Tko stoji iza kriminala u školskim kantinama?

Kad je u pitanju pravni kriminal u našim školama, potrebno je nezakonitim zapošljavanjima pridodati i financijski kriminal koji se provlači kroz školske kantine koje ne rade sukladno zakonskim propisima države. Kroz njih se dnevno provuče više tisuća KM, a da nitko za to ne odgovara.

Tko je vlasnik škola?

Županija je vlasnik škola, općina plaća materijalne troškove, a direktno putem lokalnih političkih odabira ministar prosvjete postavlja direktore, koji su dužni raditi sukladno zakonu.
Izgleda da je rad škola u suprotnosti sa propisima i djeca se obrazuju u atmosferi kriminala i klijentelizma. Da zaključimo, u ranim se godinama uče sadašnjim prilikama koje razaraju hrvatsko društvo u BiH.

Tko su direktori?

U osnovnoj školi Marka Marulića je Davor Medić, u školi na Gračinama Brigita Vasilj, a u školi u Vitini Jozo Zadro. Tko je ovim direktorima dozvolio da prvotno zamišljene školske kuhinje pretvore u prave male trgovine, koje prodaju štošta ne dajući nikakvog računa, čime izbjegavaju financijski nadzor Porezne uprave i Uprave za indirektno oporezivanje.

S druge strane djeca nemaju pravilnu ishranu, ali to izgleda nije primaran interes.

Što radi općina?

Više intervencija da se rad školskih kantina dovede u propisane okvire nije uspio. Ministrica Helena Lončar je kažu glavni krivac za sve. Tako je indirektno kazao Nevenko Barbarić, a on se kao i uvijek izvlači iz svega, kao da u Ljubuškom sve prolazi bez njegovih saznanja. 

Ostali ne kude ministricu već lokalnog «ministra» Ivicu Borasa i smatraju da upravo on prelazi preko svega. Čak doznajemo da je od lokalnih političara iz HDZBiH napravljen pritisak na ministricu, a ona ko žensko odmah popustila. Ovi hrabri ljubuški muškarci opet sve na "jadnu" ženu

Znači li to da od cijelog posla nekome dobro ide? Da, upravo to!

Prije nekoliko godina iz blagajne škole Marka Marulića ukradeno je oko 10.000 KM. Istraživalo se mjesecima i ništa se nije istražilo, a inspektor koji je istraživao sada je član školskog odbora.

U Ljubuškom toliko toga je nakaradnog, i govorimo da smo radišan i discipliniran narod. Trebamo se bojati da nam općina i županija ne završe, kao JKP Ljubuški, pokradeno i uništeno.