Dama na književnom nebu iznad kamenjara

ljubuski.info

Nije lijepo udariti oslabljenog. Ne želim to nikako. Imam ogromno razumijevanje za ljude koji prolaze bilo koju fazu bolesti, pa i onu nakon pobjede bolesti. Tad su oni još ranjivi. Oni su "popili kavu" sa smrću, a to se ne zaboravlja. Ne bih da ih ni moja sjena grubo dotakne, kamoli riječ ili slučajni dodir.

S takvim respektom pristupam i ovoj temi i osobi i osobama kojima želim nešto priopćiti, a mislim da imam neko pravo.

Pozdrav gđi. Martini Mlinarević minus Sopta i još nekim spisateljima koji će se već sami pronaći u tekstu i van njega.

Postavit će se pitanje zašto ja, šta me se tiče? Objasnit ću. Vrlo dobro razumijem gđu. Martinu u brojnim stvarima. Također u potrebi da svojim imenom potpiše napisano o nečemu što sama i drugi prolaze. Ne umiju svi, a htjeli bi.
Zatim, slučajno imam neka djela, koja me čine nekom vrstom spisateljice, koja će svjedočiti i kad me dokrajči neka bolest, ili kad moj život možda digne ruku na sebe, jer će mu biti dosta mene. Svjedočiti će kvalitetom, a i ne moraju. Mnoge dobre stvari prođu nezapaženo i ne propadne ni osoba koja ih je donijela na svijet niti svijet. Ili jeste dijelom?! Ja izgleda nisam znala plasirati svoja djela. Na puno adresa sam se obratila i samo rijetki, na prste jedne ruke se broje, su mi htjeli upriličiti makar predstavljanje.

Bilo ih je koji mi prvo kažu kako će to rado učiniti, kako im je čast, a onda se ispričaju prezauzetošću, prebukiranošću za već cijelu godinu pred nama. Ima ih koji mi po godinu dana obećaju predstavljanje, ma ono, njoj se ne žuri... ona piše od dosade i radi u Njemačkoj. Kao da radim u Aluminiju, a muž mi ima veliku vojnu mirovinu ili zastupničku plaću, a troje punoljetne, od petero djece, su raspoređeni u Pošti, Elektru i Eronetu.

Znate, teško je zakopati talente. Zato mnogi talentirani stvaraju. Stvaraju neki i iz drugih razloga i "prodaju žvaku...". Ne želim nikoga uvrijediti. Mudar čovjek prepozna takva djela, pa nije "seljak".

Zahvalim ja takvima koji me kulturno odbiju, uglavnom ukazujući im kako nisam ja izgubila, koliko će neki drugi do kojih moja djela tako teško dolaze, ili neće nikada doći. Zahvalim tim ubojicama umjetnosti. Ne sudim, već tražim svoj put do čitatelja.

Ne ljutim se ja što nisam mogla izroniti na površinu od nekih Mikulića, Mlinarevića, Martineca, Marija (fra Knezovića), Milasa, Marijanovića... da sad ne nabrajam sve koji se bave pisanjem i politikom ili duhovima iz prošlosti, evo samo ću neke na slovo 'M'. Ipak sam ja malo teža osoba i spisateljica, ali imam velik kapacitet pluća, pa dugo mogu pod površinom, stoga još ronim.
Ne kažem da su spomenuti loši, bar ne svi, nisam ni kompetentna možda davati sud, ali imam pravo na svoje mišljenje.

Imam puno napisanog neobjavljenog, razne tematike, a moja objavljena djela su za djecu. Iako kažu kako nam nedostaje dječje književnosti, moja, i još nekih za koje znam, eto, ne nađoše mjesto na književnom nebu Hercegovine niti šire. Jedno sam nazvala Zvjezdice misleći možda se netko pomakne da prođu na to nebo. :-) Ma kakvi. Još su bolje zbili redove. Šalim se.

Poznajem još brojne koji stvaraju umjetnost i slično im je. Ili čuvaju djecu tetki u Njemačkoj ili rade na "baušteli" ili rade u nekoj firmi s plaćom troznamenkastog broja u zavičaju. Sve manje im je život umjetnost, sve više umjetnost živjeti život.

