za blagdane? Ah, da... dao mu je božićnicu. Od sebe. Duša draga. Iz svog džepa mu dao ono što ga pripada, otkinuo od svoga da bi bio još i velik, dobrotvor. Hvala, hvala za sve. Baš za sve. Eto gdje idu neki naši novci. Enigma bi bila riješena, ali budući da ima i pametnijh i glupljih od mene, evo pitajte i vi gdje idu novci onoga čega se vi možete sjetiti?

Gdje idu ti novci pa svako malo prosimo za nečije liječenje? Ako dovoljno ne prikupimo, okreni pare u spomenik.
Možda tako otkrijemo kako je moguće isplaćivati ogroman broj lažnih vojnih mirovina, dok mnogo manje pravih branitelja nema nikakva primanja.
Bojim se da je i ta suma mala. Možda se, možda, oprostite ako griješim nadopunjuje iz redovine. Znam kako ću vas mnoge sada naljutiti, a znam i da nije. Samo hoću reći kako je ružno ne znati kamo idu "naši" novci. Kao da i jesu naši na kraju krajeva. Ta pisano je i možda za naše mentalno zdravlje i jest najbolje držati se one:"Caru carevo, Bogu božje"

A tko je car, i kojem "Bogu", to ni pametniji od mnogih kolumnista zajedno ne bi mogao napisati da istinu ne oskvrne.

Ostaje čovjeku onda jedino praviti se glup ili gluplji i ne davati svoje novce u tuđe džepove. Kako?! Pa moram registrirati auto i plaćati redovinu, mislimo sada. Slažem se sa time, samo ne i s izborom mjesta i adrese tog čina, tj. uplata na netransparentne račune. Ako mi i naši ne znamo, nije sramota pogledati kako to drugi rade. Uostalom, do jučer smo vozili makadamom i nismo se ubijali zbog te strahote koliko se u proteklih godina do danas ljudi pokrpanim asfaltom odvezlo u smrt. Za koga?! Za vojsku na nebu, kako bi služili jedinom caru i Bogu za račun bez limita.

Dugo je narod trpio fenomene poškropljene očito neblagoslovljenom vodom. Puno puta zadnji "dinar" stavio u kuvertu za redovinu, misleći dat će Bog, dat će car. Pa evo hoće. Dao Bog više careva ili mogućnost da živimo u drugim carstvima. Spasio svoj narod.

Proučavajući tu jednu platnu listu jednog radnika, oca i branitelja, na kojoj stoji samo 12 sati u tom mjesecu i iznos plaće -476 KM (minus 476 KM), pitam se šta je bilo kad se probudio?! Radnika čiji nikad dobiveni novac za dječji doplatak je ugrađen u nečiju vilu. Izračunajte sami koliko bi on mogao dati za Crkvu ako dadne i desetinu kako je pisano.
Uglavnom puno manje nego npr. radnik Aluminija.
Razlika je završila u nečijim džepovima ili zidinama. Ne mislim na koga i vi. Prije njega znam mnoge što imaju npr. deset uposlenih radnika prijavljenih na minimalac, koji su mu zaradili dom, vikendicu npr. na Blidinju i stan npr. u Zagrebu za nekih jednocifren broj godina, do kojih dolazi lošim cestama.

I da ne širim popis imovine, tih što uzeše i Bogu i caru za svoje mini carstvo, prijeći ću na drugo pitanje koje muči istoga i mnoge.

U svome razmatranju njegovim spoznajama viđene stvarnosti, pita se šta će biti kada se probudimo, nakon Gospojine, valjda misli na nekoj od tih cesta?
Bože, pa šta će biti? Malo umora i mamurluka kod nekih. Promuklosti od vikanja i pjevanja. Bit će pogrijavanja ručka od jučer i zamrzavanja viškova, bit će brojanja prometa i lemuzine i bit će pospremanje doma, jer ostali ili pošli iz njega dom mora biti pospremljen iliti spreman za nas kao mi za njega.

Još mi nije jasno šta je tu sporno, kao ni što nam to treba netko vikati u mikrofon? Kao što nekima nije jasno kako idu naši novci.

Možda se odgovor krije baš u ovoj pričici, ako nađemo odgovore na pitanja s početka do kraja. Imamo loše ceste i putove, jer naše novce troše na to da nam putem razglasa u gradu koji smo sami blokirali svojim tijelima dijele savjete o tome šta ćemo po Gospojini kad se probudimo.
Pa kiseliti paprike, kuhati pekmeze, kopati krumpir, prikupljati drva. Spremati dakle zimnicu i djecu za novu školsku godinu. Pogledati jesmo li šta od naših brendova zaboravili dati gostima iz dijaspore. Pregledati darove dobivene od istih i pomoliti se za darovatelje.
Sjesti i uprti pogled niz ili uz pokrpanu cestu kojom odoše naši dragi.
Ili pospremiti dom i na put. Prvo lošijim pa sve boljim cestama. Sve dalje od doma, do one točke s koje pri pogledu uperenom prema domu on više izgleda kao stambeni objekt, kuća, a manje kao dom. Pa dalje do sljedećeg odmorišta sa kojeg već izgleda kao Kč. Dok se iz zvučnika čuju Thompson i Škoro i Bulić upinjući se da nam pokidaju ono malo duše što se rasteglo cestama od doma do "doma". Ili one neke što im oči i dojke i gluposti iskaču dok se naprežu da nas pjesmom isprate.
Predlažem ipak AC/DC.

Može se kolumnist pitati koliko hoće, kuda idu naši novci i šta ćemo kad se probudimo, ali odgovor neće nikada naći, jer ili neće ili ne može shvatiti.
Pa dobro. Nije svakome jednako dano.
Netko je lud, netko se pravi lud. Ne znam koga mi je više žao.

Moje skromno mišljenje je da, kada bi učili iz više raznih knjiga, a ne samo jedne podupirali a druge ignorirali, bili bi pametniji i ne bi postavljali glupa pitanja niti davali novce nekome da nam viče u mikrofon ono što već stoljećima naš narod zna i kad čitati ni pisati nije znao.
Korisnije bi bilo te novce usmjeriti za potrebe liječenja onima koji to trebaju ili, evo, ovima koji će oboliti od nejasnoća koje ih okružuju.

Caru nikad dosta, Bogu nikad malo, a čovjeku kako se opredjeli, on sam bira koliko malen ili veliki će koračati putovima, kako pjesnik reče od gnijezda do zvijezda.

Spominjanje pjesnika nije slučajno. Čudno se nešto događa u toj branši. Možda je ključno prvo slovo prezimena ili imena kod podrške lobista za prividan uspjeh na tom nebu. Vidjet ćemo kad se probudimo.

Prošla je Gospojina i seoski derneci, vakat je obići dom, eto šta ću kad se probudim. Sagledati stanje iz perspektive svoga uma, ne nečijega.

Ružica Zeljko

Glas naroda

Kada se piše objektivna kolumna, onda se to matematički odradi: koliko smo novca uplatili, koliko je postotaka tamo završilo. Ako se želi pisati subjektivno, onda se izbjegavaju pusta nabrajanja kao u ovoj kolumni, nego se uzme jedan konkretan slučaj i detaljno ga se razmatra: branitelj taj i taj, toliko bio na ratištu, toliko sada prima.
Inače ne volim ovakve žalopojke, kao postoji mala skupina povlaštenih koja zlostavlja sve oko sebe, a drugi ni krivi ni dužni ispaštaju. Raspad društava i korupcija ne samo jugoistočne nego i južne i istočne Europe je malo kompliciranija tema, a tiče se tolerancije kriminala i korupcije sve dok stanje ne postane neizdrživo.

Bilo bi lijepo da gđa Zeljko, kad već piše kolumne pojasni i to, kako to da ovi koji se tako odnose prema radnicima, već 20 i više godina mirno šetaju našim gradovima, piju kavu u centru, imaju skupove rodbine za misu, i da ih nitko ni jajem nije gađao ni auto ključem zašarao pa barem tako izrazio svoje neslaganje s njihovim postupcima. Zašto? Zato što korupcija i kriminal nisu problem, sada je nestalo para za malu raju, e to je problem. Da su plaće veće, sva nepravda bi se mogla tolerirati.

Bilo bi i lijepo da vi Roberte znate da neki jesu iskazali neslaganje. Pa da znate kako su prošli nakon toga.
Sve bi vam bilo mnogo jasnije.
Upravo pomenuti radnik. Priznajem ne spominjem mu ime jer nisam dostojna.
Kolumne mogu biti i fikcija. Bez imena svatko lakše stvori svoju projekciju,okači sebi poznata imena.
Vidite,matematički,kako na platnoj listi može pisati -476 KM. To se niste zapitali,ili znate?!
Koliko je bio branitelj? Ma da je i jedan dan vodu nosio na ratištu.
Ma nebitno sada... Hajde vi recite šta će biti kad se probudite? Opet vikati:-Za dom spreman, dok mu mašete izdaleka? Ili vas boli što nije npr.stan u Makarskoj već u Zgb:-)
I na kraju matematički, vi ste za liječenje ili da se moli za vas,čim kažete da bi se nepravda mogla tolerirati.
Time ste dali odgovor na sva gore postavljana pitanja. Zbog samo nekoliko takvih,a kamoli više i jeste stanje kakvo jeste. Nepravdu se ne smije tolerati. Nepravda prouzrokuje veće nepravde,do kolapsa.

Znam dobro kakvo je stanje tamo, zato i jesam u Njemackoj, i to ne samo privremeno.
Mogu samo citirati Martina Luthera Kinga : Na kraju nisu bitne rijeci nasih neprijatelja, nego sutnja nasih prijatelja. Kazite, kad se vama dogodila nepravda, koliku ste potporu okoline imali? Prakticki nikakvu, jel? Zato sto vecina naroda gleda svoju dobrobit, dok je njima dobro, ne treba talasati. Zato i jeste ovako kako je i nece biti bolje.
A to da sam za lijecenje na osnovu jednog komentara kojeg se izgleda niste ni potrudili shvatiti, nego sve koji se u potpunosti ne slazu s vama odmah staviti u jednu kutiju i opali, to vise govori o vama nego o meni.

Nisam ja ne shvatila vaš komentar,nego vi niste povezali cijeli tekst. A možda niste čitali moje prethodne. Dalje nije ovo prvi komentar koji čitam od vas Roberte,samo ne komentiram u zadnje vrijeme. Žrtvovala sam svoje ljeto u pomaganju drugima da zarade za školarinu npr. Nisam imala vremena za "nadoprdivanje".
Svejedno ću se ispričati za ovo o liječenju,ali nije to tako strašno,šta je loše u malo povesti računa o svome zdravlju.
Još dalje,vidite,mogu i ja biti dio mase koji šuti i ne čini ništa. Pitala me nedavno jedna osoba kad imam svojih briga zašto sam odlučila i njoj biti pri ruci? Pa dijete drago,kažem,nađi mi tko ih nema i kamo bi otišao ovaj svijet ako nećemo jedni uz druge bar ponekad stati?!
Može cijeli svijet stati,nadam se ja neću biti.dio takvog svijeta.
Što se tiče proživljene nepravde,svo vrijeme ja imam matematiku i u tome. Možda mi se vraća?! Tko kaže da nisam nekada bila loš sudac?
Ali kako vidite nakon više od trideset ovakvih pisanja nitko mi se ne suprotstavi javno iako se mnogi prepoznaju ili su imenovani. Ili sam u pravu dakle,ili shvaćaju da ne pišem iz osobne koristi.
Znate,treba doći kući i sresti čovjeka koji je činio ono čemu govorim. A ja to mogu,ne krijem se iza Roberta.
Moja jedina želja je da netko makar shvati kako se klin klinom možda izbija,ali ne nepravda nepravdom. To vodi još većoj nepravdi.
Očekujem sada i vas da se ispričate što prvim komentarom dajete smjer komentiranja,svjesno ili nesvjesno. Ali vidite da je mnogima svejedno,jer je sve to poznato...trlja baba dlan.
Kolumna je uvod u drugu. Otpor onima koji ušutkavaju ono što pokreće cijeli svijet a to je rad,preko radnika kao i konstantnu esenciju svakog društva,a to je umjetnost.

Vidite da niste shvatili moj prvi komentar. Niti jednom se nisam pozvala na ono o cemu pisete, niti da se s tim ne slazem, nego na vas stil pisanja, koji mi je previse kaotican i ne sviđa mi se.
Dalje, pisem komentare iza pseudonima i nemam namjeru iznositi svoj zivot i rad u javnost. Vama i M.M. Sopta svaka cast sto javno progovarate. Prije nedugo sam nabacila par komentara u obranu doticne, pa popila gro uvreda, i meni je to dosta.

Ne čitati ili pročitati više puta ako je štivo teško.
Ima i dopunska nastava. :-)
Možete se vaditi koliko hoćete,zadnja rečenica
prvog komentara vam.otkriva karakter. Tolerantni ste na nepravdu,a u drugom se ne znate ispričati.
Ne pišu ljudi što žele iznijeti svoj život i rad u njemu,već možda da drugima postave ogledalo u kome se mogu ogledati. Npr...sada se svatko vezan za radnike u sličnoj situaciji može preispitati šta bi učinio na njihovom mjestu ili šta je učinio. Ovome su najčešće govorili:'A šta ćeš...bit će posla ljeti da crkneš"
Progonili ga,uzurpirali mu imovinu,istjerali podstanare,vrijeđali ga... Dok nije obolio i otišao.
Eto,možda zato pišem. Da se ne zaboravi.

Svi moji komentari na ovom portalu se svode na jedno: taj mali obicni radnik je 90. mirno stajao dok se pljackalo sve po redu, mislio ima se para, mi smo Svicarska. Probudio se 25 godina poslije, kad su milijarde nestale i kad su izvori presusili da se zapita kako to drzava ne funkcionira, kako to da vise ne kapi niotkuda.
Ali izgleda da sto vise to na primjerima pokusavam pokazati, to se svaka recenica izvucena iz konteksta protiv mene upotrebljava. Najzalosnije je da oni za koje sam uvjerena da bi to trebali shvatiti, prvi bi mene kamenovali na cesti nego Covica.
Kako bilo, vikend je gotov, mogla sam ga i bolje potrositi nego u raspravi s vama. Ugodan dan.

Ima toga da su mnogi pasivno stsjali. Ali ne sbžvi. Opet pokazujete da niste upućeni.
Evo samo primjer radnika OTP-a iz Širokog Brijega. I otpor i protesti i tužbe radnika i presude u njihovu korist koje niz godina do danas nisu provedene.
Naravno ovakvi primjeri mb su da svi drugi vide kako te borbe nemaju smisla pa se ni ne upuste u nove. Jedan radnik npr. tužio je jednu firmu u kojoj je imao stalni radni odnos, jer bez opravdanog razloga dobio otkaz bez opomene,bez otkaznog roka...bez prava za naknadu s' biroa zbog takvog otkaza. Sudac se priklonio na stranu poslodavca ne uzimajući u obzir iskaze tri svjedoka i zanemarujući
dokaze oprekršenim pravima radnika.
Znam još mnogo primjera,ali vama je to teško dokazati. Treba imati širinu u mnogočemu kako bi se shvatio problem.
Da,u pravu ste kako članovi zajednice često zbog ograničenosti uma i duha,okrenu leđa tim borcima,što ih najčešće dokrajči. Poznajem čovjeka koji je 30 godina života potrošio ukazujući na nešto od ovoga i vodio bezbroj sudskih parnica. S' njim ne govore ni članovi obitelji više. Moguće jer se smatraju žrtvovanima. Naime svojim otporom nepravdi zatvorio je vrata svojoj djeci da žive u zavičaju,jer neće nikada nigdje dobiti posao. [ * neprimjereno * ]
Što se tiče vikenda,ako je ovih par komentara sve što ste radili,vrlo ste neproduktivni. Bar u Njemačkoj imate mnoge mogućnosti rada i provoda. :-)

Dobro ste gore napisli, mnogi se slažu i znamo da se nema što puno nadodat.
Ipak, ukoliko znači komentar kao podrška, ona ga evo. Naravno od moje i naše "anonimnosti" nema nikakve podrške, što je tu je.
Tema je najvruća, kolumna najkonkretnija, nisu bitna imena bitan je sadržaj, a njega svakako ima.
Stalno ponavljam, nije kriv onaj što mu se dvori pokraj malene rijeke stalno spominju, nije čak ni lokalna politika, kriv je čovjek.
Za iskorištavanje radnika, rad na crno, plaću na crno, ne traženje prava kao ni davanje istih.
Za sve je na kraju kriv, nitko drugi nego čovijek.
Vlasnici tvrtki postave menadžere i gledaju samo prihod, koliki im donosi prihod, a ne gledaju što im pojedini menadžeri odnose, a to su ljudi, radnici i na kraju taj menadžer je ostao uspješan, prešao na drugo mjesto, a oni zamjenili jednu tvrtku sa drugom i opet ispočetka ili su odlučili preko noći zatvoriti i sačuvati ono gotovine što se redovno vadi za "crne" dane.
Radnici su glavna tema, bez osnovnih prava stoga puna podrška o ovoj temi

Iz prve ruke čuo da je onaj Čuvalo vlasnik DEMAG pvc stolarije uplatio radniku regres po zakonu i onda zamolio radnika da mu isti podigne i vrati.Zakon se formalno proveo!!!

Ovo se svadja zeljko i martina sopta

Dok se one nadjaciju u komen.....a mi ostajemo i dalje zaboravljeni idalje cuvamo ovo malo ognjista stoje ostalo dabi mogli doc provest nekakav odmor ovde. Zato vi niste nista duzni. Samo se vratite svojoj kuci pacemo odavde zajedno pljuvat po onome sto nevaIja.

Čuvate vi sebi svoje. Niko nikom ne treba ništa čuvati. Pljuvanje je možda vaš način. Kritika nije pljuvanje.
A što se tiče svađanja,ni blizu. Martina ne čita lokalne portalčiće. A zeljko se umori na baušteli pa se ne može svađati.
Zeljko se neće vratiti dok je ravnatelj gimnazije Miro Bošnjak,dok otkaze bez opomene i otkaznog roka daje Ladislav Bevanda,dok većina rodbine ne dosegne svijest da ne da na svoga,dok župnik Biško misli da se može živjeti od bašče,ne bi da je ko Bakamuša...itd

Lažes u glavu svoju.

Za miloga Boga svita
razoputiti ovo teško stanje
po istini svim na znanje
zašto nam je ovako teško stanje ?!

Gdje su sada ti pametni glasi
da se ovaj vrući plamen gasi ?!

Ajde sada ti fra Mario zbori
što Evanđelje govori ,
kada se po Gospojini probudimo kakvo nam je stanje
kao da je tvoje sa Marsa imanje .

Caru carevo, Bogu božje, dom pospremi
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari