Koliko smo se mi dima nadimili

Milijuni očiju, miševa i statusa bilo je uprto u vatikanski dimnjak. Razgolićene i uvijene, pobožne djevojčice covere svojih profila, inače rezervirane za butine i slikanje glava odpozadi, rezervirale su za Vatikan i vatikanski dim. Mediji su žurili s objavama prvih zraka dima, a neke agencije su se čak potrudile opisati povijest dimnjaka u svijetu.

Dimilo se, zadimilo i nadimilo. Papa je izabran. Agencije se vraćaju svakodnevnim prepiskama stranačkih priopćenja, a coveri se vraćaju butinama i pačjim ustima.

I dok se palila vatikanska vatra, u bosanskohercegovačkoj stvarnosti, tamo gdje je najdalja budućnost mladima lajk za pozu coveru, a starijima da će im taj cover djecu odvesti što dalje iz zemlje, nije se prestajalo ložiti naveliko.

Naši ustoličeni "kardinali", za sebe i svoje dupelisce najsvetiji na svijetu, u uzavreloj peći Bosne i Hercegovine održavaju plamen, koji, ma koliko oni ložili i dodavali svoja najbolja rješenja, uporno izbacuje crni dim.

Godinama ložači u našoj spalionici, jer Bosna i Hercegovina nije ništa drugo do spalionica budućnosti i života, troše vrijeme na održavanje vatre, koja ne daje ništa drugo nego gusti dim što guši one u koje se sveci politike kunu. I još kad se uzme da dim ide pod zvono, jer BiH neba nema, a granice kakvog-takvog normalnog svijeta se sve više dižu, puni se ova trokutasta zemlja crnilom umjesto zraka.

Iako se godinama loži pod bosanskohercegovački lonac, čorba još nije jestiva. Građani, ma koga zaokruživali na skupo plaćenim i po euroskim standardima napravljenim izbornim listinama, kad se nakon izbora spale, nikada ne dobiju dim kakav žele.

Ma koga birali, uvijek usidreni "kardinali", sveti samo sebi i svojim stranačkim ministrantima, pošalju svoje igrače da zadime trokutaste sudbine u zemlji neopjevane himne. I onda se buljenje u dimnjak krova nad Bosnom i Hercegovinom pretvori u isprazno buljenje kao što je isprazno i zaokruživanje imena na listinama.

U našim konklavama, koje nikada nisu ni prestale, izbora nema. Dim je crn, kakvi god poglavari dođu, natjerat će samo suze na slijepe oči "vjernom puku". Nitko od njih nikada, bez obzira na nemoć, a o nesposobnosti ne treba ni pričati, neće odstupiti na dobrobit svoga stada i dopustiti da se iza njega pojavi bijeli dim.

Ložači u našoj spalionici za svojim stolovima nad kojima umjesto mudrosti slažu slagalice svojih privatnih biznisa, dok nama glume neslaganje, radije će pustiti da se podušimo pod zvonom, nego da njihova ufoteljena karijera ode u dim zauvijek.

Berislav Jurič [ dnevno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubav i mržnja u službi krupnog kapitala Emil Karamatić | Republika

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari