Biti političar najunosnije je zanimanje u BiH, ako jer suditi prema posljednjem u nizu istraživanja imovinskih kartona lidera političkih stranaka u BiH, koje su uradili novinari Federalne televizije. Imovina Milorada Dodika (SNSD) navodno se procjenjuje na oko četiri milijuna maraka. Još bogatiji je Dragan Čović (HDZ BiH), čiji se imetak u navedenom istraživanju procjenjuje na preko 6,5 milijuna maraka. Bogatstvo Fahrudina Radončića (SBB BiH) se mjeri u stotinama milijuna maraka, a vrijednost imovine Zlatka Lagumdžije je oko milijun maraka.
Norbert Mappes-Niediek, autor knjige "Balkanska mafija" i nekadašnji savjetnik Yasushi Akashija za bivšu Jugoslaviju, na pitanje što bi se desilo na Zapadu u slučaju sumnjivog porijekla imovine, je odgovorio kako bi najprije "političari bili pod takvim pritiskom te bi morali izaći u javnost i odgovoriti na optužbe. Pri tome, na Zapadu ne postoji obaveza objave imetka i njegovog porijekla. Ali, to moraju raditi zemlje u tranziciji, kao što to radi Slovenija. Ovih dana su slovenački šef vlade (Janez Janša, op.ur.) i lider opozicije (Zoran Janković, op.ur.) u neprilici i moraju objasniti porijeklo svoje imovine ili jednog njenog dijela. Na Zapadu ne postoje obaveze te vrste, ali postoje politički pritisci da se pruži objašnjenje, što svim stranama daje mogućnost za istragu i razjašnjenje situacije. U zemljama poput BiH te optužbe se jednostavno izgube. Problem je što ne postoji sudska instanca koja će objektivno reći što je nelegalno stečeno, a što ne."
Pravosuđe pod političkom kontrolom
Neučinkovito sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH, smatra Mapes-Nidiek. Bosanskohercegovačko pravosuđe pokrenulo je nekoliko postupaka protiv pojedinih političara. Za mito i korupciju bio je optužen Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Protiv Milorada Dodika se već godinama najavljuje podizanje optužnice, ali se to još nije dogodilo. Zašto? Norbert Mapes-Niediek objašnjava kako su u slučaju Dodik "optužbe o njegovoj korupciji prisutne više od 10 godina. Objavljivane su u mnogim novinama i izvještajima međunarodnih organizacija, ali je sve prošlo bez posljedica. Funkcionalnog sudstva očito nema. U BiH postoji mehanizam koji svaku optužbu prebacuje na drugu etničku grupu. Dodik je sposoban za to da svaku optužbu predstavi kao napad na Srbe i Republiku Srpsku."
Zbog čega sudstvo nije u stanju pokrenuti proces protiv sumnjivih političara pojašnjava Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency internationala za BiH:
"Prvi i osnovni problem sudstva BiH je to što je pod dominantnom političkom kontrolom. Drugi je nekompetentnost ljudi koji tamo sjede, nepostojanje specijalizovanih istražnih timova, nedovoljna saradnja između agencija za provođenje zakona i pravosudnih institucija. Ipak, glavni problem je politička kontrola, što proizilazi iz činjenice da se pravosuđe financira s 14 različitih razina i 14 proračuna. To znači da svaki županijski ministar financija ima učinkovitu kontrolu nad pravosuđem."
Jedino rješenje je pritisak iz Brisela
S obzirom da nema posljedica i da se ne pokreću sudski procesi, u BiH se stvara slika o općoj korupcijskoj kulturi, gdje niko ne zna što je istina, a što je laž. Kada jednom nastane takva zbrka, i politika se razvija u tom smjeru. Na kraju dolazi do potpune korupcije u političkom sistemu uopće, smatra Norbert Mappes-Nidiek i osvrće se na ulogu OHR-a: "Uloga međunarodnih sudija i tužitelja je u velikoj mjeri pozitivna, ali se ne smije zaboraviti na politički interes različitih zemalja u OHR-u. Ako se neki političar može ucijeniti i ako ga je moguće optužiti, to praktično olakšava rad službenicima međunarodne zajednice. Oni mašu tim optužbama i to znači da zauzvrat traže protuuslugu. Taj mehanizam će biti prisutan sve dok se ne ukine protektorat. Naravno da će ukidanje OHR-a pogoršati situaciju, ali rata neće biti. Najprije mora biti gore da bi bilo bolje."
Blagovčanin također kaže kako je OHR koristio činjenicu da su bh. političari korumpirani, ucjenjujući ih političkim progonom. On dodaje i kako se OHR u posljednje vrijeme uopće ne miješa u složenu situaciju u BiH, kao i kako nema namjeru bilo što učiniti. Ono što može promijeniti stanje u zemlji je snažan pritisak iz Brisela, ističe Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency internationala za BiH.
"Vidjeli smo na primjeru Hrvatske kako taj snažan i fokusiran pritisak na vlade i političare u zemlji može dovesti do iskoraka u borbi protiv korupcije. Ja jedinu nadu za BiH u kratkoročnom i srednjeročnom periodu vidim u pritisku Brisela na vlasti u zemlji da se konačno uhvate u borbu sa korupcijom", ističe Blagovčanin.
Međutim, Marieluise Beck, zastupnica stranke Zelenih u Bundestagu i glasnogovornica Zelenih za jugoistočnu Europu, duboko je uvjerena kako jedan sveobuhvatan proces oslobađanja od korupcije ne može doći izvana, odnosno iz Brisela, već samo onda kada se stvori demokratska osnova, istinski nezavisni mediji, kontrola od strane javnosti, jake institucije civilnog društva i, kao posljedica svega toga, snažne sudske institucije. O najnovijem istraživanju FTV-a ona kaže: "Do sada je sve to na razini medijskih istraživanja. Ja odavde iz Njemačke ne mogu ustvrditi u kojoj su mjeri ti navodi točni. Sada je pitanje hoće li Europska unija, u okviru jačanja institucija pravosudnog sustava, na sebe preuzeti te slučajeve."
Slučaj Wulff - kako se može pasti zbog afere oko jednog kredita
Bivši predsjednik Njemačke Christian Wulff je morao podnijeti ostavku zbog toga što je optužen da je od svog prijatelja pokušao dobiti kredit s povoljnom kamatom, od kog je odustao, a nakon čega je izbila afera. Prije nekoliko dana objavljena je informacija i kako sud nema osnova za vođenje postupka protiv Wulffa, što Norbert Mappes-Nidiek komentara: "Wulff se povukao sa funkcije bez da je bila pokrenuta optužnica. Tokom cijele diskusije je Wulffu bilo posve jasno kako će na kraju sud utvrditi šta je tačno, a šta nije. Zato nije sebi mogao dopustiti laži. Vjerujem kako je najvažnije što na kraju svega postoji sudstvo koje će tačno ustanoviti što je u optužbama istinito, a što ne."
