Monografija Lipno - knjiga koju bi trebao imati svaki Lipljanin

Nakon mnogo truda i dugogodišnjega istraživanja, kako vrela tako i usmenih predaja, Lipnjanin Tomislav Ćorić napisao je zanimljivu monografiju o vlastitome kraju.

Širok je raspon tema koje Ćorić obraduje: smještaj i položaj sela, reljef, klima, stanovništvo, gospodarstvo te osobito povijest toga malenoga hercegovačkog sela, daleko od velikih središta i prometnih komunikacija.

Upravo je nevjerojatna upornost lipnjanskoga čovjeka koji je unatoč svemu - neprijateljskih društvenih sustava, iznimne škrtosti zemlje, teškoga posla i još težega života - opstao u svome Lipnu.

Lipno je naselje prilično mlado: nastalo je kao stalno naselie tek od sredine 19. stoljeća, a dotada je bilo samo povremeno, točnije sezonsko, boravište broćanskih stočara, koji su u ljetnoj sezoni tu napasali svoja stada ovaca i koza i imali staje. Čini se da je Lipno u dalekoj prošlosti ipak bilo kako-tako naseljeno, o čemu svjedoče gomile i tumuli iz ilirskoga razdoblja, kao i nekoliko manjih nekropola stećaka iz srednjega vijeka. Prvi spomen sela potječe iz osmanskoga deftera iz 1468. koji Lipno navodi kao pusto selo. Sljedećih gotovo 400 godina selo je također pusto, točnije naseljeno u ljetnoj sezoni, a onda se pojedine obitelji iz Brotnja, osobito iz Dobroga Sela, počinju i trajno naseljavati u Lipnu.

Ćorić je vrlo dobro opisao mukotrpni način života, temeljen više na stočarstvu nego na poljoprivredi, veliko odseljavanje Lipnjana u novije vrijeme, značajne i uspješne Lipnjane u prošlosti i sadašnjosti (ovdje izdvajam samo nekolicinu franjevaca iz toga mjesta: tra Bruno Raspudić st, fra Fabijan Paponja, fra Božidar Ćorić, tra Didak Ćorić, fra Mutimir Ćorić, fra Gracijan Raspudić, fra Marijan Brkić, fra Bruno Raspudić ml., fra Augustin Brkić), a osobito je vrijedno poglavlje "Narodna predaja i duhovno blago" o lipanjskim običajima, narodnim nošnjama, prehrani, govoru, igrama.

Svakako, knjiga koju bi trebao imati svaki Lipnjanin, u domovini i pogotovo u svijetu. U nju je uložen velik trud. Istina, metodološki je pristup ponekada nedosljedan, a znanstveni aparat nepotpun, ali to u bitnome nenagrđuje knjigu. Rekao bih samo da ie crkvena povijest nedostatno obrađena, iako ju je bilo moguće iscrpnije prikazati, poglavito na temelju objavljenih šematizama, a još više matičnih knjiga onih župa kojima je Lipno pripadalo tijekom povijesti (Brotnjo, Čerin, Grljevići). Isto je tako na temelju sačuvanih matica, ali i objavljenih radova N. Mandića, bilo moguće izraditi potpuna rodoslovlja lipanjskih rodova, a ne samo kratki pregled o podrijetlu pojedinih rodova. To, očito, čeka neke nove istraživače lipnjanske prošlosti. Knjiga se može naručiti u autora.

Piše: fra Robert Jolić, Naša ognjišta

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari