Što je hrvatski nacionalni interes?

Malo je kojem političaru u Europi, novijega doba uspjelo toliko manipulirati svojim narodom i neprestano ga lagati, kao dr. Draganu Čoviću. Koncem kolovoza napisao sam kolumnu pod naslovom: "HDZ spašava SDP" gdje sam između ostaloga napisao kako je "Zlajina sudbina u rukama Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Onom istom HDZ-u kojem je upravo Lagumdžija nanio toliko političke, ali i materijalne štete (bošnjačko biranje hrvatskoga člana Predstavništva, ministarska mjesta, javna poduzeća). Gotovo pa je nemoguće razumjeti, a kamoli opravdati činjenicu da HDZ BiH spašava SDP BiH. Jer ovdje se ne radi samo o smijeni Lagumdžije. Ovdje je situacija za SDP gotovo pa ravna onoj SDP-a Hrvatske iz 90-ih kada ga je Tuđman ostavio na životu. Rane koje bi nastale po ovu partiju, ukoliko bi njezin čelnik bio skinut s mjesta ministra inozemnih poslova BiH su toliko bolne, ali i ponižavajuće, da bi teško zacijelile. No, budući da je i Čovićeva mladost komunistička, jednako kao i Lagumdžijina, ne bi bilo čudno da prorade emocije i da se SDP-u dadne infuzija za preživljavanje."

Dakle, ono što sam predvidio u kolovozu dogodilo se pred kraj listopada. Čović i ruke dvaju HDZ-ova u državnom Parlamentu pružile su slamku spasa SDP-u BiH i zadržale Lagumdžiju na poziciji ministra inozemnih poslova BiH. Na drugoj strani, ministri iz SDA, dvadesetogodišnji koalicioni partneri HDZ-a, nisu dobili potporu stožerne hrvatske stranke. Naprotiv, njihovim su rukama izbačeni iz državne vlasti. I to sve nakon godinu dana konstantnog medijskoga ponavljanja, pa čak i silovanja javnosti, kako HDZ-e ni pod koju cijenu neće pristati na rekonstrukciju Vijeća ministara, dok se ne rekonstruira federalna Vlada. To su Čović i njegovi puleni ponavljali u svakoj prilici, da bi zadnjih pola godine tomu dodali poštapalicu kako oni neće presuđivati u tome tko će od bošnjačkih stranaka predstavljati Bošnjake u vlasti. To stoga jer se to izravno kosi s njihovim stavom da Hrvati trebaju određivati tko će predstavljati Hrvate.

Međutim, političkim je načelima u BiH kratak rok uporabe. Ovdje se sve makijavelistički računa, od prilike do prilike, od pozicije do pozicije. Ono što mi trenutno koristi, to treba podržati bez obzira što godinu dana pričam drugačije. Jedina dosljednost jest ona o nedosljednosti. Čović i kompanija i dalje nastavljaju manipulirati nad hrvatskim narodom i svoje osobne interese predstavljati kao nacionalne. Tu se prije svega odnosi na kontrolu javnih poduzeća i isisavanja državnoga novca iz njih, za stranačke i osobne potrebe.

Istinske nacionalne interese, pak, treba svesti na predmet ismijavanja. Tako je izjavu iz izborne noći da se javlja iz "hrvatskoga stolnoga grada – Mostara" Čović za nekoliko dana na Federalnoj televiziji protumačio kao izborni trik ili nešto tomu slično. Tko još može jednu tako ozbiljnu stvar nazvati spinom, trikom, ustvari podvalom te i dalje ostati u politici kao da se ništa nije dogodilo. Svetu ideju trećega entiteta Čović je sveo na potrošenu i izlizanu floskulu koju baci u javnost s vremena na vrijeme i od prilike do prilike.

Iako izgleda da mu sve to s lakoćom uspijeva jer se, naizgled, s lakoćom održava na vlasti brojčane činjenice su drugačije. Naime, od tristotinjak tisuća birača koliko je HDZ imao prije dvadesetak godina, sada je desetkovan na oko 80 tisuća svojih vjernih sljednika. Od tridesetak načelničkih pozicija u BiH, sada oba HDZ-a imaju oko petnaest. I dok se na lokalnim izborima "nacionalno jedinstvo" ogledalo u jednom načelničkom kandidatu za Stolac, Neum, Čapljinu, Tomislavgrad i Ravno, gdje nitko ne može ugrozite hrvatske nacionalne interese, dotle su se, po mjestima srednje Bosne, nacionalni interesi podredili stranačkima. Šteta u središnjoj Bosni je počinjena i teško će se više ispraviti.

Da se polovica energije usmjerila u dogovor dvaju HDZ-ova u središnjoj Bosni, koliko se posljednju godinu dana uložilo u priču o nemogućoj rekonstrukciji federalne Vlade, Hrvati bi zasigurno imali još 4 – 5 načelničkih pozicija u mjestima gdje je to itekako bitno. Ali, očito kako su stožernici odredili da energiju treba preusmjeriti tamo gdje je veći nacionalni interes. A to je na preuzimanje pozicija direktora pošte, elektroprivrede i Eroneta, gdje po svaku cijenu treba postaviti svoje poslušnike, a ne u dogovor s HDZ1990 za zajedničke načelničke kandidate u srednjoj Bosni. Sinergija ovih dviju stranaka i birača u ovom bi slučaju značila siguran izbor hrvatskih načelnika. Zbog svega toga postavljam pitanje javnosti: Što ustvari stožernicima predstavlja nacionalni interes?

Josip Milić [ Dnevno.hr ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari