Kišno hodočašće od Splita do Međugorja

Kažemo li ponekad sebi - daj uspori čovječe, ne žuri kroz život sa svojim planovima i brigama neće ti nigdje pobjeći?

Toga bi se trebali ponekad sjetiti, barem onda kad susretnemo skupinu hodočasnika, koji polako, s krunicom u ruci, sabrani u molitvi, odnekud pješače put Međugorja.

Ovih je dana kišno nevrijeme dovelo među nas, pod suhu nadstrešnicu, jednu skupinu muškaraca, koji već treći dan pješače iz Splita put Međugorja. Ubrzo saznajemo kako im treba naša točna lokacija kako bi ih pronašao kombi namijenjen za njihovu logistiku, natovaren vrećama za spavanje i rezervnom toplom odjećom i obućom.

Radi se o skupini ljudi koji svake godine u isto vrijeme uspijevaju usporiti svoje životne navike i nekoliko dana posvetiti svom duhovnom životu.

Neobična skupina ljudi različitih uzrasta i zanimanja, zapute se svake godine za 1. svibnja već petnaestu godinu za redom od Splita pješke put Međugorja, i to cijelo vrijeme provedu u molitvi i pjesmi. Među njima su očevi i njihovi sinovi, intelektualaci, poduzetnici, studenti i radnici, a ove je godine prvi put među njima njihov mladi župnik s Kmana, don. Mate.

Uz skromnu okrijepu i odmor, na rastanku primamo svećenički blagoslov, zahvaljuju nam skladnom duhovnom pjesmom na gostoprimstvu uz čvrsto obećanje da će opet iduće godine svratiti.