U dvije godine koliko nosi dres reprezentacije Hrvatske, Mirko Alilović osvojio je već dvije medalje. Obje istog sjaja – srebrnog. Mladi Ljubušak (23) srebrom se okitio 2008. na Europskom prvenstvu u Norveškoj i u nedjelju navečer na SP-u u Hrvatskoj.
Vjerujte mi, mijenjao bih oba srebra za zlato u Hrvatskoj, kazao je Alilović, koji je nakratko svratio u svoj rodni kraj prije nastavka rukometnih obveza u Španjolskoj.
Bitno je da smo osvojili medalju i treba biti sretan zbog toga, ali ne možeš biti potpuno zadovoljan kada izgubiš u finalu, nastavio je čuvar mreže hrvatske vrste.
Navijači poraz od Francuza nisu shvatili razočaravajuće. Slavili su srebro do kasno u noć. ''Morska vila'' opet se pjevala.
Tek kada smo došli na trg i vidjeli da nas je dočekalo 30.000 ljudi…tek nam je tada postalo teško. Cijela Hrvatska bila je uz nas, a mi smo izgubili zlato. Bili smo utučeni, mada, siguran sam da ćemo ubrzo shvatiti koliko je ustvari srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu veliki rezultat.
Mirko je povukao zanimljivu paralelu.
Biti drugi na svijetu u bilo kojem sportu je nevjerojatan uspjeh. Pogotovo za malu zemlju kakva je Hrvatska. Rukometna reprezentacija je najuspješniji sportski kolektiv u Hrvatskoj i ljudi to prepoznaju i bodre nas na svakom koraku. Nije lako u devet natjecanja za redom osam puta ući među četiri najbolje ekipe i osvojiti pet medalja. Uzmite primjer nogometaša. Hrvatska je 1998. osvojila brončanu medalju na SP-u, i do dan danas to nitko nije ponovio. To samo pokazuje koliko je teško ostvariti uspjeh na svjetskoj razini.
Živila Radiško-Probojska satnija .