Kod nas u Ljubuškom, najprljavijem gradu u užoj i široj okolici, gotovo se svaki dan užasavamo ponekog ružnog čina, neprimjerenog dobrim i mudrim ljudima. Zašto je tomu tako, duga je priča.
Ali jedan takav, se dogodio proteklih dana ispred škole na Gračinama, točnije posječena su dva velika stabla cedra stara gotovo koliko i sama škola. Zaključimo da se taj čin dogodio ispred ustanove znanja. Jesu li za taj čin pitani profesori biologije, ili možda isti nisu niti reagirali?
Već prije dvije godine dogodilo se nešto slično u gradskom parku, kad je Davor Medić proširio vidokrugove da prolaznici vide što se u parku događa. Uništeno je 60% stabala i napravljen je pravi ekocid.
Samo napomenimo da je prije dvije godine općina dobila 65.000 KM za uređenje parka i da su se sijanjem trave javnosti samo zamazale oči, a izgleda da je većinu novca pojela noć.
Vratimo se našim cedrovima. U mnogim zemljama ovo drvo nazivaju Božjim drvetom, a u svijetu ima preko 350 stabala, koja su starija od 3000 godina.
Eto samo ljubuške drvosječe s fakultetom ne žele da nam cedrovi pišu povijest grada i života u njemu.
A cedar je za mnoge više od bilo kakvog drveta, a u pismenom Ljubuškom je obrnuto.