Ne bi to mene za moja djela brinulo, nego mislim kako sama uzdržavam djecu, puno radim, pomalo čitam i pišem, pratim neka zbivanja oko književnosti i književnika, pa možda obolim kao neki. Ne bi bilo loše imati koji dinar i od prodaje knjiga. Možda za liječenje jednog dana. Ili za pomoći nekome time. Kad smo kod toga, moju ideju da se uzmu moje knjige i prodaju u dobrotvorne svrhe neki neće prihvatiti, Dok konkretno fra Iko Skoko pak uzima novac od prodaje knjiga fra Maria Knezovića i ulaže u dom u Mostaru. Dom za siromašne studente. Otkud nama siromašni? Zar nam nisu plaće onima na vlasti u rangu razvijenih, bogatijih zemalja svijeta? Zar nemamo dječji doplatak dok se dijete školuje? Ili je mjerilo nešto drugo? Siromašan si, jer ti roditeljima oduzeše pravo na sve pa i dječji doplatak.

Jesu li pomenuti svjesni reklame ili pak zatiranja nepodobnih, pitam se, ne želim pogriješiti. Ma ne želim ni znati. Želim im kažeti kako oni moraju znaju da ogorčenje koje se čita iz nečijeg pisanja ima svoje zašto. Ima i zbog već jasne represije prema nekima koji svojim riječima stadoše iza istine ili uz istinu. Po cijenu progona.

U ovoj zemlji ne možeš ni dobra djela činiti ako to netko ne blagoslovi.

Možda sam malo oduljila s pojašnjenjem razloga svoga obraćanja sada. Ali iako me ne plaćaju po broju riječi, tj. pišem u dobrotvorne svrhe, neću štedjeti riječi.

U ovoj zemlji možeš jedino tako pisanjem dobra djela činiti. Ono da bar tvoje riječi nekoga nasmiju.
Ipak nikada ne bih tu, zapravo ni jednu zemlju, nazvala žlibinom, niti bilo koga od njenih stanovnika riječju: - gamadi.
Ima naš jezik prigodnijih riječi za opisati stanje u tom nekima tako ljubljenom kršu.
Zato me kao čovjeka od riječi malo dirnula rečenica pomenute spisateljice objavljene na njenom Facebook profilu, što su prenijeli mnogi mediji, a glasi:
Pazi, gamadi, nije isto kad ovo napišete na portalčićima koje posjećuje tek vaša baba i jos 3 tetke iz komšiluka, i kad ih ja ovako izvučem iz deponije.
A na portalčiće misli u kako kaže, citiram je, u "žlibini".

Bilo je tu još u riječima izlivenih promišljanja, zaključaka i emocija, pretpostavljam nastalih iz frustracije činjeničnim stanjem u našem društvu koje je poprilično proučila i osjetila na leđima. Neću ih sada analizirati, na to nemam pravo.

Samo ću o riječi 'deponiji' kratko. Naime ta mi je riječ bila onako dobra, ali jer sam pomislila na deponij smeća. Međutim, eto pomisao može odvesti ukrivo, pa ću se držati činjenica.

Pošto pišem za lokalne "portalčiće", što je zapravo isto kao za portalčiće iz kasabe, osjetih se prozvanom. Otud ovo obraćanje.

Pjesnici su nekad bili čuđenje u svijetu.
Ja se danas sve više čudim svijetu pjesnika kao i sve više i mojih poznanika i nekih prijatelja.
Neki živući i popularni pjesnici ne osjećaju bilo te "žlibine", kao da žive u paralelnom svijetu. Njima knjige predstavljaju ljudi iz još paralelnijeg svijeta, kao Nino Raspudić, biskup Perić, fra Mario Knezović...

Drugi pak kao prave zvijezde jedre lijepom našom i našom paralelno položenom joj "žlibinom" u organizaciji MH, ili DHK HB i sličnih skraćenica. Da baš skraćenica, objasniti ću zašto su "skraćeni". Naravno ima tu i dobrih djela, dobrih pisaca.

Ne nisam ljubomorna, davno sam shvatila i pomirila se s time, da možda nitko ne ocjenjuje djela i rangira ih po kvaliteti. Dokaz tome mi je bila izjava jednog gospodina iz društva DHK HB, a glasi:
Hajde objavi još jedno djelo da te primimo u naše društvo književnika.
Naime uvjet su dva objavljena djela.
Rekoh mu odmah:
Otkud ideja da želim biti u vašem društvu? Ne želim možda ni vas u svome!

Ne kažem da zbog te izjave moja djela podupiru moj krevet u "žlibini", na kome ne spavam već skoro tri godine. Ali znam kako me ne žele u društvu, niti cijene kvalitetu dok im je kvantitet mjerilo. Zapravo ne želim ja u to društvo. Samoća je blagodat. Da cijene našli bi oni tko je za društvo i ne bi bili "skraćeni". Vidite, sami sebe skraćuju.
Mnoga djela još znam koja nisu ni omirisala predstavljanja i festivale. Njihovim autorima ne prijete. Njima je zapriječeno davno.
Njima ne zabranjuju, njima je i živjeti u "žlibini" odavno zabranjeno.
Nekima dopuštaju da drže glavu iznad vode ali samo do pola. Nos vani, usta pod vodom. Toliko da se ne utope, ali da šute.

Znam još da možda nikada nije bilo opasnije pisati, jer čim se ovi koji oblače i ponekad razvedre naše umjetničko nebo iznad Hercegovine, dosta te riječi "žlibine"!!!, ne dopuštaju ući u neka društva, jer oni imaju ključ od vrata do tog društva na tom nebu. Ako te i puste, a nisi im po volji, tek si nagrabusio. Lijepo te zaključaju pa se izvlači kako znaš.

Dok se ti izvučeš, oni već okitili nebo nekim zvjezdicama.

Stoga Martina griješi kod izjave o portalčićima iz "žlibine", ups, opet ta riječ, jer čita njih mnogo više ljudi nego je njena procjena, a možda su mislim osviješteniji i kvalitetniji od čitatelja nekih portalčina za koje ona piše.

Da griješi vidno je i kad misli da će život u kamenjaru postati bolji zahvaljujući njenom piskaranju na Facebooku gdje nju prati malo više baba i tetaka i njihovih komšinica nego spomenute portalčiće.

Pitam se kako Facebook nije reagirao na ovaj govor mržnje?! Ili nemaju prijevod za "gamad i žlibina" i druge proste i uvrijedljive riječi? Ili i oni već isto misle o Hercegovini?!

Neće život u pomenutom okruženju postati bolji tako. Neće ni mojim piskaranjem postati bolji, ni pisanjem ni na jednu adresu književnih društava i skraćenica im, jer tamo sjede duhom nepismeni. To je društvo za odabrane koji nas (ne)odabiru.

Kao u Auschwitzu. Jedni idu na "tuširanje", drugi će robijali dok bude trajalo. "Tuširani" se nisu vraćali s tuširanja, robovi tu i tamo preživjeli neki. Oni su svjedočili o ružnom vremenu koje su odrobijali, da bi možda djelovali na svijest suvremenika i potomaka koji bi trebali svijet činiti boljim u budućnosti.

Neće ni da položiš taj jedini život koji imaš gđo. Martina. Zar ti nije poznato koliki su položili živote. Nemoj pljunuti sada i na to. Nemoj... Osim istinske vrijednosti to je i lijep povod klesateljima hercegovačkog kamena da prodaju i "naćure" neki spomenik i masno ga naplate iz onih kasa u koje ide naš novac, npr. od registriranja automobila. Da čitaš lokalne portalčiće pročitala bi moju onu:"Od kamena u Hercegovini mogu jedino živjeti braća "Ćiril i Metodije".

Ako sad kažem neka, neka imaju ljudi za liječenja, nije to kletva nego činjenica. Svima nam to visi nad glavom. Danas si zdrav, sutra nisi. Dobro netko nije bio nikada zdrav, ali ima papir da jeste. Netko je opet vrlo zdrav, ali ima papir da je bolestan.

Ne daj im samo Bože bolest proporcionalno cijenama koje su plaćene za te umjetnine.

Što se mene tiče, zasad imam zdravstveno, pa mi nije strašno važno što su me izgurali iz te utrke. Utrke za sredstva za liječenje. Bože me sačuvaj. Ne bi neke bolesti izliječila ni prodaja knjiga u broju da je kupi svaki deseti stanovnik na planeti, kamoli od nas nekoliko miliona svih vjera i nacija sa hrvatsko-srpskog govornog područja uključujući i Sloveniju, Makedoniju i Crnu Goru.

I još nešto, gđo. Mlinarević. Ne čine ženu damom dojke i jajnici. Stoga vjerujem kako ćeš, kad prihvatiš ogorčenje, koje sam i sama kako vidiš osjetila, naći put da to opet budeš. Dama na književnom nebu iznad kamenjara i šire.

Uvijek kad pišem, mislim na onu:
Tko mačem siječe od mača gine.

Pripravna sam na ispunjenje toga dakle. Preporučujem svima da budu.

Do tada, dok mač ne padne na moj nježni vrat, idem opet na bauštelu, da bar zdravstveno sačuvam ako preživim, s blagim žaljenjem što će dok počne moj odmor proći MFF, čija skraćenica kako mnogi kažu, u kamenjaru okuplja velika imena umjetnosti, dok mnogi umjetnici pakiraju kofere za poći iz doma ili se spremaju kratko posjetiti dom, a neki za vrlo velike naše novce viču nam sa bine u mikrofon:
Za dom spremni i punih džepova odoše svome domu.

Nisam doduše nikada bila pozvana na MFF ni kao gost. A opet kao da je moje prisustvo u publici važno. Ta nije moje ime objavio Večernjak među 200 poznatih Širokobriježana, ne zato što pišem za lokalne portalčiće, nego jer ne bi bilo ni da ih objave 1000 i da me pohvali sama Ivana Brlić Mažuranić s onog svijeta.

Sve je to jedno veliko putovanje, ili putujući cirkus, da se izrazim malo umjetnički. Ili CIRKOESS, zbog kako maloprije čitam uključenja OESS-a u priču oko uvreda na relaciji Martina-Brotnjo. Da ta umjetna organizacija OESS išta vrijedi progonili bi je kao i mnoge umjetnike.

Ružica Zeljko

Glas naroda

Ja ne znam sto radi "zakon" ali tko ga je prekrsio treba odgovarati pa taku u slucaju Martine.I ona ako je prikrsila zakon nek odgovara...jednostavno zar ne...ovako se samo javno sramotimo kao skup pri.m.itivnih ljudskih bica...

Godpođo Ružice, Vi očito nemate pojma o modernom pisanju zato vas nigdje ni nema! Ovoliki tekst napisati ne koristeći moderni ( čitaj : prosti) riječnik, psovke i vulgarnosti, prostačenja... etc.... ne pljuvati po moralnim vrijednostima i svetinjama (bilo čijim i bilo kakvim) s, u isto vrijeme, punim ustima demokratičnosti, moraliziranja, modernog poimanja pravednosti.....,a očekivati da vas NETKO zapazi i čita, jednostavno je nemoguće!

ne samo politika profitira na martini nego evo i knjizevnost ... to je sramota i veoma nisko gdjo. Ruzice ...

Malo niže od- [ * neprimjereno * ] koja piše po portalčićima iz žlibine?
Nije nisko nego blago. Pruža joj se prilika da se ispriča.
Uostalom,ako niste sposobni pročitati tekst u cjelini ne mučite ni sebe ni druge. :-)

kao kolegica - Ruzica bi se trebala ispricati Martini - jer eto jedna umjetnica kritizira drugu umjetnicu a to necete nigdje vidjeti nego evo po prvi put ...

Nije Ruzica uvrijedila Martinu. Ako jeste ispričati će se. Minut nakon što se ona ispriča svima koje je izvrijeđala uključujući i Širokobriješke gimnazijalce vezano za slučaj Soldo. :-)

Recept iz kuhinje Štefice Galić začinjen riječnikom Vedrane Rudan..... a sve tri imaju toliko podudarnosti da je to začuđujuće!
Svi znamo kako su svi navedeni pokušaji završili , zato .... ne davati pozornost ovakvima! To ih hrani, kako se hrani svako zlo i zla ćud !

Ma koga vše briga šta je ona napisala a i šta ti misliš o tome. Aj oladite malo.

Nešto što vrijedi, nešto stvoreno u bilo kojoj umjetnosti, literarnoj, likovnoj, itd. ako vrijedi ostat će i kad tad bit će prepoznato i valorizirano. Sve što je isforsirano jasno kad tad će pasti u zaborav. Zato curke polako, pišite pa ako vrijedi ostat će i biti će prepoznato. a ovao što radi Martina je ispod svakog nivoa ljuskog a ne jedne nazovi dame. Ona prostači, vrijeđa ko kočijaš. Vrijeme će donijeti sud o svakome...

Valjda se kaze psuje kao kocijas

Imam potrebu reći kako je ovo u srž pogođen i predobar tekst.

Ive pogodeno u bit a ne srz

O frazeologiji (srži stvari, srži riječi, pogađanju u srž), srž, sukus ili bit - hajde bolje nećemo. Nećemo ni o tome da tipkovnica ima slova sa kvačicom, pa nije pogodeno nego pogođeno, nije srz nego srž, nećemo ni o tome da prije suprotnog veznika "a" treba stajati zarez. Nije mi jasno otkuda volja i potreba da na ovakav tekst gđe. Zeljko netko "lektorira" tuđi komentar srž u bit.

Hahahahahaha vidi gore Martina komentira pod Iva hahahaha pa ispravlja tekst jadna ne bila. Iako me ne zanima ona [ * neprimjereno * ] sto vrijeđa za Hercegovinu da je žlibina zaboravila je da sta god kaze vrijedi i za nju i njezine jer je s Humca ! Svaka cast za ovaj tekst zena je samo realna pa sad kome krivo kome pravo.

Obično se krene sa kritikom politike. Pa jos ako obolis optuzis one koje si kritizirala. Pa pomalo skupljas pratitelje. Pa se eksponiras.A najvise profitiras pisuci protiv svojih. Pa te ovi prepoznaju kao svog aduta u kartama i ponude ti da udjes u njihovu politiku koja je normalno " poštenija " . A ti si ono liberalna toliko da ti ne smeta biti na drzavnoj dojci. I sve se uvijek vrti oko love. Ovo je opis karaktera Martine.
A Ružice lova je lova. U žlibini i Njemačkoj.
Lova.Lova.

Martina mi je bila simpatična i rado sam pratio njene kolumne, sve dok je nisam pogledao u emisiji Nedjeljom u 2. Oko nje se sad pojavljuju mecene: Safa Oručević, Željko Komšić i Soroš, da je tješe, da je liječe, da je čuvaju. Oprostit ćeko joj uvrede, jer ona mora sa nečim skupljat naklonost svojih novih mecena. Svoju histrionsku ulogu zamkenila je sa ulogom amazonke. Onavme podsjeća na onaj Andrićev lik, mislim da je iz Travničke Hronike, koji stoji na ulazu u grad, u kaurskoj nošnjii i kad iz pravca sela dolazi neki kaurin, on ga glasno zasipa pogrdama i kamenjem koje je skupio.

Ove dvije i Ruzica i Martina su prolupale, jer im fali nesto, pitanje je sad sta je to nesto.

Možda si i ti "prolupa" ali toga nisi svjestan, prolupan ili g.l.up jedno te isto...

Čuj šta? Pa ZNA SE.

Bože sačuvaj naporne žene! Opće je poznato da žene vole puno pričati, ponekad blebećati ali ova Ružica je stvarno postala naporna.Pa otkud joj ovoliko vremena da piše ovolike tekstove i u svakom obavezno kako je ona u Njemačkoj, kako se bori da prehrani djecu, kako nema muža, kako su je svi prevarili.Pa ako toliko radiš otkud ti vremena za ove kilometarske tekstove draga Ružice.Mislio sam da je Vlado Marušić iz Širokog najveći bolesnik sa svojim tekstovima ali ti si mu Ružice ozbiljna konkurencija.

Stvar dara i sposobnosti. Falilo je samo malo podobnosti i ne bi vas dušila ovolikim tekstovima. Šta mislite koliko bi stvorila da je uhljebl kad stigne ovo dok radi na baušteli...

MRTVA DAMA

Ustaje nam pred očima od mrtvi , viče , ...ružno govori samo da čujemo , pokrenemo se .
Umrlo je ovom narodu više od 3 500 branitelja , ... šutke , ...a neki vrištali na Bijači , ...ne čuju se ,
900 radnika Aluminija vrisnulo a to je kao da je na Mostarskom blatu uginulo 2 000 grla goveda ,.. muk , ... došli na red , ...tako redom .
Udariće živom riječi i fra Iko i fra Mario Knezović , s zakašnjenjem , 1-5 miliona , ...GODINA .
Plješči narode .

A di se vrime gubi nista drugo nemam reć,samo da vam lukavo sotona vrime nosi koje je krvlju otkupljeno i nama dano BOG

Triba organizirati jedan chick fight

Bože, bolesti. Jadnice. Krala si lemuzinu u crkvi. Tribala si pitat, Ružice, ne krast!

Dama na književnom nebu iznad kamenjara
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari