Zastupnik HDZ-a BiH u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Ivo Miro Jović očekuje kako će Ustavni sud BiH za otprilike 15 dana donijeti pozitivnu odluku o njegovoj apelaciji za zakonsko reguliranje oblasti Javnog RTV servisa BiH.
On smatra kako bi to mogao biti snažan “vjetar u leđa” i inicijativi koju je pokrenuo Ilija Filipović u Domu naroda koji je naložio Vijeću ministara da pokrene proceduru uspostave hrvatskog nacionalnog kanala u BiH.
Nekako nezapaženo je prošla rasprava u Ustavnom sudu BiH o Vašem zahtjevu da se Ustavni sud izjasni u ustavnopravnoj poziciji Hrvata u kadrovskoj i programskoj politici Javnog RTV servisa BiH?
Pa, i moj je takav dojam i ne znam zbog čega je to tako, ali ja sam svakako izuzetno zadovoljan raspravom na plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH i meni je najvažnije da svi oni koji su bili nazočni na Vijeću su razumjeli što je bit problema i da smo svi skupa uspjeli uvjeriti suce kako je Zakon o Javnom RTV servisu BiH štetan po vitalne nacionalne interese Hrvata u BiH. Jer, jedino poštujući deklaracije i konvencije koje su sastavni dio pravnog sustava u BiH, a koje su utemeljene na Aneksu 4 Daytonskog sporazuma, omogućava se jednakopravnost naroda u BiH. To je nama Hrvatima, kao najmalobrojnijem narodu od životne važnosti. Uporaba vlastitog jezika i očuvanje nacionalnog identiteta kroz kulturnu tradiciju i ostala obilježja to mora i jest naš prioritetni nacionalni zadatak. To nam omogućavaju te deklaracije i konvencije i jezik je samo dio toga. Ali, nažalost to hrvatski narod ne može očigledno ostvariti kroz ovako ustrojeni Javni RTV servis.
Na što se posebno odnosila Vaša apelacija i u kojem dijelu Zakon o Javnom RTV servisu ugrožava vitalne nacionalne interese Hrvata u BiH?
Moja se apelacija odnosila na zakonska rješenja i štetnost zakona koji onemogućava da Hrvati zaštite svoj nacionalni identitet u oblasti elektroničkih medija na državnoj razini. To nije od jučer, od samog početka mi ukazujemo na tu diskriminaciju jer nikada niti jedan hrvatski zastupnik niti dužnosnik u izvršnoj vlasti nije digao ruku za taj zakon. Mi smo preglasavani i to nije dobro. O čemu se radi? Zakonskim rješenjima stvorena su četiri radijska kanala, dva Bošnjačka i dva Srpska i 3 televizijska kanala. Gledajte, na jednom od tih kanala četvrtkom u 17 sati i 25 minuta se emitira emisija: “Govorimo srpski”. Analogno tome ide i emisija: “Govorimo bosanki”. Gdje je tu slična emisija za Hrvate. Nadalje, Upravni odbor Javnog RTV servisa se jednom sastaje u Sarajevu, a drugi puta u Banjoj Luci. To je jasna poruka o podijeljenosti medijskog prostora između dva naroda.
Koji su Vaši aduti, vjerujete li kako će suci Ustavnog suda prepoznati tu “neravnopravnost”?
Duboko vjerujem kako će Ustavni sud poštovati ljudska i kolektivna prava i kako će svojom odlukom omogućiti provedbu pravde i pravičnosti sukladno najvećim dostignućima europske civilizacije i pravima naroda na identitet utemeljeno na pravu i Hrvata na svoj kanal i to jedan radijski i jedan televizijski. Pa, to postoji još od Deklaracije iz 1982., koja se tiče informiranja i medija u Europi.
Realno, kada se može očekivati odluka Ustavnog suda po vašoj apelaciji?
Očekujem da bi se to moglo dogoditi za otprilike 15 dana. To znači kako će se sukladno toj, uvjeren sam pozitivnoj odluci, morati standardizirati ono što nam je samo u naznakama ponuđeno u aktualnom Zakonu o Javnom RTV servisu BiH. Želim naglasiti kako mi ne rušimo zakon niti dijelimo BiH kako nam neki žele podvaliti. Ona je već podijeljena i to očigledno ne smeta onim koji brane nama da uspostavimo svoj nacionalni kanal. Vrlo je važno kako članak 9. Zakona ovlašćuje Vijeće ministara BiH za formiranje nacionalnog kanala prema potrebama, a predviđena su i tehnička središta u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru za proizvodnju programa. U ovoj situaciji Sarajevo i Banja Luka proizvode, ali i emitiraju program i mi to isto želimo da radi središte u Mostaru. Znači i proizvodnju i emitiranje programa. Dakle, ne rušimo zakon niti dijelimo BiH, Hrvati hoće unutar toga naći prostor za realizaciju svoga kanala na svome jeziku. Uz malo dobre volje to je moguće i ne mogu dokučiti zašto bi to nekome smetalo.
Sve je to uredu, međutim, za takav projekt su potrebne ruke u Parlamentu BiH?
Realno, postoji bojažljivost da naša nastojanja ne dobiju potrebnu većinu u državnom Parlamentu. I upravo zbog toga jako nam je, čak i presudna, važna pozitivna odluka Ustavnoga suda BiH. Ona bi značila “moranje” provedbe povoljnoga rješenja za Hrvate. Ustavni sud doista može biti “vjetar u leđa” onome što trenutačno radi i Vijeće ministara BiH.
Imam veliku potporu građana, ponajviše, razumljivo Hrvata
Protivnici uspostave hrvatskoga nacionalnoga kanala, među ostalim, kažu kako to Hrvati ne bi mogli sami financirati jer eto niti Hrvatski radio Herceg Bosne nema novaca?
Pa, neće Hrvati sami financirati nacionalni kanal. Plaćat će ga oni koji plaćaju i sadašnje kanale. Pogledajte, samo na sudovima je tuženo 84 tisuće Hrvata zbog neplaćanja pretplate. Samo oni bi mogli financirati kanal kojeg žele gledati. Ali, daleko je veći broj ljudi koji ne žele plaćati RTV pretplatu je nisu zadovoljni mnogim stvarima. Dakle to su šuplje priče. Uz to, mi na mostarskom Sveučilištu imamo studij novinarstva i s kadrovima također ne bi bilo problema. Mene to ne brine, ono što ja želim poručiti je da nastavljam dalje borbu, pa ako treba i do Strasbourga i UN-a. Uvjeren sam da sam upravu i da ta borba ne može biti uzaludna. Imam veliku potporu građana, ponajviše, razumljivo Hrvata.
