Nasilje u školama najčešće započinje verbalnim zlostavljanjem

Nasilje nad djecom, bilo da se događa u obitelji ili između same djece, tema je o kojoj se u Hercegovini malo priča i koja se dosta zataškava. Jedan od razloga su i male sredine u kojima se nasilje odvija te susjedi, rodbina ili čak sama djeca ne žele o njemu govoriti niti stigmatizirati zlostavljača, pa ni samu žrtvu.

'Bullying' među djecom

Sve učestaliji problem je i nasilje među djecom, tzv. 'bullying', koji sve više uzima maha, posebice kod djece osnovnoškolskog uzrasta. U početku nasilje najčešće započinje verbalnim zlostavljanjem slabijega, a kada žrtva ne pruži otpor, zlostavljač si uzima za pravo i fizički je zlostavljati uključujući u svoje zlostavljanje i ostale nadmoćnije vršnjake. Vrijeđanje, ruganje, ponižavanje, a na kraju i svakodnevno udaranje samo su dio sustavnog 'bullyinga' kojem je sve više djece izloženo. Kako smo doznali iz razgovora s prof. psihologinjom Katicom Zelić iz Centra za mentalno zdravlje koji djeluje pri DZ-u Ljubuški, primjera je bezbroj.

"Zasada se nasilje u našim školama bilježi većinom u verbalnom maltretiranju ili nekim lakšim slučajevima koji se daju riješiti", kaže Zelić.
Ono što posebno brine psihologinju Zelić je to, kako kaže, što su danas djeca postala manje suosjećajna, čemu je sigurno pridonio veliki utjecaj medija.
"Zlostavljanje se u pravilu događa u prisutnosti druge djece. A što ti promatrači čine? Najčešće samo stoje i gledaju što može prouzročiti to da dijete koje zlostavlja pomisli kako nema nitko tko je protiv toga što ono radi. Vrlo rijetko netko ode učitelju reći što se događa ili se pak oglasi da treba prestati", kazala je Zelić, nadalje ističući kako roditelji prije svega djecu trebaju poticati da prijave takve slučajeve razrednici ili učiteljici dok učitelji na satovima razredništva kroz osam godina puno toga mogu poučiti djecu kroz raspravu i edukaciju o nenasilnom rješavanju problema.

Nasilje prijaviti nastavnicima

Znakovi koji ukazuju na zlostavljanu djecu predočila je psihologinja Zelić.

"Dijete je prije svega razdražljivo i nemirno ili se povlači iz obiteljskih aktivnosti, postaje bezvoljno, izgubi apetit, teško zaspi ili se često budi noću i čeka da dođe kući da bi otišlo na toalet. Zatim dolazi kući s pocijepanom odjećom ili ogrebotinama, gubi interes u školi i školskim aktivnostima ili pak odbija ići u školu - to su samo neki od znakova koji ukazuju na zlostavljano dijete", kaže Zelić.

Treba li o ovakvim stvarima šutjeti ili izlaziti u javnost pa makar to bili i "sitni" delikti, nitko nije siguran, ali znamo da država nema ni jedan zakon kojim bi se moglo spriječiti ovakvo nasilje i traumatiziranje najmlađih za cijeli život iako je BiH potpisnica Konvencije o pravima djeteta, naglašava prof. Zelić. Budući da se o 'bullyingu' ne priča mnogo, roditelji čija su djeca izložena nerijetko se vrte u krug ne znajući kome se obratiti, centru za socijalni rad, na primjer, ili školskim pedagozima koji su preopterećeni. Međutim, kada nasilje eskalira toliko da žrtva 'bullyinga' zbog njega ima i zdravstvene probleme, to više nisu samo dječja posla, već problem s kojim se društvo treba uhvatiti ukoštac.

Smjernice roditeljima

Nerijetko su i sami nastavnici nemoćni spriječiti 'bullying', jer se odvija u prostorima izvan njihove kontrole, po školskim toaletima, hodnicima, školskim platoima, a prema nekim istraživanjima čak 71 posto nastavnika, kada za njega i sazna, zauzima indiferentan stav. Prof. psihologinja Katica Zelić dala nam je neke smjernice kako roditelji mogu pomoći djetetu koje trpi zlostavljanje jer roditelji su ti prvi kojima se djeca povjeravaju.

"Pitajte i provjerite što se točno zbiva i kako se dijete osjeća, zatim dajte djetetu dovoljno vremena da vam sve ispriča i ne uskačite s komentarima i svojim emocijama. Savjetujte dijete što može sve poduzeti u toj situaciji te istražite s djetetom što dovodi do nasilja. Dijete moramo savjetovati kako jasno i uvjerljivo zastupanje sebe može zaustaviti nasilje. Ohrabrite dijete da dežurnom učitelju, razredniku ili prijateljima prijavi što se događa, a ukoliko odbija razgovor s razrednicom, dogovorite sastanak", istaknula je prof. psihologinja Zelić naglašavajući kako je na temu nasilja i zlostavljanja djece i među djecom potrebno održavati tijekom školske godine školske sate, seminare ili predavanja da bi se nasilje u našim školama smanjilo, zaustavilo ili pak spriječilo.