Zna se tko je kriv za bijedu istinskih branitelja

Postoji na tisuće dokaza ovoj, možda i najvećoj postratnoj prijevari i pljački. Cijela Bosna i Hercegovina, osim tužitelja, policije i obavještajnih agencija, zna da je rat u BiH okončan s 350.000 branitelja Armije Republike BiH i HVO-a. Danas ih ima nevjerojatnih 560.000.

Prije pune četiri godine buntovnici su u rušilačkom stampedu od bijesa zapalili zgradu Predsjedništva BiH, Arhiv BiH i zgradu županijske Vlade. Neoprezni dežurni državni tužitelj je tada brzopleto ustvrdio da se radi o terorističkom napadu pa je pozvao u pomoć državnu policijsku agenciju SIPA-u.

Tadašnji šef SIPA-e Goran Zubac je odbio taj nalog i kasnije se doista taj isti tužitelj, nalogodavac, sakrio u mišju rupu i naprasno povukao 'svoje mišljenje'. Ali, zbog dežurnoga tužitelja Goran Zubac je proživio sudsku torturu. Pod silnim pritiskom se morao povući i Himzo Selimović s dužnosti direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a još je za ovu priču zanimljivije da je smijenjen tadašnji ministar sigurnosti Fahrudin Radončić.

Šefa SBB-a je maknula SDA oblježivši ga za sponzoriranje i kreiranje kaosa, pa čak i za rušenje ustavnog poretka u državi. Situacija je doista u jednom trenutku izmaknula kontroli, prijetilo je bratoubilačko krvoproliće, ali su ipak tadašnji vlastodržci uspjeli nekako unijeti razdor među prosvjednike i plamteći bunt se kasnije i ugasio.

Traume

Ožiljci i nepravda su ostali. Četiri godine poslije, nije gorila zgrada niti Predsjedništva, niti bilo koje županijske vlade, nije bačen "luč" niti na zgradu Energoinvesta gdje sada stoluje federalna Vlada. Da li zbog toga što demobilizirani branitelji nisu uspjeli ili nisu htjeli doći pred Vladu FBiH, nevažno je, dogodilo se jednako strašno, upozoravajuće, zlo.

Zaprečavanje prometne žile kucavice, koja spaja Bosnu s Hercegovinom, na Ivan sedlu, nije posljedično samo po sebi tragedija, ali taj bukovi balvan na Ivanu ima strašnu simboliku i izazvao je ružna sjećanja. Taj čin kojeg je polučila motorna pila u rukama očajnog i vještog demobiliziranog branitelja naravno nema niti izbliza kataklizmičnu dimenziju i težinu kakvu su imali balvani Milana Martića i Jovana Raškovića kod Knina ili na Pltivicama prije oko 27 godina, ali ima uznemirujuću simboliku i treba priznati, u istom trenutku kada se pojavio u kadru, zaledio je krv u žilama prestravljenih i ratom istraumatiziranih ljudi.

Tko su stvarni krivci

Također, jadno je što se uplašenoj i zbunjenoj javnosti opet serviraju sporedni, prateći sadržaji, bestidna izborna kampanja, a pod tepih guraju stvarni problemi zbog kojih je na tisuće bivših pripadnika ABiH i HVO bilo prinuđeno na smrzavanje i na, uistinu neprihvatljive, metode i zbog kojih uostalom, punih 8 mjeseci, poput prosjaka uzalud bdiju pred okrutnim birokratima ispred Vlade FBiH.

Hibridno se traže krivci i nalogodavci. Kao da je sada najvažnije biti svjestan Bošnjak i da je SDA na braniku države, a da je opet rastakaju u tandemu Fahrudin Radončić i Dragan Čović. Pa, samo budala ili pokvarenjak ne zna i ne vidi koje stranke podržavaju branitelje i da je neka misteriozna ruka organizirala i ohrabrila demobilizirane branitelje i potpirila njihov gnjev. Sve je to dopustivo dok nema sile.

Ali jednako tako geneza problema je daleko dublja i starija. Treba jednom argumentirano obznaniti tko su glavni krivci za kaos u braniteljskoj populaciji. Tko je nakardnim pravima i krvotvorenjem uvjerenja u raznorazna prava uveo oko 200.000 lažnih branitelja? SDA i HDZ BiH? I odnarođeni čelnici najvećih braniteljskih udruga iz obje komponente? Hoćemo li napokon jednom shvatiti i hoće li ikada itko odgovarati za teško kriminalno djelo nezakonitoga uvođenja u raznorazna prava oko 200 tisuća lažnih branitelja?

To su jezivi podatci koji odavno kruže i među samim braniteljima. To nije ništa drugo nego sustavna pljačka Federacije BiH i njezinih građana pa i istinskih branitelja, destabiliziranje gospodarstva, odlazak mladeži. Sve za fotelju.

Štancanje branitelja

Nije nikakva tajna da je bivši premijer Federacije BiH, Nedžad Branković i prateće i braniteljske službe, autor tri uredbe, tiho objavljene i dojavljene tamo gdje i kome treba, nakon kojih se brojno stanje braniteljske populacije povećalo za preko 150.000 branitelja. Branković je dva desetljeća bio SDA-ova perjanica koja je, očigledno štancanjem udvostručila SDA-ovu glasačku strojnicu na teret proračuna Federacije BiH.

Naravno, svoju kvotu ispunio je i njihov strateški i povijesni koalicijski partner, HDZ koji je, također, prema pouzdanim pokazateljima ovjerio više od 50.000 'novih' bojovnika koji su ubačeni u proračun Federacije BiH.

Postoji na tisuće dokaza ovoj, možda i najvećoj postratnoj prijevari i pljački. Cijela Bosna i Hercegovina, osim tužitelja, policije i obavještajnih agencija, zna da je rat u BiH okončan s 350.000 branitelja Armije Republike BiH i HVO-a. Danas ih ima nevjerojatnih 560.000.

Nikada se nijedno tužiteljstvo, nijedna policijska ili obavještajna struktura u Federaciji BiH ili BiH, nije upitala tko je, kada i kako ubacio 200.000 lažnih branitelja na budžet Federacije BiH. Kada se brojci od 560 tisuća pravih ili "minhenskih" branitelja pridoda i 350 tisuća kontroliranih državnih službenika i namještenika po svim institucijama i javnim kompanijama nije teško odgonentuti kako se dobijaju izbori i zbog čega se na tuđim mukama vodi prljava izborna kampanja.

Sve je to dopustivo dok je u granicama zakona i tolerancije. Mudri i inteligentni premijeri i ministri naporno rade na rješavanju problema svojih građana, ma kako oni teški bili, uostalom za to su izabrani i plaćeni.

Nažalost u državi, Federaciji ili županijama osobni profit zamagljuje patnje običnih ljudi. Da su ministar Salko Bukvarević i premijer Fadil Novalić pokazali više sluha i senzibiliteta spram demobiliziranih branitelja u šatorima ispred svoje zgrade do balvana ne bi došlo. To što je resorni ministar Bukvarević iz SDA i što se daleko veći broj ojađenih branitelja iz bivše ABiH, a ne iz HVO-a, ne amnestira ulogu ministara iz HDZ-a BiH i SBB-a. Dapače, vrlo je bezobrazno držanje po strani i likovanje dok vam je dio tima, ali i nedužni građani, izložen nevoljama.

Problem se ne smije omalovažavati i upravo zbog toga je taj nesretni balvan velika opomena. Ljudi olako izgube pamet i kontrolu i ako nemaju što u tepsiji na stolu, onda se nedaj Bože, može posjeći i više balvana na različitim lokacijama. To bi bio već užasni scenarij možda čak sličan i onome u Kninu ili najmanje, rušilačkome paljenju iz veljače 2014. godine.