Hrvati nemaju razloga likovati zbog uhićenja predsjednika bošnjačkog entiteta

Što nama kao Hrvatima znači uhićenje Živka Budimira? Apsolutno ništa! Dapače, čin njegovog uhićenja simbolizira kaljužu u kojoj se nalazi status Hrvata u BiH. Ostavljeni na milost i nemilost bošnjačke političke oligarhije i "onih dana u mjesecu" Valentina Inzka.

Vijest o uhićenju Živka Budimira, sa gledišta običnog Hrvata u BiH, primljena je s osjećajem velike zadovoljštine. Čovjek koji je prostituiranjem svog hrvatstva protuustavno i ilegalno od strane bošnjačke nacionalističke oligarhije, na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, postavljen na mjesto predsjednika bošnjačkog entiteta u BiH napokon plaća cijenu svoga častohleplja. Vijest je pobudila još veću zadovoljštinu nakon što su mediji govorili da je kleptomansko-sociopatska i feudalistička obitelj sa Trna sljedeća u nizu za uhićenje. U crnoj tmini bosansko-hercegovačke zbilje, tračak svjetla, tračak nade da BiH napokon počinje nalaziti neki smisao postojanja.

Međutim, ono što ovaj događaj ne zaslužuje jeste likovanje na granici samozadovoljavanja, koje su u svojim reakcijama izražavali dežurni hrvatski dušobrižnici koji se kite epitetom legitimnosti. Bilo je tu svega, od ismijavanja, upiranja prstom i guranja za prvo mjesto u redu ispred SIPA-ine lomače pripremljene za dežurnu vješticu, pa sve do tura okrenutih po restoranima i kafićima, jer sad je napokon "našima" otklonjena glavna prepreka na putu ka nadzornim odborima javnih poduzeća i ministarskim mjestima u vladi Federacije. Sve u svemu, čovjek je u ovih par dana mogao vidjeti svašta. Mnogi se osjetiše bezgrešnima pa prvi posegnuše za stijenama prema liku Živka Budimira. I dok su oni likovali, Zlaja i Zlajina cijela ekipa, na čelu sa Nerminom i Bakirom, su se smijali i jednima i drugima.

Zašto je Živko paradigma? Zato što pokazuje da je u ovoj BiH, osobito u njenom bošnjačkom entitetu, moguće iskoristiti dežurnog Hrvata, ilegalno ga i protuustavno namjestiti na mjesto predsjednika, za to kazneno ne odgovarati, dapače imati blagoslov OHR-a, te u trenutku kada dežurni Hrvat odradi zadano, jednostavno mu staviti lisičine, okružiti ga naoružanim gorilama i osramotiti pred cijelim auditorijem. Da je Živko uhićen radi protuustavnog djelovanja, radi protuzakonitog imenovanja, onda bi bilo mjesta zadovoljštini i nadi u funkcioniranje pravne države. Cijeli onaj cirkus sa dugim cijevima, opkoljenim zgradama federalnih institucija, zbog pet tisuća pronađenih KM mita nije ništa drugo nego demonstracija moći. Ako si dobar, tj. ako možeš poslužiti svrsi, možemo te postaviti da budeš predsjednik Federacije, makar ne imao ni približno dovoljno glasova da uđeš u neku županijsku skupštinu, kamoli negdje na višoj razini, a ako budeš počeo solirati, možemo te u stilu holivudskih blockbustera strpati u zatvor za pišljivih pet milja, koliko prosječan politički dužnosnik zna potrošiti za jedno večer - što na večere, što na darove, što na eskort usluge.

Ono što je simptomatično bilo na dan samog uhićenja, i dan poslije, jesu medijska izvješća sarajevskih medija o Budimirovom životu. U svim tim "retrospektivama" govorilo se o njemu kao političaru, što su potkrijepili njegovim snimkama u vojničkoj odori HVO-a dok je bio general, a odmah nakon njih snimke Budimira kako u pratnji dvojice policajaca stidljivo torbom prikriva lisice na rukama. Nema života između na snimkama. Nema snimki i izvješća sa njegovog biranja u Domu naroda, nema snimki sa njegovog dvogodišnjeg stolovanja na čelu Federacije. Odora HVO-a i lisičine. Koja poruka nakon što su Nermin Nikšić i Zukan Helez implementirali svoj zakon o povoljnijem umirovljenju svojih branitelja, dok su hrvatski politički dužnosnici, i oni legitimni i oni platformaški, nijemo promatrali njihovu predstavu.

Najlicemjerniji od sviju su ovih dana Budimirovi partneri Pudarić i Kebo. Pudarić reče kako ne može ništa komentirati, osim da mu je drago da su institucije napokon počele raditi svoj posao, govoreći to u poluosmijehu koji bi trebao poručiti Budimiru da je do kraja ostao Hrvat, koliko je on ostao Srbin, ništa mu se to ne bi dogodilo. Kebo je preuzeo ulogu dežurnog moraliste, pravnog supervizora, komentirajući da je njemu od početka sumnjivo sve bilo, radi čega je i pokrenuo određene inicijative, što je osjećao kao moralnom obvezom. Nama u Hercegovini su još uvijek svježa sjećanja kad je ovaj moralista došao u Široki u policijskoj pratnji, te iz pritvora neometano izveo na slobodu nekolicinu vandala i huligana koji su inicirali nered u Širokom Brijegu, i to uradio na način kao da je Široki Brijeg neka primitivna fašistički orijentirana sredina u kojoj ti momci ne bi dočekali jutro živi da su ostali u pritvoru.

Sve ovo govori u prilog činjenici da Budimirovo uhićenje za nas Hrvate ne znači apsolutno ništa osim da iz njega kao političko biće moramo izvući pouke. Likovanju ne smije biti mjesta, jer na isti način na koji se Budimira smjestilo u pritvor, može ga se iz pritvora izvući, nekako poništiti optužnicu (a svjedoci smo bili makar 10-ak slučajeva u BiH kad su optužnice brisane, dokumenti nestajali na putu iz Sarajeva u Mostar, itd.), te medijski od njega napraviti mučenika koji će sutra postati novi Komšić. Prema tome, valjalo bi imati dovoljno pameti i mudrosti pa ne djelovati, ne zazivati bilo kakve rekonstrukcije nego jednostavno pustiti situaciju da se razvija. Izdržali smo tri godine ovog platformaškog kaosa, možemo još jednu. Ako ovako nastave, BiH neće opstati ovakva kakva jest, ne zbog Dodikovih separatističkih namjera niti Hrvata koji žele Treći, nego baš zbog "patriotizma" onih koji je po definiciji "najviše vole". Živko Budimir je živi primjer da su na dobrom putu da to i ostvare.

Slaven Raguž [ dnevno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari